Dok igra najbolju košarku karijere i vuče Indianu otkako nema Victora Oladipa te priprema teren da naljeto potpiše ugovor života, kojim će postati i najplaćeniji hrvatski sportaš svih vremena, Bojan Bogdanović neće krajem ljeta igrati tamo gdje mu je mjesto, na SP-u u Kini.
A neće jer hrvatska reprezentacija nije izborila plasman među 32 najbolje reprezentacije, nije, štoviše, bila ni blizu u konkurenciji Mađarske, Nizozemske, Poljske... I sve će mu to biti čudno.
"Otkako sam počeo igrati košarku, a znate da je to kod mene bilo kasnije, dakle od moje 15. godine, ja sam svako svoje ljeto provodio u reprezentaciji i to me je okupiralo. Ne znam ni sam kako ću se ponašati ovo ljeto kad toga neće biti, to mi je posve neobično", započeo je Bogdanović u razgovoru za Sportske novosti.
Nesređen ulazak
"Šteta je što nas sada nema, mi smo u dobrim, najboljim igračkim godinama, ali ne samo mi, tu su u NBA ligi i neki mlađi igrači koji igraju sve više, pa će i njima ove dvije godine biti velika rupa."
Bogdanović se na američkim proputovanjima našao s Darijem Šarićem, reprezentacija je, naravno, prva tema, ali još ni s kim nije pričao oko olimpijske pozivnice.
"Znam da će za tu pozivnicu kandidirati Slovenija koja je europski prvak, a tu je i Latvija koja ima Porzingisa, dosta mladih igrača. Ne znam, bit će tu dosta i lobiranja, treba vidjeti i po kojemu će se ključu određivati reprezentacije s pozivnicom. Nadam se da je možemo dobiti, pa da ponovimo ono što smo napravili 2016. godine, kada smo preko Torina došli do Rija. Opet, ako nam netko bude pogledao rezultate nakon toga, onda će vidjeti samo razočaranje", govori Bogdanović koji se tek počeo otvarati kada su u pitanju razlozi debakla.
"Ušli smo nesređeno u ove kvalifikacije za SP, pomislili, valjda, da ćemo lagano proći. Nismo imali pravilnu viziju jer, kao, mi smo krenuli u neki zaokret, neko pomlađivanje, a mi mladih igrača koji mogu iznijeti kvalifikacije nemamo. Bio bih najsretniji da nije tako, da su ti mlađi igrači mogli igrati, da su stekli iskustvo, pa da zajedno s nama iskusnijima odigraju taj SP i da tamo nešto napravimo. Ali, nije to tako. Vidim da je zaigralo u ovim kvalifikacijama čak 37 igrača, a toliki fond igrača za reprezentativni dres nemaju ni veći i bolji od nas. I to je dovoljna činjenica za ustvrditi kako se jako lutalo."
"Reći ću vam ovo, mi igrači željeli smo da se krene u kvalifikacije za SP sa starijim igračima, da tu budu Tomas, Ukić, Simon, Žorić, no nije se tako krenulo, onda su se neki vraćali, neki nisu nikako i ne znam uopće što bih o tome rekao. Onda se u pozivima za reprezentaciju gleda tko s kim priča, tko je s kim u kakvim odnosima, a takve se stvari najmanje trebaju gledati. U reprezentaciji moraju biti najbolji igrači, a ne da se dogodi da svi skupa ispaštamo jer netko ima ovakav ili onakav pogled na situaciju."
Gluhi telefon
Nastavio je...
"Znate kad se stvari ne postave na pošten, sportski način, onda se dogodi i Rumunjska u Zadru, gdje se promaši 20 trica. I da, mi igrači krivi smo za Litvu i Poljsku jer da smo to dobili, a trebali smo, mi bismo bili na SP-u. Ali, nekada se okrene tako i jer nam se događaju stvari koje se ne smiju događati, pa kad se treba sve poklopiti, to se ne dogodi."
"Mislim da je glavni problem nedostatak komunikacije. Ako je netko za vrijeme reprezentativnih priprema izašao van, onda se taj netko treba nazvati, s njime se treba popričati, sve riješiti, a ako ne ide tako, tek tada o tome pričati za medije. Sjetite se da sam ja 2012. godine bio izbačen iz reprezentacije. I to je tada planski, ciljano bilo učinjeno kontra mene jer isti prijestup poput mog napravila su tada još četiri igrača. Nisam o tome nikada govorio jer nisam želio da drugi tada ispaštaju, ne bi to bilo fer", govori trenutno najbolji Indianin čovjek.
"Mi se stalno tu igramo gluhih telefona, nema tu priča “neki igrač”, “neki igrači”, uvijek postoje imena i prezimena i ako postoji problem, ma meni je i glupo što o tome sad govorim, ali onda se to rješava u krugu reprezentacije, na sastanku, između nas, gdje se taj i taj, s konkretnim imenom i prezimenom, pozove i traže se od njega odgovori. A ne nekim drugim kanalima koji se koriste samo da bi netko, izvan kruga igrača, imao alibi."
I zamjera sebi najviše.
"Ne postoji nitko tko meni može zamjeriti više nego ja zamjeram samom sebi. Mogu me kritizirati koliko god žele, ali, vjerujte, što god tko pomislio, rekao ili napisao o meni, to ne može biti toliko loše koliko ja mogu misliti loše o sebi. Sebi sam uvijek bio najveći kritičar."
