U boksačkoj dvorani u Španskom, s poznatim trenerom Vladom Božićem, trenira jedan sasvim poseban mladić, 16-godišnji Roko Nakić. Na prvu ova rečenica ne zvuči spektakularno, informacija ništa posebno. No, ona dobiva na jačini ako dodamo da će u prosincu ove godine Roko imati svoj prvi profesionalni meč.
Jak i zreo za svoje godine
Da, dobro ste pročitali, ovaj tinejdžer će postati profesionalni boksač, što je raritet u hrvatskom boksu, ako se uzmu njegove godine. I onda čitava vijest dobiva na težini.
Odlučili smo posjetiti Božić gym kako bi vidjeli o čemu se tu točno radi. Odmah pri ulasku u dvoranu zamjetili smo Roka kako se priprema za trening. Sam u kutu, pred velikim zrcalom, zagrijavao se. Zamišljen i fokusiran, na prvu nam uopće ne djeluje kao tinejdžer, klinac. Vrlo jak i visok za svoje godište, na 192 cm natiskalo se nekih 75-76 kg...
Za njega će Vlado Božić, inače brat bivšeg boksačkog prvaka Stjepana Božića, kazati kako je s njim kliknuo na prvu, te kako se radi o mladiću koji razmišlja i ponaša se kao da ima 20 godina. Ali opet, ne možemo se oteti dojmu da ispred nas stoji "klinac"...
"Prije boksa sam trenirao nogomet u Vrapču i Ponikvama, igrao sam stopera što baš nisam volio, ali tu poziciju sam uvijek igrao zbog svoje visine, iako sam htio igrati na drugim pozicijama. Uvijek sam volio boks, gledao sam ga na TV-u, bio mi je super ali u ovu plemenitu vještinu zaljubio sam se kad sam ju počeo trenirati, upijati da tako kažem. Jednog dana tata mi je došao i pitao me bi li trenirao boks, uzeo me za ruku i u rujnu 2018. doveo me kod Vlade kojeg je prije poznavao. Ostavio sam nogomet momentalno. Između mene i boksa dogodila se ljubav na prvi pogled. Imao sam tada 14 godina i bio sam osmi razred osnovne škole", kazao nam je u uvodu razgovora Roko Nakić i nastavio:
'S Vladom sam odmah našao zajednički jezik'
"Super mi je to što sam sa svojim trenerom Vladom Božićem odmah našao zajednički jezik. Boks je fantastičan sport, puno je naporniji od primjerice nogometa. Drugačiji su to tipovi treninga i sportova. Tata mi je prije trenirao boks, kad je bio mladić, pa je nekako svoju ljubav prema boksu prenio na mene. Sad me Vlado uči na svoj način, čovjek stvarno zna znanje. Najbolji je trener za mene, nije niti malo strog. Što mi god kaže, slušam ga. I kad zagalami malo, to mi ne predstavlja nikakav problem jer znam da je to za moje dobro. Kaže mi otrči toliko, ja toliko otrčim, napravi ovo, napravim to. Sve što mi kaže, ja tako postupim".
Kaže kako mu je stilom najdraži boksač Tyson Fury, ali voli i Anthonyja Joshuu...
"Fury mi je tehnički najbolji. Tako velik i jak, a tako se dobro kreće u ringu i sjajno nosi sa svojom masom. Joshuu isto obožavam. Super mi je lik, stalno trenira. Mislim da, ako dođe do njihovog meča, da će Fury pobijediti Joshuu".
Boks mu je doručak ručak i večera. Sad kad nema škole, stalno je u dvorani i sparira. Trenira svaki dan, više manje, osim nedjelje kad je odmor. Kaže, treba biti spreman za ono što slijedi. Izazova se ne boji, nego je motiviran.
"Obožavam sparirati, ali jedva čekam zakoračiti u ring u svoju prvu profi borbu. Suparnika još ne znam, ali svejedno sam jako uzbuđen. Jedva sam to čekao. Motiviran sam u potpunosti. Moram još dosta toga popraviti. Boks se uči dok si živ, a ja sam tek na početku putovanja. Vidjet ćemo kako će ono završiti".
