Pisanja američkih medija o povratku legendarnog 53-godišnjeg Mike Tysona boksu, njegove snimke s treninga i tamošnje najave kako će se s još nepoznatim borcem boriti u, ne sumnjamo spektakularnom meču, odvelo nas je do Španskog, do dvorane braće Božić, u lijepo uređeni prostor od 230 četvornih metara u koji su poznata boksačka braća prije nekih deset godina uložila, prema tadašnjem pisanju nekih hrvatskih medija, 150.000 kuna, u kojoj se rađaju i bruse talenti...
19.02.2013., Zagreb, Spansko - Boksacki trener Vlado Bozic pozira u dvorani Bozic Gym. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
BIVŠI TRENER IVANE HABAZIN ZA NET.HR: ‘Ponudili su joj ozbiljne novce da se bori nakon napada. Svašta su joj radili posljednjih dana…’
Dvorana je prava boksačka, jako je puno uloženo u nju, ne samo novaca, posebno od strane Vlade Božića, uglednog boksačkog trenera koji se u potpunosti posvetio dvorani, koji to sve vodi, a s kojim smo porazgovarali o svemu...
Sjajna boksačka dvorana u Španskom
Osim ringa i dosta vreća, male ali funkcionalne teretane, velikog ogledala, saune, u podzemnoj dvorani se mogu vidjeti i fotografije nekih od najvećih boksača svijeta, što posebno daje na jačini dojma kad si u njoj. Svaki put zagledamo se u te slike, koje ti mogu poslužiti i kao inspiraciju u trenucima treninga...
Inače, u toj dvorani trenira i Željko Mavrović (51), bivši hrvatski profesionalni boksač koji je bio prvak Europe od 1995. do 1999. godine, i u sedmoj rundi 1998. godine na konopcima držao DivaLennoxa Lewisa u borbi za naslov prvaka svijeta. Mavrović sa svojim trenerom Vladom Božićem radi naporno. U prošlotjednom razgovoru sa Željkom Mavrovićem, kazao nam je veliki hrvatski boksač kako bi nam, da vidimo što radi na treninzima, Tyson izgledao "kao šepavi mrav"...
Mavrović nam je rekao kako bi se bez problema potukao s bilo kojim od "dinosaura". Bilo iza zatvorenih vrata ili u pravoj borbi pred publikom protiv Tysona, Holyfileda ili Lennoxa Lewisa. Time je pomalo i bacio rukavicu u lice spomenutim, sad kad se zakotrljala priča o povratku Tysona. Kako Vladi Božiću sve to izgleda oko Tysona i njegove prezentacije na treninzima, barem ono što vidimo na internetu?
"Svatko je od njih u dobroj formi 15, 20 sekundi ili minutu dvije. To je diskutabilno koliko su oni u formi. Teško je sad znati koliko je on u formi, ali za ono što oni planiraju napraviti, taj ehzibicijski meč, na koliko rundi ili u kakvim rukavicama, sigurno da će biti spremni. To mogu svi izdržati", kazao nam je u uvodu razgovora Vlado Božić.
'Treba im jako puno za nešto ozbiljnije'
NET.HR: Koliko je jednom 53-godišnjaku, u ovom slučaju Tysonu, vratiti u optimalnu formu, onu svoju najbolju u datom trenutku, da s nekim odboksa 5, 6 ili 12 rundi? Ipak su godine tu, koliko god se radilo o bivšem profesionalcu, velikom prvaku...
VLADO BOŽIĆ: Treba im jako puno za nešto ozbiljnije. Vraćanje traje po nekoliko godina, a pošto su oni već u dobi u kojoj je takvo što jako teško izvedivo, za neki ozbiljan povratak sigurno da nema smisla. To je utopija.
NET.HR: Kad govorimo o povratku, taj meč Tysona će biti, ako se dogodi, revijalni, ali i za to je potrebno vrijeme...
VLADO BOŽIĆ: Tako je. Moja procjena ako se to dogodi, a dogodit će se, sigurno im treba nekoliko mjeseci".
NET.HR: Željko Mavrović je u razgovoru s nama otvoreno rekao kako bi se potukao s bilo kim od navedenih. U kakvoj je on formi?
VLADO BOŽIĆ: Ja mislim da je on u puno boljoj formi nego Tyson. Baš smo odradili jedan trening prije nekoliko dana i mislim da on jako dobro izgleda sa svoje godine. I u krajnjem slučaju i mlađi je. U ovoj čitavoj priči i taj faktor godina je jako bitan.
