München smo ostavili iza sebe, ali u glavama se još uvijek vrte slike velike pobjede nad europskim prvacima Španjolcima. Naši rukometaši obavili su sjajan posao na terenu, navijači sjajan posao na tribinama. Olimpijskom dvoranom orila se hrvatska pjesma od prve do zadnje minute. A onda je počelo slavlje i euforija kakvu dugo, dugo nisam doživjela na nekoj utakmici. Odgovorno tvrdim, pomeli su konkurenciju.
Dok sam na poziciji uz teren čekala javljanje s izbornikom Linom Červarom i popularnim ministrom obrane Željkom Musom osmjesi nisu silazili s lica ni meni ni njima. Navijači deset metara od nas luduju, zovu izbornika pa Musu pa opet pjevaju. Pogledavam na semafor i onih lijepih 23:19 i znam da sam upravo pogledala jednu od onih utakmica za pamćenje. Utakmicu o kojoj će se još dugo pričati, obranu iz koje će se učiti.
Euforija je bila posvuda, izbornik je bio vidno emotivan, Musa je
pucao od ponosa na momačad, a ja sam odrađivala intervju koji su
navijači dva puta kratko prekinuli. I neka su. :) Izbornik se javio, mahnuo i slavlje se
nastavilo. Iz dvorane sve se preselilo na hodnike
koji su vodili prema izlazu, ali hrvatske navijače nitko se nije
ni trudio izbaciti van. Stala sam pored nekog čovjeka i
prokomentirala: "Kakvo navijanje! Sjajno!"
- "To je navijanje iz srca, iz duše!", odgovorio je i pogledao me
sa suzama u očima. Rekao mi je da je iz Đakova, da već dvije-tri
godine živi i radi u Njemačkoj i da je ponosan na sve ovo. Sličnu
priču imali su i ostali. Ljudi iz Čakovca, Vinkovaca,
Ivanić-Grada pa i moji Županjci. Tu su i kažu da za
navijanje nema recepta, nisu potrebne koreografije, veliki
transparenti, bubnjevi. Potrebni su samo ljudi u kockicama ili
kvadratićima (kako želite). U Munchenu ih je bilo iz svih
dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Od Kölna ne znamo što možemo očekivati. Bit će puno Nijemaca, ali svi vjerujemo da su naši navijači uspjeli doći do ulaznica i da će ponovno biti glasni. Dvorana je ogromna, organizatori su na nogama. Kada smo prošle srijede stigli u Munchen sve je već bilo spremno, a sinoć smo u Lanxess Areni vidjeli da se stvari još uvijek ušminkavaju. Isprobavao se razglas, provlačili kablovi, provjeravali zapisnički stolovi i namještale komentatorske pozicije.
I baš tada smo čuli ružnu vijest. LED reklama koja stoji uz rub
terena za vrijeme treninga španjolske reprezentacije pala je na nogu vrataru Rodrigu
Corralesu. Završio je bolnici, nastradalo je
koljeno, a španjolski izbornik bio je prisiljen na zamjenu.
Stiže Arpad Šterbik.
Incident se dogodio svega par sati prije nego smo stigli u Arenu,
a Nijemci su pronašli kakvo takvo rješenje. Iza LED reklama
stavili su vreće s pijeskom i upozorili nas da im se ne
približavamo.
Dobra vijest je da su naši rukometaši spremni za nastavak natjecanja. Raspoloženi su, osmijesi ne silaze s lica, u sjajnoj su formi, jako motivirani, a samopouzdanje je nakon pet pobjeda na visokoj razini. I neka tako i ostane.
I mi RTL-ovci jedva čekamo drugi krug. Smjestili smo se u hotel, postavili opremu i istražili Lanxess Arenu, sve njezine hodnike, prostorije, tribine. Impresivno zdanje vrijedno je 150 milijuna eura, a može primiti gotovo 20 000 ljudi. A kad smo kod brojki, impresivne su i one o gledanosti. Znate li koliko je ljudi na RTL-u gledalo pobjedu Hrvatske nad Španjolskom? Više od milijun ljudi! U prosjeku 1 010 375 gledatelja, ako ćemo biti precizni. :)
Pripreme za nastavak prvenstva su u tijeku. Ušminkavamo jedni
druge, sređujemo sliku i ton kako bi Vam zajedno sa zagrebačkom
ekipom ponovno donijeli najbolji mogući program.
Da, da, trudimo se i nasmijati uz sav taj posao. Na kraju,
dugujem još dvije "važne" informacije. Prva je ta da me u
javljanju uživo s Davorom Dominikovićem ponovno
pogodila lopta. Nisu Španjolci nego naši rukometaši. Uvjeravaju
da je slučajno, a pomoćnik izbornika i ja im vjerujemo. :) A
drugo...kupila sam nove čizme. Hvala svima na brizi, podršci i
savjetima. :)