'Sanjam da jednog dana budem svjetski prvak'
Roko je učenik opće gimnazije na Svetom Duhu. Nema hobija, ne izlazi van poput svojih vršnjaka jer ga to ne zanima. Sanja o tome da jednog dana postane svjetski prvak i samo trenira i trenira...
"Naravno da sanjam, ali daleko je još to. No, kao i svakom mladom sportašu, to mi je motiv da mi ništa ne bude teško. U boksu prvo moraš proći pakao na treningu, kako bi ti u borbi bilo što lakše. Milijun stvari ti se u životu mora poklopiti da bi ostvario takav jedan uspjeh. Svjestan sam što boks nosi, koliko odricanja i patnje, ali spreman sam na sve to, svjestan sam da je to opasan i rizičan sport, ali jednostavno ja uživam u boksu. Straha niti malo nema. Ne gledam na rizike, za to imam svog trenera koji me zato priprema najbolje što može, da taj rizik u ringu svedem na minimum. Mama mi baš i nije prezadovoljna što treniram boks, ali je uz mene. Rekla mi je samo ti treniraj, ali nemoj da ti škola trpi".
Vlado Božić je trener koji sa svakim ne ulazi u suradnju. Jednostavno, mora nešto osjetiti da bi nekog uzeo pod svoje. On ne može raditi s bilo kim...
'Iznimno je talentiran, motoričan. Ima sve što treba. Marljiv je, sluša, lucidan je i hrabar'
"Suradnja s Rokom je počela stvarno slučajno. Roko je sin od Marijana Nakića, prijatelja od Domagoja Ratkovića. Slučajno su pričali o boksu i tako je mali iskazao želju da proba boksati. Došao je kod mene sa 14 godina i tako je sve počelo. Vrlo brzo sam primjetio da on ima dara, da je iznimno talentiran, motoričan. Ima sve što treba. Marljiv je, sluša, lucidan je i hrabar, ne kuka i ne pronalazi nikakve isprike. Ima sve stvari koje je su potrebne za boks. Discipliniran je, ima jaku volju za rad. No, bitno za spomenuti da sam tek nakon dvije godine rada s njim odlučio ući u ovu priču profi boksa. Napravit ću, stoga, jedan presedan. Mislio sam napraviti veliku pauzu što se tiče nekog trenerskog posla. Poslije Ivane Habazin, mislio sam uzeti pauzu dvije, tri, pet godina. Da se malo odmorim od toga svega, jer ja sam trener od 1996. godine, zasitio sam se čitave te priče. I da se više posvetim svojoj djeci, najviše svojoj kćeri koja ima 15 godina i trenira tenis. Kod nje je sad taj najkritičniji prijelazni period. Da vidimo u kojem smjeru idemo, idemo li ozbiljno ili ćemo stati na loptu. I onda sam odlučio da Roko uđe u profesionalni boks sa 16 godina", govori nam Vlado Božić i nastavlja:
'Boks je opasan, ali znam što mogu napraviti i dobro znam za što je Roko sposoban. Mali je poseban'
"Nisu bitne godine u ovoj priči, bitna je zrelost, volja, znanje, htjenje, logistika... Treba naravno biti oprezan, svjestan sam svega, rizika, boks je opasan, ali znam što mogu napraviti i dobro znam za što je Roko sposoban. Mali je poseban i vjerujte mi da u ovo ne bi ulazio da nije to to. To mi je posao. Nikad ne bi ulazio u nešto da mislim da to ne bi mogao napraviti, u ovom slučaju da on to ne može. Nikad ga ne bi doveo, ne samo njega, bilo koga, u neku opasnu situaciju, a ne bi htio sebe sramotiti. Je, opasno je to, apsolutno je, ali opasno je ako ne znaš što radiš i ako nemaš konja za utrku. A on je jako zreo za svoje godine, ispred je svojih vršnjaka. Megatalentiran je i fizički zreo. Izgleda i ponaša se kao da ima 20-esetak godina. Odlučio sam s njim zaploviti profi vodama tek prije mjesec dana, ne prije dvije godine. Dvije godine sam čekao, nisam ništa s njim planirao. Znači, 19. prosinca ću napraviti prvi meč. Morat ćemo biti strpljivi, boksat će sigurno petnaestak mečeva po četiri runde, strpljivo i pametno ćemo mu birati suparnike, da budu njemu najprimjereniji. Amaterski boks je tri runde puta tri minute, ovo je samo runda više. Bolje bi bilo da se prvo ide u amaterski boks, ali jednostavno sebe ne vidim kao trenera u amaterskom boksu, ne mogu se prebaciti u taj svijet. Zasićen sam time, otišao sam u drugom smjeru".
