Veliki je dan bio u utorak u obitelji Vlašić. Nikola je po prvi put na Euru započeo utakmicu za Hrvatsku u prvih 11 protiv Škotske na Hampden Parku, u utakmici vrijednoj druge faze natjecanja i briljirao. Zabio je gol za 1:0, bio motor pokretač Vatrenih u prvom poluvremenu te na kraju ponio epitet, nagradu za najboljeg igrača susreta. Kad tome i pridodamo ono što je Nikoli u ovoj priči i najbitnije, da je Hrvatska izborila drugu fazu turnira kao druga u skupini D te da će igrati u ponedjeljak od 18.00 u Kopenhagenu protiv Španjolske, onda je stvar kud i kamo jača, onda sve ima pobjednički predznak...
'Hrvatska je protiv Škotske postala ekipa'
"Hrvatska je protiv Škotske postala ekipa, momčad, dogodio se onaj savršeni spoj starosti i mladosti koji se konačno pretočio u jedno", priča nam proslavljeni hrvatski trener, Nikolin otac Joško Vlašić, s kojim smo dva dana poslije Škotske razgovarali skoro pola sata...
Joško nam se u potpunosti otvorio i ušao u dubinu, sam srž problema, teme o kojoj govori, na svako naše postavljeno pitanje detaljno je objašnjavao što, kako i zašto. Čisto da bolje shvatimo. On je ipak jedna od rijetkih osoba na svijetu koja se može pohvaliti da je sportski (ali i ljudski) iznijela, stvorila i odgojila dvoje vrhunskih sportaša u dva različita sporta, k tome još svoju djecu.
Blanka je postala jedna od najboljih visašica svih vremena a Nikola postaje sve veća nogometna zvijezda i važan kotačić u reprezentaciji Hrvatske, igrač koji je već sad u 24. predodređen za neku od Liga petice. Joškova trenerska filozofija je posebna i usko vezana za Nikolin i Blankin sportski uspjeh, njegova vizija i podređenost sportskom i životnom uspjehu svoje djece doveli su ga do uspjeha kroz brojne rizike, koji prijete u takvoj jednoj situaciji...
"Stvarno je duga priča o Nikoli, o sportskom odgoju njega i Blanke, o mojoj trenerskoj filozofiji i pogledu na život i sport. Priča je kompleksna i duga ali veže se i za ovu Nikolinu utakmicu sa Škotskom. Kod svoje djece sam osjetio taj talent za sport i uvidio da je to njima ipak bliže. Znao sam usmjeriti sve to, kritično se odnositi prema autoritetima i pronaći svoje puteve", u detalje nam je ispričao Joško Vlašić...
'Protiv Škotske se rodila nova Hrvatska', rekao nam je Joško Vlašić.
NET.HR: Sigurno se uzbuđeni zbog Nikoline predstave na terenu Hampden Parka protiv Škotske, nije mala stvar po prvi put započeti utakmicu na Euru u prvih 11, zabiti gol u važnoj utakmici i ponijeti nagradu za najboljeg igrača te iste utakmice?
VLAŠIĆ: Naravno da jesmo ali nije to ništa novo. Ok, po prvi put igra Euro, sva svijetla pozornosti su usmjerena prema turniru, osim toga utakmica sa Škotskom puno je značila svima nama, pa tako i njemu. Ali znate kako stari Latini kažu, 'moraš se dokazati onda kad je najteže'. Drago mi je što se to sve skupa posložilo na takav način a što se tiče Nikoline izvedbe, vidjeli smo to ranije u kvalifikacijama pa i prije toga, to znači da nije to nešto što ne radi redovito. Ruska liga nosi puno izazova, tamo je dosta kvalitetnih igrača, ekipa koji čvrsto igraju. On je protiv Škotske toliko dobrih poteza napravio ali napravio je i u Rusiji još prije. Samo, to se toliko ne vidi znate, to je ipak malo dalje od Europe. Da sve što je napravio u Rusiji da je napravio u nekom klubu iz jačih europskih liga, to bi jače odjeknulo. Tako da Nikola još uvijek kao da je malo po strani, kao da je skriven, kao da se sprema za onu pozornicu Liga petice. To kako je odigrao protiv Škotske razgaljuje, raduje, sigurno da taj njegov talent koji ima i koji je potpomognut s pravim, dugotrajnim i konstantnim radom, daje neke rezultate. Život uvijek nosi neke svoje stranputice i mogućnost da se nešto ne dogodi, pa takvo što kad se lijepo dogodi, onda to raduje.
Joško i Blanka Vlašić 2010. u Splitu, pred svojim navijačima
'Nikoli što je teži suparnik to bolje, on je motiviraniji'
NET.HR: Što vam je rekao Nikola glede osmine finala Eura i Španjolske koja Hrvatsku čeka?
