Iako je praktički tek ušao u seniorske vode, član zagrebačkog BK Gladijator već je sad pokazao da pripada samom svjetskom vrhu i da će se za njega tek čuti.
OGORČENI HRVATSKI PRVAK SAMO ZA NET.HR: ‘Ne želim biti taoc nečijih sitnih interesa, ovo nema više smisla’
Ovaj mladić u hrvatskoj boksačkoj javnosti ima reputaciju boksača koji bi u budućnosti mogao napraviti velike stvari. Njegovi rezultati u ovih osam godina bavljenja boksom to i dokazuju.
No, kako je i kad je počela boksačka priča Tonija Filipija, inače mlađeg brata hrvatskog seniorskog teškaškog prvaka, trenutačno na odmoru od boksa, Josipa Bepa Filipija?
Sparing za 'razbuđivanje'
To smo odlučili pitati njega na jednom od treninga. Našli smo se u dvorani BK Gladijator. Došao je na trening kao i uvijek ujutro. Blago pospan. Još se razbuđivao, 'dobivao'...
"Ma, ja se odmah razbudim. Brzo to kod mene ide. Dobijem koji udarac i da vidiš... Ne treba ti nikakva kava niti budilica", kazao je u uvodu razgovora za Net.hr Toni Filipi i odmah oduševio svojom otvorenošću i skromnošću.
Nismo ga htjeli previše pitati prije treninga i smetati mu. Presvukao se i ubrzo počeo zagrijavanje. Malo trčanja, pa "shadow" boks i onda sparing s klupskim kolegom. I sam će Toni kazati kako bez muke i znoja nema uspjeha.
Nogomet, jiu-jitsu pa - boks
"Kad se spremamo za neko veliko natjecanje, onda znamo trenirati i po tri puta dnevno. Ne izlazim van niti ne pijem alkohol. Jer i samo nekoliko popijenih pića možete vratiti u formi i do nekoliko mjeseci unazad", objasnio nam je uspuhan i znojan Toni odmah nakon sparinga.
Uvijek je bio takav. I kao klinac odrastajući u mjestu Sali na Dugom otoku. Bio je neumoran za stvari koje voli. Pa je tako stalno s prijateljima igrao nogomet. Satima je mogao skakati za loptom. Bio je lud za nogometom... A onda se i to dogodilo...
"Trenirao sam i nogomet i mali nogomet i jiu-jitsu prije nego sam otkrio boks i negdje u sedmom razredu zaljubio se u taj sport. Znate kako je na otoku, nema baš sportova na izbor što se tiče mogućih bavljenja njima. Kako su moja starija braća Josip i Šime trenirali boks, ja sam stalno s njima išao po treninzima i natjecanjima. Stalno sam ih gledao. Svidjelo mi se i počeo sam i ja", kazao nam je Toni Filipi i nastavio se prisjećati svojih prvih boksačkih koraka...
U boksu od osnovne škole
"Trener je prvih godinu dana iz Zadra dolazio na otok dva do tri puta tjedno kako bi trenirali. Isto bih ja vikendom išao u Zadar. U školskoj dvorani u Saliju pomoćni trener mi je stavio jednu vreću kako bih ja na njoj mogao trenirati i već nakon dva, tri mjeseca išao sam na državno prvenstvo na kojem sam osvojio prvo mjesto. To je bio početak osmog razreda. Morao sam birati hoću li se spremiti i nastupiti za državno prvenstvo ili ću sa svojim prijateljima ići na 'maturalac'. Naravno, izabrao sam ovo prvo", dodao je Filipi koji se uvijek razlikovao od svojih vršnjaka.
Dok su njegovi prijatelji počeli otkrivati sve čari, kao i "stupice" koje dječje odrastanje, odnosno pubertet nudi i "vreba", on je bio usredotočen samo na boks, treninge, pobjede na natjecanjima...
"Da. Joj, kad se sada sjetim svoje majke... Znate, kad sam bio mlađi, mama mi je govorila kako neću trenirati boks poput starije braće. No naravno, opet je na kraju popustila. Ja sam tako odlučio, pokazao sam interes i to je ona prepoznala. I kad su braća imala borbe, ona je išla s nama, ali ne bi gledala mečeve. Izašla bi iz dvorane kad bi borba počela. Nije voljela tu grubost, kao i to što se, uvjetno rečeno - 'tučemo", priča nam Toni Filipi koji je istaknuo i kako su njegova starija braća Josip i Šime itekako imali boksačkog utjecaja na njega. Isto kao i sportski geni njegove obitelji jer tata je, pak, cijeli život u sportu. Tata Marko je, naime, završio kineziološki fakultet.
'Otac je luđi od nas'
"Što se tiče oca i boksa, ma on je luđi od nas. On pak samo o tome priča. Mnogo mi je obitelj pomogla u boksu i hvala im na tome. Mnogo su mi, naravno, pomogla braća. Josip najviše tehnički. Šime je prestao boksati. No, on me trenirao kad sam se spremao za Olimpijske igre mladih. Naravno, naučio sam dosta i od Marija Šivolije kao i Pere Tadića", istaknuo je Toni Filipi.
