Occamova britva je princip koji se povezuje s engleskim franjevačkim svećenikom Williamom Occamom. U svom najjednostavnijem obliku, Occamova britva govori da količina pretpostavki treba biti što je moguće manja. U svakodnevnom jeziku, glasila bi: "Ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, odaberite jednostavniju."

Primjerice, uzrok za izgoreno stablo može biti udar groma ili je netko mogao upotrijebiti stroj za paljenje gornjih grana drveta, te zatim posaditi travu da prikrije tragove dovoženja stroja do drveta. Prema Ockhamovoj britvi, udar groma je bolje objašnjenje jer zahtijeva manje pretpostavki.

E sada, ovih dana ovim bi se principom možda mogao poslužiti i izbornik Zlatko Dalić. Naime, vode se iscrpne rasprave, razvijaju se teorije, nude se razna objašnjenja i analize, zašto bi i kako Zlatko Dalić trebao postaviti u vrh napada Andreja Kramarića, odnosno Brunu Petkovića.

Kramarić vs. Petković

Tema je to o kojoj doista vrijedi razglabati jer o napadačima, manje više, svi sve znaju. Kramarić je u nedavnom javnom istupu kazao kako već i "seoske babe znaju na kojoj poziciji i kako on igra", aludirajući pritom na činjenicu da ga izbornik uporno postavlja na pozicije u momčadi koje mu ne odgovaraju. Kramarić je ove sezone zabio ukupno 25 golova u 34 utakmice i prema svoj logici trebao bi biti prvi napadač reprezentacije. Ali nije.

S druge strane imamo Brunu Petkovića, robusnog i jakog centarfora, "target mana" koji fantastično zadržava loptu, sudjeluje u kreaciji i stvara šanse suigračima, a igrač je poteza i vrlo lako se može driblingom osloboditi suigrača i poentirati. Petković nije rasni strijelac poput Kramarića i ove sezone u 42 utakmice zabio je 14 golova, ali je zato namjestio još 11, dok je Kramarić na šest asistencija, što također nije loše.

Međutim, Kramarić ima problem jer da bi Dalić ispravno koristio njegov set vještina, koji je veoma širok, od šutiranja iz vana, zabijanja iz drugog plana, do sudjelovanja u kreaciji i golemog radijusa djelovanja, izbornik bi morao promijeniti postojeći sustav i de facto ga podrediti Kramariću. Kramarić u klubu igra povučenog napadača, čak i "desetku", a na toj poziciji u reprezentaciji Dalić ima Nikolu Vlašića koji je, na Kramarićevu žalost, puno korisniji igrač zbog metronomskog sudjelovanja u svim segmentima igre.

Petković ipak jači?

S Vlašićem Dalić dobiva i potencijalnog "shadow strikera", dobiva i igrača koji će istrčavati "box-to-box" dionice i igrača koji odlično prepoznaje situacije kada treba pritisnuti protivnika. Od Kramarića to, jednostavno, ne može tražiti jer on nije takav tip igrača, Kramarić voli biti u zadnjoj trećini terena i s raznih pozicija, ali uglavnom s pozicije polušpice, napadati protivničku obranu ili kombinirati sa suigračima.

Petković pak daje ono što Daliću u ovom sustavu najbolje odgovara. Kao što smo kazali, može zadržati loptu, može proigrati suigrača, fantastično igra leđima okrenut golu i što je važno, ali nije najvažnije, ima i onaj vic u igri koji mu nudi opciju da se oslobodi suigrača i poentira. Također je i visok, vrlo pokretljiv i najvažnije iznimno jak u duelu pa nerijetko zna igrati i s dvojicom protivnika na leđima, a to je nešto što Dalić nasušno mora imati u sastavu jer uglavnom najveća opasnost hrvatske reprezentacije dolazi s krila, a krlinim igračima je svakako Petković sa svojim vještinama idealan.

Kada bi se služili principom Occamove britve Petković bi bio sigurno rješenje jer nudi znatno veći set vještina od Kramarića i uklapa se u aktualni sustav izbornika Dalića, ali nešto se zanimljivo dogodilo na jednom od treninga Hrvatske uoči ogleda s Engleskom, nešto što bi moglo ugroziti i status Dinamova napadača. Naime, Zlatko Dalić je na treningu u utorak u Rovinju uigravano novi sustav i to vrlo zanimljiv sustav kojim bi mogao lako šokirati protivnike, a taj sustav ne uključuje niti Petkovića niti Kramarića.

Treća i najzanimljivija opcija

Vratar i obrana izgledali su standardno, Dominik Livaković na golu, Šime Vrsaljko, Duje Ćaleta-Car, Domagoj Vida i Borna Barišić u obrani, u vezi Marcelo Brozović, Luka Modrić i Mateo Kovačić, a u napadu neka sasvim druga situacija.