VLAŠIĆ: Nismo previše na tu temu razgovarali, samo smo ju konstatirali. Njemu što je teži suparnik to bolje, on je motiviraniji. Nikola vam nije tip koji će se prestrašiti nekog, njemu je Španjolska samo još jedan izazov. Ako je on mogao rušiti Real u Ligi prvaka, perjanicu španjolskog nogometa, na klupskom nivou s igračima koji na neki način, realno, potpora koja bi u nekim normalnim klubovima u Ligama petice trebala bit veća, onda i sad u reprezentaciji sa svojim suigračima koji su europske klase, ako će se oni držati zajedno kao što su se držali protiv Škotske, optimista sam. U tom smislu će se i on postaviti. Španjolci jesu jaki, imaju veliko ime, nas je pak toliko malo. Španjolska ima takvu tradiciju ali ja nikad nisam imao problem što sam Hrvat i smatrao se manje vrijednim. Tako će i njih 11 istrčati na stadionu Kopenhagenu. Nema tu posebne prednosti, ako ti kažeš sam sebi da su oni bolji, onda si izgubio.
NET.HR: Znate li nešto o navodnoj podjeli na mlađe i starije unutar reprezentacije? Pisali su mediji o tome, Dalić je to poslije sve demantirao.
VLAŠIĆ: Niti u jednom trenutku nisam to primijetio, da postoji jaz između mlađih i starijih. Nikola je s Rakitićem imao dosta dobar odnos, sa Lukom, znači to su ljudi koji su uvijek davali njemu neke savjete. Znači, osjetio je jednu ruku koja mu je bila dana a na koju uvijek možeš računati. U tom smislu, Nikola nije tip koji će robovati autoritetima. On cijeni ali cijeni ljude po izvedbama i ljudskim kvalitetama, karakteristikama. On ima svoj cilindar i ti ne možeš doći pred njegov cilindar. Ako želiš, možeš pokušati i pitati možeš li ući u taj cilindar i onda ćeš biti rado ugošćen. S druge strane, ako nogom ideš unutra, onda ćeš i dobiti nogu nazad. Najbolji igrači, najveći autoriteti, ako bi oni pokušali ući u njegov cilindar na grub način, praktički bi dobili i reakciju. Nikola nije taj koji će sagnuti glavu, ali je taj koji će bespotrebno mutiti bistru vodu.
'Protiv Škotske se Hrvatskoj dogodila savršena sprega mladih i iskusnih'
NET.HR: Znate li preko Nikole kakav je nivo odnosa u reprezentaciji?
VLAŠIĆ: Morate znati da je to jedan plitak nivo odnosa. Jedni su starosjedioci, oni su tu, dolaze im neki mlađi, OK, imaju neki status, imaju neko ime i to sve skupa ali su ipak tu itd. To je činjenica, ti su ljudi bili u sto bitaka zajedno, to zajedništvo iz tih bitaka, to dobro i zlo što su dijelili sto puta, te suze i veselje koje su dijelili sto puta, sto rana koje su imali, je kohezija kakvu ne može nitko zamisliti. Nama se prvi put dogodilo upravo na ovom Euru, govorim o reprezentaciji Hrvatske, da u odlučujućoj utakmici protiv Škotske, da je sprega mladih i iskusnijih je bila uronjena u jednu talionicu, gdje je sve ono što nosi takva jedna utakmica donijelo do toga da se postigla jedna radna temperatura da su se te dvije slitine konačno spojile na pravi način. Protiv Škotske se rodila momčad, rodila se ekipa nove Hrvatske. Vjerujem da se tu dogodilo nešto više od obične pobjede.
NET.HR: Što vam je rekao Nikola nakon Škota, kako se ponašao prije utakmice?
VLAŠIĆ: Nikola je u tom čitavom ciklusu bio kao neki trkački konj koji stoji u boksu, rampa je spuštena ali unatoč spuštenoj brani, rampi, on već trči i svojom aktivnošću pravi neku brazdu, rupu, sprema se, u startu je... Kad se ta brana podigla, kad je dobio povjerenje izbornika, onda se dogodilo to što se dogodilo. Ali, ono što je vrlo bitno, uvijek je dobro imati dobre emocije ali ona vas može lako uništiti. Jednostavno, vi da bi došli na sportsko borilište, u ovom slučaju na nogometni teren, vi morate imati sačuvan adrenalin, morate imati inzulin, to su dva hormona koja morate sačuvati. Ako potrošite to u nekom uzbuđenju, vi ćete na teren doći ispuhani, nećete biti ti. Tako da vam Nikola nije taj koji će potrošiti te hormone, on nije takva struktura koja će odigrati utakmicu i prije nego što je odigra. Znači neće spavati, bit će uzbuđen, držat će ga trema, on nije takav. On vam ima glavu pobjednika, glavu onoga koji će u jedinici vremena izabrati pretežno dobro rješenje. I to je ono što je. Za njega vrijeme sporije teče nego za prosječnu osobu.