NET.HR: Radi li se na tome da se ubacite nekako, vašim kanalima i vezama, u tu priču oko Tysona ili možda nekog drugog na sličnu šemu?
VLADO BOŽIĆ: Nikad ne znate. Ja sam njemu uvijek podrška. Uvijek ću biti uz njega. Ako bi to on htio, ja ću biti uz njega. Bit će mi izuzetna čast i jako drago.
NET.HR: Kako shvaćamo i kako nam zvuči, onda postoji mogućnost da Mavrovića vidimo u ringu?
VLADO BOŽIĆ: Koliko sam ja razgovarao s njim, on ima želju i volju, a sad je potrebna i ona druga strana, da pokaže neki interes. I onda će se sigurno nešto dogoditi.
NET.HR: Gdje je Vlado Božić, što on radi trenutno u životu?
VLADO BOŽIĆ: Trenutno sam najviše zaokupljen sa svojom kćeri Ivom koja se bavi tenisom, ozbiljno trenira, ima jaku volju pa ćemo vidjeti. Gradim jednu manju dvoranu ispod svoje kuće. Gradim obiteljsku kuću i najviše se bavim što se tiče boksa jednim mladim dečkom koji je došao kod mene, a koji je kod mene došao sa 14 godina. On se zove Roko Nakić i upravo smo sad napravili trening. On je onako, jako mi je lijepo raditi s njim jer momak ima volje, talentiran je, vidjet ćemo gdje će nas to odvesti. Još ga nisam gurnuo u neku ozbiljniju vatru, sparing, meč... Tako da idemo polako, igramo se. Trenutno u glavi, da vam budem iskren, nisam u tim ozbiljnim trenerskim vodama. Ovako mi je skroz jako dobro.
NET.HR: Sad kad govorite o vašoj mladoj nadi, nekako nam miriši na reprizu priče s Ivanom Habazin. Mislite se tako ozbiljno i s njim ubaciti u koštac, ili?
VLADO BOŽIĆ: Apsolutno. Jer, da bi ja nekog trenirao moram vidjeti nešto u njemu. Nisam tip čovjeka i trenera da idem nešto na neku širinu, široku lepezu, pa onda da ispliva jedan, dva ili tri. Ja tako ne mogu raditi. Najviše volim raditi jedan na jedan, od nule do kraja. Do Roka sam došao od mog zajedničkog prijatelja, njegov otac je prijatelj s mojim jednim poznanikom i tako je to došlo spontano. On je znao tko sam ja i momak je bio na nogometu odmalena, onda je došao kod mene. Sad je već tu dvije godine. Napravili smo dosta lijepih stvari ovih dvije godine.
Svjetska teškaška scena
NET.HR: Kako vam trenutno izgleda svjetska teškaška scena?
VLADO BOŽIĆ: Pa sad, sve ovisi iz kojeg kuta gledate. Ako gledate teškaše 20. stoljeća, onda nije. A ovo su sad teškaši 21. stoljeća. Radi se o boksačima koji imaju drugačije gabarite. Ljudi po 2 metra. Fury je, primjerice, visok 2.06. Ljudi ne mogu pojmiti što znači kad čovjek stane ispred tebe da ima 2.06 i 120 kg i on zna boksati. To je neshvatljivo. Ja sam baš imao priliku slikati se pored Holyfileda, on spada u kategoriju teškaša 20. stoljeća, Fury, Kličko, Wilder, Joshua, i Lennox Lewis već spada u tu kategoriju boksača 21. stoljeća. To su gabariti od dva metra. 110, 112 kg... Ako uspoređujete teškaše, Mike Tyson je visok 178 cm i ima negdje 96 kg. Vidjeli ste kako je završio meč Mike Tysona i Lennoxa Lewisa. Ali opet, to nije fer jer Tyson tada nije bio u najboljem izdanju. Najveća pokvarenost u tom profi boksu je da se uvijek lovi nekog na krivoj nozi. Ili nije spreman, ili je ostario, ili nije u vrhunskoj formi, ili nije u zenitu karijere... Recimo, imamo primjer kroz povijest kada je Rocky Marciano boksao s Joeom Lewisom, Joe Lewis je bio starac. Raznio ga je, ali čovjek je bio starac. To nije relevantno. Da je Joe Lewis boksao s Marcianom u svojim najboljim danima, e to bi vjerojatno bila drugačija priča. Možda bi Joe Lewis pobijedio, izgubio, ali meč bi bio puno ravnopravniji. Tako je isto bio meč Lennoxa Lewisa i Mike Tysona. Ima milijun takvih slučajeva. Kako bilo, meni je draže razdoblje 90-etih godina prošlog stoljeća. Sad volim pogledati Tysona Furyja. Simpatičan mi je, volim pogledati njega jer on što radi s 2.06 je nešto za što ne znam da li je itko ikad radio u povijesti teške kategorije u boksu, što on može napraviti s tom visinom. Lucidan je, simpatičan je šaljiv je, hrabar je i zna boksati. Imao sam priliku slikati se s njim, stajati pored njega, tako da znam o čemu pričam za visinu. Gledao sam ga uživo još na početku karijere.
