Danju MMA borac, noću drag-queen. Zaista neobičan dvostruki život vodi 41-godišnji Diego Garijo. Osebujni Meksikanac već je dugo na sceni, a sebe opisuje kao borca, ali i umjetnika.
Postoje dani kad navuče rukavice i bori se u oktogonu, a postoje i noći kad se obuče u žensku odjeću i postane takozvana drag-queen. U intervjuu za magazin Vice objasnio je kako izgleda njegov život.
"Da. Umjetnost i borba. Kada je dan loš, idem na trening i spariram. Ne zato što želim da udarim nekoga, nego zato što želim sam primiti nekoliko udaraca. Onda se osjećam bolje. Kada se borim, svi drugi problemi postaju beznačajni; tada je cilj preživjeti borbu“, rekao je Diego u intervjuu pa dodao:
"Depilacija boli, ali znate što je još gore? Polomiti akrilni nadograđeni nokat. Što se tiče udaraca u lice, to mi nije ništa strašno. Da, mogu ih podnijeti. Nisam dobar u tehnikama borbe, ali sam izdržljiv kad se borim. Samo nastavljam, bez obzira koliko udaraca primim. Zbog toga sam često uspijevao pobijediti borce koji su bolji od mene“, objasnio je Diego.
'Volio sam biti u centru pažnje'
Kako je borac postao transvestit-zabavljač?
„Nekoliko mojih rođaka bili su gej, tako da nisam bio izložen mnogim tradicionalnim muškim stereotipima. Možda zbog toga mogu biti dosta feminiziran. Mislim da se ljudi pitaju jesam li gej, ali ne razumiju da su ženstvenost i seksualna preferencija dvije sasvim različite stvari“, objasnio je.
"Prije nekoliko godina sam išao na tečaj emocionalne inteligencije. Tamo su nam rekli da treba napustiti svoju zonu komfora. Oduvijek sam volio govoriti pred masom i biti u centru pažnje, ali mi je onda na pamet pala riječ “drag” i znao sam odmah da je to to. Odmah sam se bacio u to. Išao sam na satove plesa, probušio uši i izdepilirao se. Naučio sam kako se hoda u visokim štiklama i našao sam pomoć oko odjeće.“
Trauma iz djetinjstva
Njegovo ponašanje ipak ima nešto dublje motive koji su povezani s traumama koje je proživljavao u djetinjstvu.
"Stvari koje radim su povezane s time što su me maltretirali kada sam bio klinac. Osjećao sam se mali, kao autsajder. Oduvijek sam se stidio svega. Možda sam zbog toga stvorio ličnost koja se ne stidi. Toliko su me ponižavali dok sam bio klinac da sam se zakleo sebi da mi se to nikada više neće dogoditi. Zbog toga sam se naučio boriti u trenucima u kojima bi drugi odustajali… Ipak, sa sobom i dalje nosim traume iz djetinjstva. S time se svakodnevno borim“, rekao je, između ostalog, Garijo u intervjuu za Vice.