'Nisam vjerovao autoritetima'
NET.HR: Od kud snaga, znanje i upornost odgojiti takvo dvoje djece koja su sad vrhunski sportaši i k tome još i vlastita? Puno je tu izazova, svakakvih...
VLAŠIĆ: Pa vidite, ja imam četvero djece, svi su nadareni za sport a dvoje od njih su stvarno van serijski nadareni. Najstariji sin Marin stjecajem okolnosti sad je trener i toliko je nadaren. Mislim, da su se njemu neke stvari otvorile i da sam izabrao možda atletiku, ovaj bi vjerojatno bio desetobojac koji bi bio možda na svjetskom nivou svjetski prvak, on to nos sa sobom. Ja sam ga uveo u sport i on nasljeđuje sve ovo što sam ja radio. U tom smislu sam isto zadovoljan. Marin ima talent, upornost i kreativnost. A što se tiče Blanke i Nikole, jako sam sretan što su u sportu i uvijek sam ja iz davnina, u svojim počecima, samokritično se postavljao. Nisam vjerovao autoritetima. Ja sam poštovao trenere i sve to skupa ali nisam smatrao da bi trebao biti slijep u svim njihovim propustima, kao i u svim njihovim dobrim stvarima.
NET.HR: Vi ste onda dosta i riskirali pritom?
VLAŠIĆ: Morao sam dokučiti neke stvari, što je bolje a što je malo manje dobro. Tako da sam ja dosta rano postao trener, jer se nisam slagao s nekim stvarima i tu sam počeo razmišljati kao trener. Zapisivao sam sve na jedan, da tako kažem primitivan način, danas su mi ostale te bilježnice, vodio sam zapise. U tom prvom početnom periodu moje trenerske karijere, bez kasnije formalne naobrazbe koju sam stekao kroz fakultet, uvidio sa koliko je tu bilo dobrih ideja na samom početku. Transformacija ljudskog tijela je nevjerojatna, to je čarobni posao, to je svijet za sebe, to je tako neistražen svijet, tako može biti kreativan, ulazite u takve mehanizme koje naprosto nadahnjuju. Tu je taj jedan nukleus i kad mi se dogodilo da mi je i supruga genetski predisponirana za sport, onda su mi se dogodila djeca koja su isto predisponirana za sport.
Talent, uvjeti i - filozofija
NET.HR: Znači geni su u pitanju?
VLAŠIĆ: Da ali sad slušajte ovo. S druge strane, vi imate neke ideje, situacije koje vam se dogode u životu, znači nešto što vas limitira. Da napravite danas u nečemu što je konkurentno u svijetu, neki sport, morate imati tri točke koje sve moraju biti na visokom nivou. Talent, uvjeti i taj jedan proces, kao i filozofiju. Nisam bio manje talentiran nego Blanka u atletici ali nisam imao ove druge potpore, ni uvjete ni kvalitetni trenažni proces. Naravno, ja sam zahvalan svim svojim trenerima sa svojim potezima, jer su mi bili nukleusi, izvorište svega što sam danas. Svi smo mi okrenuti sebi ali ne pripadamo možda nekoj generaciji da se nešto dogodi, znate. Životni vijek je prekratak, bitno je ono što predstavljate u kontinuitetu, kakav trag ostavljate u svojoj obitelji i sa svim ljudima koje dotičete. To je ona suština.
NET.HR: U stvari, ako smo dobro shvatili, vi ste prvo dosta bili radili na sebi, prošli svakakve stvari u sportu, a onda svojoj djeci pokušali omogućiti da oni imaju bolje uvjete nego vi?
VLAŠIĆ: Kad su mi se dogodila djeca, ja sam odlučio u svojoj mikro sredini napraviti uvjete a svojim znanjem oplemenjivati na taj način da oni uz svoj talent imaju ova dva potporna stupa. U tom sam se smislu podredio. Naravno, život uvijek nosi neke svoje stvari, morate staviti kruh na stol, preživjeti... Imati četvero djece u današnjim uvjetima u gradu je poseban izazov, nije kao ono nekad na selu imao si ih deset a ono najmlađe je čuvalo stado. Ovdje uistinu morate svoj pun kapacitet, rad, obitelj, odnose sa suprugom, sve to morate dovesti na jedan visoki nivo da to ima svoj smisao. I danas kad čujete Nikolu ili kad čujete Blanku, da vi kažete kako ti ljudi pričaju, kako razmišljaju.