Kako bi boksački napredovao, 'najmlađi' Filipi se, zajedno s Josipom, u rujnu prošle godine preselio iz Zadra u Zagreb. Odluka nije bila lagana, prije svega zato što nije jednostavno uzeti kufere i otići od kuće, ali nije bilo drugog izlaza. U Zadru za njih više nije bilo mogućnosti za napredak i nije ih imao tko financijski pogurati. Dosta novca u našem sportu treba za opremu, putovanja i slično.
"Majka i otac su bili sretni što ćemo se još više sportski razvijati, pa su blagoslovili tu našu odluku. Iako je majka bila tužna. Ali nama nije bilo lako. Prijatelji, život... Sve nam je u Zadru. No, Josip je poznavao Tomu Kadića iz reprezentacije. Dogovorili su uvjete treninga i razvoja, te je pala odluka. Sad ovdje u BK Gladijator imam sve potrebno za razvoj i napredovanje. Živim u Zagrebu. Super mi je ovdje. U početku je bilo malo teško. Bilo mi je sve novo u Zagrebu. U Zadru sve obavim u pet minuta. Stan, hrana, škola, trening... A ovdje je ipak malo drukčije. Veći grad, tramvaj ovdje, tramvaj ondje... Ali bez brige, naučio sam gdje koji vozi. Ili barem gotovo sve", u šali će uvijek pristojan Toni Filipi koji ima zavidne rezultate kroz juniorski uzrast.
Godine 2014. osvojio je tri srebrne medalje i to na Svjetskom i Europskom prvenstvu dok je srebrni bio i na Olimpijskim igrama mladih u Kini. Ukupno je u karijeri osvojio četiri velike srebrne medalje.
Europski viceprvak do 91. kg
Trenutačno u seniorskoj konkurenciji skuplja iskustvo povremenim boksačkim nastupima za BK Loznicu iz Srbije pod vodstvom Aleksandra Risimica i u matičnom klubuBK Gladijator.
Najveći uspjeh za Tonija Filipija u njegovoj dosadašnoj karijeri je srebrna medalja na Europskom prvenstvu za boksače do 22 godine, koje je u ožujku ove godine bilo održano u rumunjskoj Braili.
Medalju je Toni najavio osvajanjem jakog turnira u mađarskom Debrecenu, koje je jedno od jačih u Europi.
"Taj EP je bio sjajan za mene. U početku se nije niti znalo hoću li nastupiti na turniru. No, osvojio sam turnir u Debrecenu i tada se odlučilo da Hrvatsku predstavljam ja. Trenirali smo dva do tri puta dnevno. Na kraju sam, na putu prema medalji, pobijedio Rumunja, Ukrajinca, Bjelorusa, a na kraju sam u finalu izgubio od Francuza Paula Omba Biongoloa", izjavio je Toni koji je, zajedno sa svojom braćom, pravi ponos Salija.
Nisu dosadni poput braće Kličko
Međutim, svi se pitaju hoće li doći vrijeme kad će Bepo i Toni boksati jedan protiv drugoga u velikim finalima? Brat na brata, pa što bude... Najstariji Šime i srednji Bepo znali su se na sparinzima žestoko potući.
No, braća se nikad nisu međusobno borila u nekom meču.
"Nikad, ne da mama! Nema šanse da uđemo jedan drugome u ring, u pravu borbu. Trenirali smo zajedno, sparirali, ali ništa više od toga. Više radimo tehniku, ali zna to frcati na sve strane", otkrio je Toni Filipi.
Nikad brat na brata
Toni nam je ispričao i jednu zanimljivu situaciju koja se dogodila prošle godine na državnom prvenstvu.
"Bili smo u istoj kategoriji, znači seniori do 91. kg i došli smo do finala. I nismo boksali. Ispunili smo mami želju. Ona ne želi da se tučemo. Sparinzi još nekako, ali ne želi da idemo jedan na drugoga u pravom meču. Ušao sam u ring, majka me gleda hoćemo li boksati ili ne i onda sam ja odustao i predao meč bratu. Ipak sam mlađi, pa je na meni bio red da predam borbu. No, bilo mi je drago što mi je brat osvojio prvenstvo države. To je poticaj i za mene", objasnio je Toni svoj potez i potez brata Josipa Bepa i poslao poruku novim naraštajima koji žele trenirati boks.
"Uopće ne razmišljajte ni sekunde. Primite svoje roditelje za ruku i dođite kod nas u BK Gladijator. Nema sumnje, očekuje vas tulum za pamćenje. Nemojte to propustiti. Boks je kao život, treba ići naprijed, nema odustajanja. Boks će vas mnogo toga naučiti i izgraditi kao ljude", zaključio je Toni Filipi kojeg hvali njegov trener Tomo Kadić.
"On je veliki profesionalac. Njegovo vrijeme tek dolazi. Posjeduje sjajan stav i profesionalizam s kojim će jako daleko dogurati. Postavljamo kriterije polako. Nećemo trčati pred rudo, sami sebi stavljati letvicu previsoko. Sad smo viceprvaci Europe. Sljedeći glavni cilj nam je nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju za tri godine. Poslije toga ćemo vidjeti. Ili ćemo odboksati još jedan olimpijski ciklus ili ćemo u profesionalne vode. Ovisi u kojem smjeru će se on razvijati. No, za sada sve ide super", dodao je Kadić.
