"Poštovani gledatelji, hvala vam što ste bii s nama i, s obzirom na vrijeme - dobro jutro", pozdravio je na neobičan način publiku RTL-ov komentator Antonio Vuksanović na kraju jedne od najboljih borbi teškaša koje je boksački svijet ikad vidio.
Već je odavno noć prepustila svoje mjesto na nebu Jutru, bar u našim krajevima, kad je okončan meč Tyson Furyja i Deontaya Wildera za titulu WBC prvaka. Sudac je nakon dvanaest rundi pogidao ruke obojice boraca. Remiji su u boksu rijetki, no značilo je to da Wilder ostaje prvak, a Fury zapravo gubi. No, te večeri zapravo nije bilo gubitnika. Dvojica neporaženih boksača su se borili i skor im je još uvijek neokrznut. Ironično, zar ne?
Podrum
Iako nije uzeo titulu prvaka, Tyson Fury mogao bi se proglasiti pobjednikom. Ne ove borbe, već one puno važnije. Ovom borbom čovjek je postao ikona, simbol upornosti, truda i utjelovljenje vječnog motiva vraćanja iz pepela.
Pobijediti Vladimira Klička u novije je boksačko doba bilo gotovo nemoguće. Ukrajinac je svoj dosadnjikavim, proračunatim, ali učinkovitim stilom obilježio eru boksa u kojoj je kritično nedostajalo atraktivnosti, pa mu je tako i popularnost drastično opala. Fury ga je prije dvije godine svrgnuo s trona, no onda su krenuli problemi za Gypsy Kinga. Kad već nije pao u ringu, testovi za doping zadali su mu dvije godine dug knockdown.
Ali ne i knockout.
Depresija je u geografskom pojmovniku područje koje se nalazi niže od razine tla, odnosno nadmorske visine 0. A kad sa svjetskog vrha padneš u mentalni podrum, bol je nezamisliva.
"Ljudskost sama po sebi zahtjeva malo anestezije", kaže Rami Malek u ulozi Freddieja Mercuryja, a nitko nije bolji dokaz za tu tvrdnju od samog Furyja. Priznao je boksač da je uzimao kokain da bi se osjećao bolje u stanju depresije. Da bi stvar bila bolja, "natukao" je oko 170 kilograma i sve je izgledalo kao da su dani u ringu za njega odbrojani.
Stepenice do raja
"Nije bio toliki problem pripremiti se fizički, na psihičkoj pripremi morali smo odraditi jako puno posla", objasnio je prije borbe s WIlderom Furyjev trener i čovjek kojeg mnogi kreditiraju za njegov povratak Ben Davison.
Sav njihov rad vidio se u ringu. Mrcina od 116 kilograma i 205 centimetara visine kretala se bolje, brže i preciznije od 20 kilograma lakšeg protivnika Deontaya Wildera. Očekivao bi čovjek da će borac s takvom masom i visonom biti razoran udarač, no to je upravo ono što WIlder jest. Ironično, zar ne?
Fury je u ringu izgledao vrlo pokretljivo, njehov rad nogu, obrana i kontriranje Wilderovih žestokih "bombi" bile su za udžbenike. Ali Gypsy King nije mogao u dvanaest rundi izbjeći sve što je Brončani Bombarder bacio na njega.
Posebno je impresivna bila kombinacija Wildera koja je Furyja sravnala sa zemljom u 12. rundi. Popis ljudi koji bi ustali nakon takvih udaraca stane na Inlexov blokić, a na njemu je sigurno Tyson Fury.
Da se to nije dogodilo, vjerojatno bi Fury bio novi WBC-ov prvak. No, on je dobio jednu puno veću bitku. Pobijedio je samog sebe, izdigao se iz mentalnog podruma i opet je na vrhu. Pri vrhu, bolje rečeno.
Od svih gluposti koje su prikazane u Stalloneovim filmovima o Rockyju, mislio sam da je najveća ona kad Rusi počnu navijati za njega usred Rusije u borbi s Ivanom Dragom.
Stallone je izjavio da neće više glumiti Rockyja. I ne treba jer je Tyson Fury na neki čudan način postao sve ono što je i Rocky. Čudesan povratnik za kojeg Amerikanci navijaju usred Los Angelesa dok se bori s "njihovim" Wilderom. Ironično, zar ne?