NET.HR: Tko je onda vama najbolji boksač svih vremena, koga najviše volite?
VLADO BOŽIĆ: Volim na jedan način Mike Tysona, on je napravio revoluciju s obzirom na gabarite. No, nije najjači udarač svih vremena, po meni. Što se tiče teške kategorije, mislim da je to George Foreman, I to puno ljudi govori. Po meni, Tyson je najbrži teškaš svih vremena. Ta brzina, na tu visinu i kilažu, eksplozivnost koju je imao, to je nešto nevjerojatno. To ja nisam nikad vidio, da netko brže shadowbox radi od nekog tko ima 50 kg do 100 kg. On, da nema nešto što nema nitko drugi, on ne bi bio to što je. Svatko ima svoju kvalitetu. Meni je najdraži Muhammad Ali. Bilo je tehničko-taktičkih boljih boksača od njega, i čak po rezultatu. Jedan od najboljih boksača ikad kažu da je Sugar RayRobinson. To je čovjek koji iza sebe ima oko 200 profi borbi. Bilo je tih velikih boksača, Sugar Ray Leonard, Roberto Duran, Frazer, Foreman, Marciano, svaki mi je drag na svoj način. Ali, nitko nije napravio ono što je napravio Ali. On je promijenio poimanje i popularnost boksa, trash talk je doveo na višu razinu. Taj trash-talk je imao stila, šarmantnosti, lucidnosti, i prije svega sviđa mi se što je imao karakter, što se borio protiv sistema. Čudi me da ga nisu likvidirali, ali su se vjerojatno bojali građanskog rata, pa su ga ostavili na miru. Ili je nekom bio simpatičan, tko je odlučivao o životu i smrti to vrijeme.
Muhammad Ali imao je čak 10 djece, a samo jedno je posvojeno. Najviše ih je dobio u braku sa svojom drugom ženom, Belindom Boyd. Ona mu je rodila tri djevojčice i jednog dječaka. No, bez obzira na ovaj pozamašan broj djece, postoje i suškanja o nezakonitoj djeci koju nije nikada priznao.
Muhammad Ali The greatest 1969 Real William Klein Muhammad Ali. COLLECTION CHRISTOPHEL © Bert Brown, Image: 342330061, License: Rights-managed, Restrictions: Restricted to editorial use related to the film or the individuals involved (producers, directors, authors, actors, etc.) The rights of publicity of any person depicted in the photos are not granted Mandatory credit of the film company and photographer, Model Release: no, Credit line: Bert Brown / AFP / Profimedia
O Filipu Hrgoviću
NET.HR: Filip Hrgović, gdje je on u odnosu na današnje TOP teškaše?
VLADO BOŽIĆ: Mislim da je on tu i da jedino, moje mišljenje, bi trebao poraditi na svojoj lucidnosti. Možda mu ne bi škodilo malo više skromnosti, u tom smislu. Ja sam vam pobornik starih narodnih poslovica. Jer, on nije u poziciji da vrišti i proziva. Nije on još u toj poziciji. To ne može proći tamo od kud on dolazi. To jednog dana može proći. Ja mogu shvatiti to zbog nekog marketinga, možda mu je to netko savjetovao. Mislim da bi njemu više odgovaralo tiha voda brege dere. Iskreno, ja to ne volim. Ne sad da bi ja to nekom branio, ali ne bi mogao trenirati nekog tko vodi i voli taj trash-talk, ne govorim sad tu o Filipu, nego općenito. Mora biti jedna doza poštovanja prema protivniku, vještini, publici, prema svemu... Sve što radiš, moraš imati neke argumente. Ne možeš si nešto dozvoliti ako nemaš argumente, neki rezultat iza sebe.
