Poznate su priče o tome kako nikako nije bilo dobro naljutiti najboljeg košarkaša svih vremena Michaela Jordana. No, jedna posebno dočarava koliko se to, u biti, nikako nije smjelo raditi. Na bilo koji način...
Izražen pobjednički karakter
Jordan je imao jak i izražen pobjednički karakter. Ništa osim pobjede kod njega nije dolazilo u pitanje. S takvim mentalitetom, shvaćanjem košarke, pristupanju igri i obvezama na parketu i oko njega, on nije niti mogao biti "dobar tip" za svoje suigrače. Bilo je teško biti s njim u društvu ako istinski nisi volio i shvaćao košarku, nisi davao sve od sebe kako bi bio što bolji. Bio je jako težak suigrač, često i bezobrazan te verbalno agresivan. Jednostavno, gurao je sve oko sebe kako bi bili što bolji i kako bi bili što bliži njegovoj razini. Jer, htio je pobjeđivati. Iako, ponekad kao da nije shvaćao kako nitko ne može biti poput njega...
"Pobjeđivati u utakmicama ima svoju cijenu. Biti vođa u momčadi ima svoju cijenu. Tako da sam vukao ljude kada to oni nisu htjeli. Izazivao sam ljude kada to nisu htjeli. I zaslužio sam to pravo jer moji suigrači koji su u klub došli poslije mene nisu prošli sve te stvari koje sam morao ja proći. Jednom kad se pridružiš momčadi, počinješ prihvaćati standarde koje sam ja imao u košarci. I nisam htio manje od toga. Ako je to značilo da sam nekoga morao malo po gu*ici, onda sam to i napravio", kazao je Michael Jordan u sedmoj epizodi megapopularnog ESPN-ovog dokumentarca "Posljednji Ples" (The Last Dance), čijih osam od ukupno deset epizoda možete pogledati na Netflixu...
Nitko poput Michaela Jordana nije shvaćao košarku
Nevjerojatna je bila razina s kojom je Michael igrao u svakoj utakmici. Nitko poput njega nije shvaćao utakmicu, pobjedu... Iz utakmicu u utakmicu sam je sebi u svojoj glavi stvarao konstrukciju, imao neke svoje razloge koji bi ga tjerali naprijed, da daje sve od sebe, da ide do kraja. Nalazio je u svoju vlastitu utakmicu u samoj utakmici, kako bi mu bilo zanimljivije. Zadavao si je izazove s kojima se bacao u koštac. Bilo je to nešto duboko u njemu, nešto što nitko vjerojatno do da danas ne shvaća kad je on u pitanju. Sve je, dakle, bilo u njegovoj glavi. I sad dolazimo do priče s LaBradfor Smithom, jednu od luđih u njegovoj veličanstvenoj karijeri, o kojoj je bilo riječi u osmoj epizodi.
ESPN-ov novinar koji je za ovaj ugledni američki sportski medij radio od 1996. do 2004. David Aldrige počeo je u dokumentarcu priču iz 1993. godine. Naime, 19. ožujka te godine u staroj dvorani Chicago Bullsa "Madhouse On Madisonu", gostovali su Washington Bulletsi, današnji Wizardsi, koji su tada bili očajna momčad, jedna od najgorih u ligi.
LaBradfor Smith je bio njihov pick s drafta koji je, kao 24-godišnjak - briljirao! Imao je utakmicu za pamćenje, kako se to ono popularno kaže.
'LaBradfor Smith imao je svoju noć, bila je to njegova utakmica'
"LaBradfor Smith imao je svoju noć, bila je to njegova utakmica, ali baš ono, utakmica nad utakmicama", objašnjava bivši Michaelov suigrač iz toga vremena B.J .Amstrong.
Iz nekog razloga, Jordan u tom dvoboju nije mogao pogoditi koš, pa niti u direktnom duelu sa Smithom, koji je u Chicagu utrpao 37 poena protiv Michaela Jordana.
Chicago Bullsi su, doduše, u toj utakmici slavili 104:99. No, Jordan nije bio zadovoljan jer nije odigrao na svojoj razini. I onda je LaBradfor Smith napravio kardinalnu pogrešku. U trenutku kad je izlazio iz dvorane, kazao je Jordanu, pazite sad ovo:
"Dobra utakmica Mike".
Odmah se znalo kako to po Smitha neće završiti baš dobro. Sljedeću noć Bullsi su igrali u Washingtonu. Bila je to back-to back utakmica s Bulletsima...
"Jordan je samo rekao kako će sutra u prvom poluvremenu zabiti ono što je taj klinac zabio za vrijeme čitavog dvoboja", otkrio je u dokumentarcu B.J. Amstrong. i dodao:
"Nikad još nisam vidio nekoga da u utakmici ide na nekog kao što je Jordan išao na njega".
Jordan je ubacio 36 poena u prvom poluvremenu, od ukupno 47 u susretu. Jako mu je zamjerio to što mu je rekao "dobra utakmica Mike"...
"Time ga je Smith ponizio i posramio pred 20 000 ljudi", ističe se od strane jednog novinara u dokumentarcu. Pojavila se potom glasina, trač kako se to nikad nije dogodilo.
Karizma kakvu nitko nije imao
Nekoliko je novinara, stoga, odlučilo pitati to Michaela osobno, ne vjerujući u istinitost priče. On im se samo sarkastično nasmijao i kazao:
"Ma ne, to sam ja izmislio".
Poanta priče je da nikad nisi smio ljutiti gazdu. Jer, ne bi ti se onda pisalo dobro.