Naime, ofenzivni trolist trebali bi činiti Nikola Vlašić koji bi trebao igrati na desnom krilu, odnosno "halfspaceu" jer teško da će Vlašić igrati kao klasično krilo uz liniju, a s lijeve strane trebao bi igrati Ivan Perišić. No, najveće iznenađenje moglo se vidjeti u napadu, tamo nije bilo niti Andreja Kramarića niti Brune Petkovića, već je centarfor bio Ante Rebić.

Rebić do sada nikada nije igrao na poziciji napadača u reprezentaciji, dok je, recimo, u Milanu često bio "devetka" i bio je poprilično efikasan i koristan. Za razliku od Kramarića i Petkovića, Rebić nudi Daliću jednu sasvim novu dimenziju u napadu i posjeduje set vještina znatno različitiji od druge dvojice. Rebić bi, kada bi igrao u vrhu napada, vjerojatno bio ono što se u modernom nogometu zove "pressing" napadač, odnosno, centarfor koji ima ulogu napadati prostor, stvarati pritisak na zadnju liniju kada je ona u posjedu i navlačiti protivnike na sebe te time otvarati prostor suigračima, to jest primarno Vlašiću i Perišiću koji ni s krilnih pozicija onda sjekli prema sredini.

Hrvatski Benzema

Iako je Hrvatska protiv Belgije odigrala podosta loše, jedan moment valja izdvojiti. Rebić je protiv Belgije radio upravo to što bi mogao raditi kada bi igrao u špici. Nerijetko je napadao dubinu između stopera i beka, ulazio bi u prostor između protivničkih linija, a pritom bi uredno odvlačio beka s pozicije prema sredini i na boku otvarao prostor za Šimu Vrsaljka. Samo što te Rebićeve kretnje baš nitko nije dobro popratio i iskoristio, niti Vrsaljko na beku, niti veznjaci koji su, kao, trebali proigrati loptu u prostor u koji je Rebić otvarao.

No, s Rebićem na poziciji centarfora dobili bi, možda, ali samo možda, nešto slično onom što Real Madrid ima u Karimu Benzemi. Igrača koji konstantno rudari po protivničkoj obrani, koji ih navlači, koji otvara prostor, nudi se za proigravanje i kombinacije, ali opet s druge strane i igrača koji bi konstantno radio pritisak na obranu protivnika i unosio nemir. Dakako, Benzema je rođeni strijelac i uz sve što radi za suigrače na terenu, još uspije zabiti i 30 golova u sezoni. Ipak, Rebić je sjajan trkač i vjerujemo da je sposoban odigrati takvu ulogu i s time vjerojatno ne bi imao problema, a u Milanu, gdje zna igrati na toj poziciji, vidjeli smo već nekoliko puta da mu niti postizanje pogodaka s te pozicije nije nikakav problem.

E sada, s Rebićem u napadu kao s, vjerujemo, "pressing" napadačem, do izražaja će ipak morati doći i vezni igrači. OK, Perišić i Vlašić svakako mogu zaprijetiti i s krila i čak i kroz sredinu ako će, recimo, igrati na pozicijama bliže "desetki", ali Luka Modrić, a pogotovo Mateo Kovačić će tu morati odigrati znatno ofenzivnije. Kovačić je u gotovo svim nedavno odigranim utakmicama previše ostajao u pozadini i praktički bio samo "vodonoša", a upravo bi on trebao biti taj koji će aktivno sudjelovati u napadu, on bi trebao proigravati Rebića ili gurati loptu u među linije za Vlašića i Perišića, odnosno, u prazan prostor, a on to zaista prerijetko radi.

Koga odabrati?

U svakom slučaju, s Rebićem u napadu Dalić bi mogao, gledajući prema njegovim mogućnostima i onome kako je igrao u Milanu, itekako profitirati, prije svega jer nikada do sada Rebić u reprezentaciji nije igrao centarfora, a na koncu to bi bio i element iznenađenja za suparnike na Euru. Hrvatska, trenutno, nažalost igra, veoma jednodimenzijski nogomet, rudimentaran reklo bi se, bez nekakvih djelotvornih uigranih mehanizama, s vrlo malo automatizama u igri i nekako bez kemije i kohezije među igračima i linijama.

Uglavnom, kao što Kramarić kaže za sebe, tako ćemo mi reći za Hrvatsku, već i babe na selu znaju kako Hrvatska igra. Svako iznenađenje ili novi element u igri mogao bi biti potencijalno opasan za protivnika, a ovaj s Rebićem nam se čini, ovako s promatračke pozicije, veoma zanimljivim i iskoristivim.

Dakle, ostaje na kraju pitanje koga onda postaviti u udarnu postavu? Rebića ili Petkovića? Što vam kaže Occamova britva? Mi ćemo, eto, prelomiti i reći dajte nešto novo, dajte nešto drugačije, dajte Antu Rebića.