NET.HR: U svojoj trenerskoj karijeri vodili ste neke poznate borce. Između ostalih, radili ste i s Mirkom Filipovićem.
VLADO BOŽIĆ: Mirko je prije svega odličan boksač, imao je amatersku karijeru. Imao sam priliku biti kad je on bio još amaterski boksač. Mirka znam, što se kaže na grčkom, iz arhea, iz prapočetka njegove borilačke vještine. Stvarno se dugo poznajemo. Mogu kazati da smo stvarno dobri prijatelji. Reći da je sad on boksač u rangu onih najboljih, sigurno da ne može tako boksati. Ali nikad nije ni težio tome, niti ima te predispozicije da boksa. On je građen više za neki stil boksa tipa Mike Tyson. Bio je kod Leonarda Pijetraja duže vrijeme i tako je i radio. On sigurno ima 40 amaterskih boksačkih mečeva i boksao je s vrhunskim amaterskim boksačima toga doba, i pobjeđivao je, i gubio je, ali je i na kraju svega osvajao medalje. Tu se nema što reći, to mu je definitivno pomoglo u njegovoj karijeri u slobodnoj borbi.
NET.HR: Bili ste uz njega kad je on bio u MMA vodama. Radili ste s Mirkom tri godine...
VLADO BOŽIĆ: Moj prvi dolazak u Japan je bio meč protiv Bob Sappa po K1 pravilima. To je moj prvi dolazak u Japan. To kad mu je Mirko slomio jagodičnu kost, to je naših ruku djelo. Od taktike, tehnike, to je jako bitno u toj priči. Tu smo napravili presedan. Mirko ju je, doduše, pokazao ali zajedno smo ju mi složili. Recimo, to ljudi ne znaju ali uvijek vam je u kick-boxu kao jedno pravilo da ide uvijek ruka pa noga. No, mi smo radili zbog veličine Boba Sappa, taktiku mjesecima na tome, da se prvo kreće, pa ide noga - ruka. Ili, kretanje, pa klinč hrvanje, pa noga, pa ruka. Tako je i bilo. Jer, ako bi blokirali, taj čovjek odnese i vas, i blok, i sve živo. U tom meču Mirko je bio savršen. Drago mi je da sam baš bio prisutan tu večer. Mislim da je u Tokyo Domu bilo oko 80 000 ljudi. Jednostavno, to će mi ostati za čitav život. To je nešto što zauvijek pamtiti. Od početka do kraja, do zadnje sekunde meča, Mirko je bio savršen. I na pripremama... Ma ne znam, nikad ga nisam vidio u takvom izdanju. Bio je savršen. Tu večer, tko god da je bio ispred, mislim da bi ga pobijedio. S tim mečem je pokazao kako se boksa protiv Boba Sappa. Zaboravlja se da je Sapp dva puta nokautirao jednog Ernesta Hoosta. Puno trenera i uglednika iz K1 i kickboxa mi je nakon te borbe odalo priznanje za taktiku. Poslije je Bonjanski na takav način opet pobijedio Sappa. Poslije toga meča s Mirkom, Bob Sapp je krenuo u ropotarnicu, postao je kanta za napucavanje, Do tada nije bio, bio je strah i trepet.
NET.HR: Gdje je puklo, zašto ste se razišli s Mirkom?
VLADO BOŽIĆ: Nigdje nije puklo, jednostavno nakon nekog vremena dođe do zasićenja. To je apsolutno normalno. Bio sam s Mirkom neki dan. Mi smo u dobrim odnosima. Naravno, sigurno da sam ja napravio neke greške prema njemu, ili on prema meni, ali to je sasvim normalno. Ljudski je da se ja njemu ispričam ili on meni.
'Ivana mi je bila kao kćer, no ispalo je da je htjela biti kapetan broda'
NET.HR: Koja vas je suradnja, treniranje, obilježilo, definirano, odnosno s kime ste bili najbliskiji u tom trenersko-boksačkom smislu?
VLADO BOŽIĆ: Najviše sam bio blizak s bratom Stjepanom, to je normalno. No, osim brata, ne znam teško mi je to izdvojiti.
