Nijedan hrvatski boksač nije odradio turnir kao što ga je u veljači ove godine odradio 20-godišnji zagrebački boksač Noa Ježek. Na jakom međunarodnom turniru u Mađarskoj u pet je dana odboksao pet mečeva, da bi u finalu odlukom sudaca 3:2 izgubio od Britanca Lewisa Richardsona.

Richardson je bio najjači borac na turniru, ujedno i najstariji, 23-godišnji Britanac bio je pobjednik kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre na razini Europe. Ježek je u meč ušao polomljenih arkada jer ga je u trećem meču turnira mađarski borac Soma Mester triput udario glavom u glavu, ali doktori su mu ipak dozvolili nastup u finalu.

Impresivan je to bio nastup mladića koji je proteklog vikenda bio najbolji i na prvenstvu Zagreba, i to u poluteškoj kategoriji, koja nije njegova, već je bio primoran nakratko prijeći u nju iz srednje kategorije.

Ove posljednje medalje samo su dio bogate Ježekove riznice. Iako ima samo 20 godina, četverostruki je prvak Hrvatske u srednjoj i u velter kategoriji mlađih seniora. Prošle je godine osvojio i treće mjesto u seniorskoj kategoriji na razini Hrvatske. Uhvatili smo ga za razgovor nakon treninga u njegovom boksačkom klubu Titan Gym, prvog od dva u danu, što je standardni raspored čak kad se i ne priprema za natjecanje.

'Nema mi druge'

"Sad nam polako stiže kraj sezone, moram još pomoći Luki Plantiću da se pripremi za Olimpijski turnir", kaže nam Noa koji ove godine ipak ne konkurira za nastup na Olimpijskim igrama. Cilj mu je pripremiti se za sljedeće i njegov je trening usmjeren prema tome.

No, kako stiže ljeto, morat će si pronaći posao, najvjerojatnije konobarenje, kako bi zaradio koju kunu da bi mogao nastaviti trenirati. Situacija je, nažalost, takva da Noa mora uz dva treninga dnevno i "tući" osmosatne konobarske smjene. Istina je da svi turniri s kojih je odnio medalje ne donose nikakvu zaradu pa klub mora tražiti sponzore kojih, pogotovo u vrijeme korone, baš i nema.

"Nitko ne može normalno trenirati, a usto još i osam sati stajati na nogama. Žao mi je što to kod nas nije sređeno kao u nekim drugim državama. Gledam svoje vršnjake, npr. iz Velike Britanije, kojima su plaćeni suplementi, kampovi, oprema i treneri. Oni nemaju nikakvih briga, samo odrade dva treninga dnevno. Deset godina treniram boks, eto, samo za lijepe oči. Nema mi druge, nego si naći posao preko ljeta“, govori nam Noa.

Canelo kao uzor

Zagrebački boksač nada se da će dobiti priliku da predstavlja Hrvatsku na Olimpijskim igrama za tri godine te da će mu to pomoći da kasnije prijeđe u profesionalce.

"Uzor mi je prije bio Lomačenko, ali kako sada više razumijem ovaj sport, ugledao sam se na Canela Alvareza koji je po meni najbolji pound-for pound borac na svijetu", rekao nam je talentirani hrvatski boksač.

Iako je nastupio u poluteškoj kategoriji na prošlom turniru, nada se da neće više imati takve izlete. Srednja mu odgovara zbog visine i raspona ruku. No svjestan je da je ipak teška kategorija ono što se najviše u boksu prati.

"Hrvatska ima vrhunske teškaše, ne bih se usudio prognozirati tko bi pobijedio u borbi Hrgovića i Babića, ali znam da bi to bio atraktivan meč jer se njih dvojica dobro poznaju. A što se tiče Furyja i Joshue, mislim da je Fury tu u prednosti. Njegov je stil nezgodan za školovane borce poput Joshue", kaže nam Noa.

Iako bismo rado još s njim razgovarali o boksu, vremena nema puno. Trening je opet navečer, a četverostruki prvak Hrvatske možda će taj dan morati provesti s druge strane šanka kako bi održao na životu svoj olimpijski san.