NET.HR: Je li to nešto s čim se čovjek rađa ili je plod nekakvog treninga, rada?
VLAŠIĆ: To je sad pitanje što je talent a što rad. Onda sam u stvari shvatio da, naravno da vas talent uvijek motivira, da krenete s nečim. Neko je dijete talentirano za sviranje glazbe i ono se odmah hvata nekog instrumenta i odmah shvaća da bi to moglo biti to, ajmo da vidimo. Znači, uvijek vas taj talent, znatiželja, guraju... Sigurno da ta njegova motorika i sve to skupa je Nikolu isto usmjerilo, iako sa ja sam htio da moja djeca budu zdravi i uspješni ljudi. Njegovanje tog talenta je zalog da će vaše dijete biti uspješno i sretno. Kod svoje djece sam osjetio taj talent za sport i uvidio da je to njima ipak bliže. Znao sam usmjeriti sve to, kritično se odnositi prema autoritetima i pronaći svoje puteve a novce koje sam zaradio sam ulagao sam, uz podjelu za život naravno. Imaš tri kune, kuna je za preživjeti, dvije za ovo. Ulagao sam u svoju djecu, u onu treću situaciju isto tako... Talent treba održavati.
'Moj je odabir bio nogomet'
NET.HR: Kako to da je Nikola završio u nogometu a ne u atletici?
VLAŠIĆ: To je bio moj odabir, naravno, pa kako može dijete od 4 i pol godine odrediti sport? Odlučio sam se za nogomet. Riskantno je to, ne možete dozvoliti da vaše dijete potroši puno vremena za nešto što mu neće donijeti zadovoljstvo, uspješnost i egzistenciju. To su jake i kompleksne stvari, priča o tome nikad završena. Tu ima toliko slojeva, svaki dan je neki novi sloj a kamoli polugodište ili neka godina. Uvijek može bolje, uvijek može još nešto. Vi za 6 mjeseci možete upropastiti nekoga uspješnog. Bitna je stoga bila pozornost, kao i kako se to radi. U atletici sam imao sve poluge za vlastito odlučivanje ali u nogometu kad se potpiše ugovor za dobre novce, on to potpiše jer ima vaše performanse. No, klub nije potpisao ugovor na život mog sina i na njegovu karijeru, nemaju pravo upropaštavati sve to. Tu je tanka razlika između onog da vi budete neki grintavi otac i racionalan, naravno proglašen ludim, pa da reagirate na neke situacije koje nisu dobre. Stoga je bitno bilo za razvijati Nikolinu svijest, što je dobro, što nije, što je manje dobro, što je loše, smanjit štetu barem. On sad sam može reagirati i donijeti ispravnu odluku, najbolju za sebe.
'U klubovima riskiraš neke odluke koje idu na štetu tebe'
NET.HR: Nogomet je potpuno drugačiji sport od atletike, posebno po zaradi. Kako se nosite sa svim negativnim stvarima koje nosi najvažnija sporedna stvar na svijetu i na koji način ste zaštitili, naučili da se Nikola štiti od toga?
VLAŠIĆ: Novci u nogometu su toliko bezobrazno veliki da, u stvari, da mi koji smo potekli iz bazičnih sportova praktički ne razumijemo kako se u klubovima rade tako velike greške. U klubovima riskiraš i ozljede, neke odluke koje idu na štetu tebe, koliko ste puta čuli da je neka liječnička služba loše odradila posao oko nekog igrača, bilo je puno povika na neke zdravstvene službe. Događaju nam se neke stalne povrede, znači neke stvari nisu dobre. To su neke stvari s kojima smo suočeni, od Hajduka, od Evertona i sad do CSKA, svaki od tih klubova imaju neke sjajne stvari ali su imali i neke loše stvari. Morali smo amortizirati te loše stvari i to vam je jako mukotrpan i težak posao. Morate biti uvjerljivi u tome svemu, teško je ulaziti u taj međuprostor hijerarhija, poretka u tim klubovima. Ti ljudi se osjećaju moćnim, zaštićenima, punim novca i svega onoga drugoga. Vi kao pojedinac u takvoj jednoj priči ste uistinu kao Cervantes i Sancho Panza, iako ne znate jeste li često magarac ili onaj koji ga jaše. S druge strane, kad se dogodi ovo što se Nikoli dogodilo na Euru protiv Škotske, sav naš trud, sve to skupa toliko je minorno. Ta jedna naplata dođe na svoje, osjetite blagoslov za sve što ste napravili, doživjeli, prošli. U svakom procesu ima greški, svatko se stoga promišlja. Znači, sretan s blagoslovljen što se to na kraju dogodilo, taj uspjeh, jer znaš da se taj uspjeh i nije morao dogoditi.