NET.HR: Ivana Habazin možda? Vi ste stvarno bili kao prst i nokat, puno ste toga prošli zajedno i napravili...
VLADO BOŽIĆ: Ivana mi je bila kao kćer. Ja nisam ozbiljnije ni radio s nikim od cura osim s Ivanom. Nju sam stvorio iz ničeg, uz pomoć Domagoja Ratkovića koji je financirao, znači poklopio se taj neki krug i definitivno smo napravili puno, došli smo do kraja. Ja uvijek mislim da smo mogli i puno više. No, problem je kod svih tih boraca u jednom trenutku što misle da mogu biti kapetani.
NET.HR: A Ivana je to mislila?
VLADO BOŽIĆ: Pa nije mislila, ali tako je ispalo. Ja vam to volim ovako reći: Ako sam ja bio kapetan male barke, a isplovili smo puno puta na pućinu a bilo je nevrijeme, i svaki put sam vratio tu malu barku u luku, onda nema razloga da ona vozi taj čamac, je li tako? Jesam, teška sam osoba, to svi znaju, jako sam težak, nekad i impulzivan, ali ako išta znam ona znam što je pravda, karakter i poštenje.
18.4.2016.,Zagreb - Ivana Habazin je hrvatska boksacica iz Zlatara. Boksa u kategoriji velter. Sticenica je hrvatskog boksackog trenera Vlade Bozica, brata hrvatskog boksaca u supersrednjoj Stjepana Bozica. Studentica je Katolickog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
18.4.2016.,Zagreb - Ivana Habazin je hrvatska boksacica iz Zlatara. Boksa u kategoriji velter. Sticenica je hrvatskog boksackog trenera Vlade Bozica, brata hrvatskog boksaca u supersrednjoj Stjepana Bozica. Studentica je Katolickog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
NET.HR: Čuli smo da ste znali reći da bi i vaš brat, odličan boksač Stjepan, bivši svjetski prvak u supersrednjoj kategoriji po WBF-ovoj verziji i interkontinentalni prvak u supersrednjoj kategoriji po WBA, ostvario još i veće rezultate, bio još uspješniji da vas je u nekim trenucima više slušao.
'Situacija s bratom bila je slična onoj s Ivanom'
VLADO BOŽIĆ: To je istina, ali mislim da je on vjerojatno bio najveći neprijatelj sam sebi. Ali, jako je teško disciplinirano slušati čitavo vrijeme. Jako slična situacija kao ona s Ivanom, moram priznati. Jednostavno, teško je trenirati brata. Ne kažem ja da bi se napravilo puno više, ali moglo se napraviti za nijansu dvije-tri puno bolje. Gledajte, ja sam 2015. trčao polumaraton, a 2016. sam otrčao maraton. Pa, svatko može otrčati 20 km, 25, ali rijetko tko može otrčati 42. km. U tome je problem. Najgore je na kraju, puno ljudi poklekne na kraju utrke. Ja sam trčao 4 sata i 44 minute poluspreman.
19.08.2005.,Zagreb - Mirko Filipovic i Stjepan Bozic Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Prva dva sata me boljela tetiva, a od 25. do 42. km sam bio u agoniji. I opet sam istrčao. Što s tim hoću reći? Svatko može početi, doći do sredine, a rijetko tko može završiti utrku. A najbitniji je kraj. Sigurno da u Hrvatskoj ima boksača koji mogu i definitivno ako nešto neko misli napraviti, mora ići van. Ja još uvijek mislim da nisam napravio ono što bi mogao. Trebao sam prije dosta godina ići van i izabrao sam ostanak u Hrvatskoj, htio sam biti uz obitelj, uz djecu. Znam gdje god da dođem, ne sumnjam u svoje znanje, znam da mogu raditi gdje god da otiđem, na koju god stranu svijeta. Jednostavno, draže mi je biti u državi i uz obitelj. No, jednog dana sigurno ću se otisnuti preko bare, to je definitivno. Sigurno, sad sam još jedno određeno vrijeme potreban djeci, a kad to završim, onda možda i s Rokom otići do Amerike. Bio sam u Las Vegasu jednom s Reljićem, ja sam ga odveo u UFC. Želja mi je još pokušati, a znam da mogu, tu se sad dosta stvari treba poklopiti, znam da mogu osvojiti svjetsku titulu u muškom boksu s nekim iz Hrvatske. To znam i u to sam uvjeren. Imam 48. godina, stignem.
