"Legendarni boksač Pernell Whitaker, 55-godišnjak koji je u nedjelju navečer u 56. godini tragično preminuo nakon što ga je udario automobil na raskrižju u Virginia Beachu u Virginiji, bio je blistavi borac, možda najveći obrambeni čarobnjak svih vremena i 'ponud for pound", stoji u uvodu teksta uglednog američkog ESPN-a o slavnom boksaču koji je u ringu pokazivao jednu boksačku simfoniju...
Uspješna amaterska karijera, uzeo olimpijsko zlato u LA-u
"Bio je majstor slatke znanosti", slažu se mnogi i novinari u ESPN-u...
Kao amater osvojio je olimpijsku zlatnu medalju 1984. godine u Los Angelesu. Kao profesionalac, osvojio je šest naslova svjetskih titula u četiri težinske kategorije, kao i pojasevi u juniorskoj kategoriji velter, juniori i juniori. Imao je mnogo velikih borbi i bio je jedan od najvećih boksačkih imena tijekom profesionalne karijere koja se protezala od 1984. do 2001. ESPN-ovi boksački novinari Mark Kriegel, Steve Kim i Dan Rafael u tekstu dijele svoje omiljene Whitakerove uspomene, odnosno pričaju o borcu koji je bio drugačiji od drugih u to doba...
Don King predvidio Chavezovu briljantnost
"Nisam siguran da je to bila najveća pljačka koju sam ikada vidio, Julio Cesar Chavez protiv Whitakera, ali nikad nisam vidio krađu kao što je to bilo te večeri, 10. rujna 1993., za WBC naslov zvijezda u Alamodomeu u San Antoniju. Sjećam se Don Kinga, koji je, zajedno s Mikeom Tysonom u zatvoru, imao iznenadno proricanje briljantnosti Chaveza 87-0, koji je na konferenciji za novinare predstavio Shelly Finkel. Zapravo, ni Kissinger ni Metternich nisu imali veću sposobnost za pokazivanje prave boksačke politike. To je bilo na vrhuncu slave WBC-a organizacije i Don Kinga. Njegovo ime je bol, on je bio najbolji specijalist za bubrege na svijetu, terminator", viknuo je King jednom svojedobno ushićen govoreći o Whitakeru", govori Kriegel, a nakon njega i Kim se sjeća boksačke ikone...
WBC welterweight champion Pernell Whitaker (L) poses with promoter Don King and WBC super lightweight champion Julio Cesar Chavez 24 August 1993. Whitaker and Chavez will go for the welterweight title bout 19 September in San Antonio. Chavez (87-0) of Culiacan, Mexico will try to take the title from Whitaker., Image: 17459020, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AFP
"Pernell Whitaker je razlog zbog kojeg sam gotovo prestao gledati boks. Pa, ne baš on, krivnja bi trebala ići na suce Mickeyja Vanna i Franza Martija, koji su neobjašnjivo smatrali da je njegova borba protiv Julia Cesara Chaveza na Alamodomeu 1993. nekako čak to i bila. Obojica su dobili 115-115 (Jack Woodruff je bodovao 115-113 za Whitakera), što znači da će mu remek-djelo Whitakera donijeti samo većinu. Dok je Whitaker zadržao titulu WBC-a u zvijezdi ove noći, opljačkana je šansa da postane prvi čovjek koji je pobijedio velikog 'Culiacana', koji je došao na taj meč s rekordom od 87-0.
Chavez se smatrao gotovo nepobjedivim
U to vrijeme Chavez se smatrao gotovo nepobjedivim, mislilo se da će Whitakerom buldožirati s njegovim neumornim pritiskom i dvostrukim napadom. Umjesto toga, većinu ga je noći jeo i pojeo njegov sladak boks 'Sweet Pea', koji je bio sklizak i neuhvatljiv poput njega. Te večeri, Chavez je mogao imati tri ruke i ne bi dotaknuo Whitakera. Whitaker je izložio i svijetu otkrio'slatku znanost', nešto o čemu se često pričalo, ali je pogrešno shvaćeno. Udario je i nije ga pogodio, stajao je blizu Chaveza, ali mu je bio nevidljiv. Jeziva tišina ogromne gomile u kasnim krugovima vas je obavijestila kako se ta borba odvijala. Whitaker je bio majstor. Chavez je bio frustriran. Ipak, na kraju noći, suci nisu dopustili Whitakeru da dobije trenutak. Dok sam tada probavljala tu pokvarenu odluku, rekao sam nešto što je poznato suzdržanom mnoštvu nezadovoljnih navijača boksa u prošlom stoljeću: Nikada više neću gledati ovaj sport", kazao je Kim. I za kraj riječ je dobio novinar ESPN-a Dan Rafael:
Znao je kad treba krenuti naprijed
"Do trenutka kada sam pratio boks kao novinar 2000. godine, Whitaker je praktički završio svoju karijeru kao boksač. Pisao sam samo o jednoj od njegovih borbi - što se ispostavilo da je njegova posljednja borba - poraz od Carlosa Bojorqueza na ESPN2 2001. godine. Ali, ja sam bio dugogodišnji obožavatelj Whitakera jer, iako sam više naklonjen borcima za akciju od tehničara, volio sam što Whitaker nije trčao. Stajao bi pred svojim protivnikom, natjerao ga da propusti udarac, frustrirao ga beskrajno, a obično ga je zbunio na putu do pobjede.
Moja omiljena uspomena na Whitakera nije jedna od onih virtuoznih performansi na udaljenosti od vrhunskog protivnika. Umjesto toga, šokantan i okrutan kasni nokaut spasio je pobjedu u borbi koju je gubio. Ušao sam u HBO 24. siječnja 1997. da gledam Whitakera kako brani svoju titulu svjetskog prvaka u Atlantic Cityju, New Jersey, protiv tada nepoznatog Diosbelysa Hurtada, kubanskog majstora, koji je u to vrijeme imao 20-0, ali masivni iskorak u konkurenciji.
Ostavio Hurtada zamotanog između užeta
Šokantno, Hurtado je pogodio Whitakera čistom desnom rukom - prvim udarcem u borbi - prvim sekundama u borbi. Whitaker se vraćao u šestoj i bio uzdrman u sedmoj. De La Hoya, koji je sjedio s najavljivačima HBO-a, gledao je kako mu se velika borba raspada, kada ga je Whitaker spasio na brutalan način.
Whitaker je u jednom trenutku bacio gromovitu lijevicu koja je potresla Hurtada. Whitaker je nastavio serijski udarati s još devet čistih udaraca koja je ostavila Hurtada zamotanog između užeta, nesvjesnog i prije nego što je Arthur Mercante Jr. napokon prekinuo borbu", kazao je Dan Rafael.
Na društvenim mrežama osvanula je i snimka Pernela Whitakera, odnosno sedma runda njegove borbe protiv Felixa Trinidada. Imao je tada 35. godina i taj je meč izgubio sudačkom odlukom, ali pokazao je šampionsko srce u porazu.