Hrvatski košarkaški stručnjak Aleksandar Petrović odao je počast našem najuspješnijem treneru Mirku Novoselu koji je u četvrtak umro u 86. godini.
"Mirko je, za mene osobno, kroz sve ono što je napravio za jugoslavensku, hrvatsku i zagrebačku košarku, najveći. A isto tako zaslužan je za moj i Draženov dolazak u Zagreb. Mirko, počivaj u miru," napisao je Aco Petrović na Twitteru.
Novosel je bio tvorac Cibone koja je osvojila dva uzastopna europska naslova prvaka 1985. i 1986. s Acom i Draženom Petrovićem u sastavu. U finalu 1985. u Ateni "Vukovi" su pobijedili Real Madrid 87-78, a godinu dana kasnije u Budimpešti i Žalgiris sa 94-82.
Aco je stigao u Cibonu 1976. godine, a njegov brat Dražen 1984. godine.
Novosel je bio jedan od najpoznatijih hrvatskih košarkaških stručnjaka, član Kuće slavnih i sinonim za uspjeh. Tijekom karijere je osvojio niz medalja na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, te klupskim natjecanjima. Mnogi ga i danas zovu "ocem" Cibone zbog svega što je u klubu napravio. Bio je igrač, trener, direktor, čak i sudac.
Aco je govorio o Novoselu i u telefonskom razgovoru za RTL televiziju.
"Od onog trenutka kada smo se prvi put vidjeli, te daleke 1976. godine, kada je on s Anzulovićem došao u Šibenik da me nagovori da prijeđem u Cibonu… To su bili prvi kontakti. Nakon toga, prolaze godine, prolaze desetljeća, bili smo nekada bliže, nekada dalje, ali smo bili non-stop u kontaktu. Prvih osam-devet godina u odnosu trener-igrač. U periodu od 76' do 85', do onog trenutka kada je Cibona postala prvak Europe, što je možda bio njegov najbolji sportski projekt. Iako medalja kroz reprezentaciju Jugoslavije, reprezentaciju Hrvatske, ima bezbroj, to su stvarno nevjerojatni uspjesi. Međutim, Mirkova ostavština nisu samo te medalje koje se mogu nabrojati i kojih je nevjerojatno mnogo, već i, recimo, 87' godine organizacija Univerzijade u Zagrebu omogućila je svim zagrebačkim sportašima da dobiju bolje uvjete za treniranje. Tako je i Cibona dobila svoj dom, danas nazvan Dražen Petrović, vaterpolisti su dobili svoj bazen, mladostaši su dobili svoj odbojkaški dom. Tako da je ta Univerzijada Mirkova iznimno velika ostavština", kaže Petrović pa nastavlja:
"Isto tako, kada govorimo o lobiranju, ne samo za državu Hrvatsku raspadom Jugoslavije, nego i košarkašku reprezentaciju , onda sigurno da ne bi bilo one srebrne medalje u Barceloni da Mirko zajedno sa svojim američkim prijateljima nije omogućio da Hrvatska uđe u pretkvalifikacije i izbori turnir. Prema tome, Mirkova ostavština je nevjerojatna, velika, isprepletena . Ja nisam bio pretjerano discipliniran igrač, međutim mene je Mirko na jedan očinski način uvijek vraćao na pravi put i omogućio mi da postanem ono što sam i trebao biti. Također, kad smo poslije zajedno radili 90', 91' godine, prepoznao je da želim nastaviti kao trener. Nakon što je 91' otišao u diplomaciju boriti se za hrvatske interese, ja sam nakon njega preuzeo Cibonu."
"Prema tome, Mirkova ostavština je vječna i iznimno mi je žao što nas je napustio", poručio je Aco Petrović.