Ovaj put protivnik nije imao nepoznatog osamnaestogodišnjeg čarobnjaka; Wales se pripremio savršeno, znao točno što su loše strane Wilmotsa i njegove zvijezdama nakcrane, ali precijenjene i prenapuhane Belgije, i sve mane svog suparnika iskoristio na najbolji mogući način.
Treći dvoboj ove dvije momčadi
Bio je ovo treći duel ove dvije momčadi u ovom ciklusu – dijelili su i kvalifikacijsku skupinu i Wales je slavio jednom, a u Bruxellesu izvukao bod – i mjesta za iznenađenja i nije bilo. Istina, Wilmots je dan prije saznao da neće moći računati na ozlijeđenog Jana Vertonghena, pa je zadnji red kojeg je poslao u dvoboj sa Velšanima ustvari po prvi put ikada zaigrao zajedno.
Najveći misterij Jordan Lukaku
Jasno, najveći misterij bio je Jordan Lukaku, lijevi bek Oostendea, kojemu je ovo bio tek peti nastup za reprezentaciju, odnosno tek drugi natjecateljski start; u početnih jedanaest bio je protiv Andore.
S druge strane velški izbornik Coleman nije pretjerano eksperimentirao, tek je dilema bila Sam Vokes ili Hal Robson-Kanu.
Ovaj potonji, za kojeg se Coleman na kraju odlučio, je bolji napadač, ali je upravo sinoć postao slobodan agent jer mu Reading nije ponudio novi ugovor, dok je Vokes igrač koji se povlači duboko u neutralnu trećinu, izvlači stopere i otvara prostor za kontre - nešto što je funkcioniralo savršeno protiv Rusije.
Bizarni broj 1 na Fifinoj ljestvici
No, sastavi su ustvari bili najmanje važni; ono što je presudilo ovu utakmicu jeste činjenica da je Wilmotsova Belgija, koja je donedavno bila broj jedan na bizarnoj FIFA listi, oduvijek iznimno predvidljiva. Kao i u svakoj utakmici do sada krenuli su agresivno, napali protivnika visoko od prve sekunde i brzim kontrama stvorili paniku Velšanima.
Nekoliko odličnih prilika nisu iskoristili, ali zato je ponovno ušla Nainggolanova bomba i činilo se da je Wales na koljenima; da sve ide onako kako Belgijanci žele.
U pet godina uspjeli tek tri puta preokrenuti
U posljednjih pet godina Wales se nakon što je prvi primio gol vratio tek tri puta. Dva puta protiv Škotske u kvalifikacijama kad su bili u skupini s Hrvatskom; oba puta su za izjednačenje zabili s bijele točke. Vratili su se i u kvalifikacijama za ovo prvenstvo; na otvaranju su gubili od Andore i jedva uputili tri šuta u okvir. Dva su nekako ušla, navijači su već tada tražili smjenu Chrisa Colemana, nakon remija sa Bosnom i Hercegovinom malo tko je vjerovao u plasman dalje.
Wilmots napravio korak nazad nakon vodstva
Realno, i večeras je malo tko vjerovao u taj povratak. No, tu dolazimo do belgijske predviljivosti kao ključnog trenutka. Marc Wilmots - pisali smo o tome i nakon Mađarske - nakon postignutog gola je napravio korak nazad i pustio loptu Walesu. Nije da je to izgledalo kao pogrešno, obzirom da je Wales i u kvalifikacijama i na ovom prvenstvu pokazao da se ne snalazi s loptom, ali kada očekujete tako nešto, onda se i pripremite za takvo nešto. Naravno, pomogla je i činjenica da Belgija užasno brani prekide, pogotovo u neuigranoj zadnjoj liniji, pa je Wales nakon kornera izjednačio, ali i vratio vjeru da može napraviti čudo.
Pokušali s 4-3-3
Sve što su trebali napraviti na poluvremenu je kratko se podsjetiti na analize koje su napravili zadnjih dana i video snimke Belgije iz posljednjih nekoliko godina. Znali su da će morati apsorbirati početni pritisak, ali i da će se otvoriti prostor. Wilmots je uveo Fellainija, pokušao sa 4-3-3, očito shvativši da Witsel i Nainggolan u paru ostavljaju rupu u sredini, no to apsolutno nije pomoglo.
Robson-Kanu kao Cruyff
Kada je Robson-Kanu odlučio dres Engleske zamijeniti domovinom njegove bake uradio je to iz prostog razloga jer je znao da za Englesku nikada neće zaigrati na velikom natjecanju. Sa petnaest ga je otpustio Arsenal i karijeru je proveo u Readingu, koji ga se jučer odrekao. Danas je u Robsona-Kanua, barem za trenutak, ušao duh JohanaCruyffa - izbezumio je večeras užasnog Denayera i Fellainija i postigao jedan od najljepših i najzahtjevnijih golova u povijesti Eura. Bio je to ustvari pravi završni udarac za Belgiju; bilo je jasno da za Wilmotsa nema povratka.
Belgija je momčad bez vođe
Razlog? Opet isti; predvidljiva Belgija. Gurnuo je naprijed Fellainija, i započeo bombardiranje šesnaesterca, koliko je to bilo moguće. Međutim, to nije plan, to je kockanje, a kockari češče gube nego što dobivaju. Frustracija se mogla iščitati u govoru tijela Belgijanaca; ekipa je to bez vođe, bez plana i bez ideje i nije bio ni potreban treći gol da shvatimo da je zlatna šansa ove generacije upropaštena – savršen ždrijeb, individualno jedna od najjačih momčadi današnjice, ali tim koji to nije i koji ne zna napraviti rezultat.
Wales se mučio s Andorom
Ipak, treći gol je bio potreban Velšanima da otpuste ručnu i prepuste se emocijama i nevjerojatnom slavlju. Selekcija koja se u kvalifikacijama mučila sa Andorom – dva puta! – i u kojoj dominiraju igrači iz tek prosječnih klubova u Engleskoj napravila je najveći uspjeh u povijesti i dohvatila polufinale Europskog prvenstva.
Momčad koju smo zvali one-man-teamom, koju je na leđima u posljednje dvije godine nosio isključivo Gareth Bale, u Lillu je bila sve samo ne to. Ramsey i Allen ponovno su bili odlični, a Ashley Williams još jednom pokazao da je istinski vođa ovog tima. Nakon Rusije smo zaključili; bilo je to najbolje njihovo izdanje u posljednjih deset godina, ali ovo je razina više. Ovog petka su se vratili iz zaostatka, savršeno detektirali sve mane koje Belgija ima i iskoristili ih gotovo rutinski.
Najbolja utakmica u modernoj povijesti Zmajeva
Bio je ovo najzreliji Wales kojeg smo do sada gledali, a trijumf u Lilleu i njihovo večerašnje izdanje možda – ako smijemo pretpostaviti - i najbolja utakmica u modernoj povijesti Zmajeva. A i ako nije, koga briga? Ova noć ući će u povijest kao najveća.