Još nam je prije Vlado kazao kako planira s Rokom i "preko bare", u Ameriku...
Plan i program
"Da, apsolutno. Mislim da ćemo za jedno godinu i pol do dvije maksimalno otići u Las Vegas u neki kamp, na sparinge, primjerice kod Floyda u dvoranu, probati sparirati s tamošnjim mladim boksačima. Znam što se može napraviti, to me ne brine. Samo je stvar tajminga i logistike, kao i zdravlja prije svega. Dok budemo jedno, dok djelujemo i treniramo kao jedno, bit će sve u redu. Drugačije ne mogu funkcionirati. Uz to, mora biti dobar u školi, to mi je bitno. Ako ne bude dobar u školi, bit će stagnacije s moje strane. Ali kažem, on je toga svjestan. Idemo korak po korak. Zamislio sam jedan period dok ne završi fakultet, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje".
Plan Vlade Božića je da Roko boksa svaki drugi mjesec, da mu se postepeno gradi karijera. U prvih godinu dana želimo šest do osam mečeva.
"Želimo mu izgraditi karijeru onako kako se gradi, strpljivo. Kako ja znam da se radi i kako se mora raditi. Baza tih mečeva će vjerojatno biti na velesajmu. Dvorana je lijepa, ima i gledalište, odličan i pravi ring. Za sad ću ga spustiti u srednju kategoriju, to je mislim 72.5 kg, a kasnije će ići u supersrednju. Uz malo discipline, nekih tjedan dana, može doći na kilažu da prođe vagu. Jako me veseli što je kompletan. Naravno da ima toga što mora popraviti. Treba mu puno sparinga, mečeva, dobrih protivnika, da stekne iskustvo. Već sad je solidan, tamo negdje s 20., 21. 22. godine će biti spreman za svjetsku juniorsku titulu. Odlično amortizira udarce, ne pokazuje bol. Ako se budu svi parametri poštovali, uvjeren sam da možemo daleko. I dugo ostati u toj daljini, tamo gdje obitavaju boksački šampioni", zaključio je Vlado Božić.
I za kraj smo kratko porazgovarali s tatom Roka Nakića, Marijanom Nakićem...
Marijan Nakić: 'Roko razmišlja puno zrelije nego njegovi vršnjaci'
"Gledajte, što se tiče logistike i financija, za sina ništa nije teško. Pokušat ćemo napraviti sve da uspije. Za sad to sam financiram, a kasnije ćemo uvesti sponzore, vidjet ćemo gdje to vodi. Bude li bio ovako uporan, bude li i dalje ovako zagrijan, imat će moju punu podršku. Nadam se da će takav i ostati. Nikad ne možete predvidjeti što će djeca odlučiti. Kako će ih put odvesti, i kamo... Roko je dovoljno zreo u glavi. Razmišlja puno zrelije nego njegovi vršnjaci. To mi se sviđa. Ništa mu nije teško. Naravno da kao roditelju nikome, pa tako ni meni, nije svejedno što mu se dijete bavi ovim sportom. Lako je govoriti nekom drugom dobar je. Treba pustiti u ring svoje dijete pa ćete onda vidjeti kakve se emocije tu pojavljuju. No, Roko je tako odlučio, pametan je i zreo da zna što radi, tu je i Vlado koji ga kroz trening priprema adekvatno za sve što u boksu prijeti, ja Vladi skroz vjerujem, obojici vjerujem. Što više bude radio i trenirao, to će biti manje opasnosti za njega".
