Ah, ti Francuzi: Da ih nije bilo, mogli smo otvoriti zlatarnu
Ah, ti Francuzi. Koliko su nas samo puta bacili u depresiju. Stvorili su nam, htjeli priznati ili ne, komplekse koji traju i danas kada se na njima moramo vaditi da ne bismo morali strepjeti za olimpijske kvalifikacije.
Da ih nije bilo, mogli smo otvoriti zlatarnu, doslovno. Uzeli su nam pred nosom tri zlata, još su nas triput pobjeđivali u polufinalima, a da smo ih prošli u Njemačkoj 2007. u onom nesretnom četvrtfinalu, ne znamo tko bi nas tada zaustavio.
Nismo ih se riješili
Sve je na velikim natjecanjima krenulo na Euru u Portugalu 1994. godine i našim prvim porazom, a godinu kasnije na Islandu prvim bolnim. U finalu SP-a osvojili su svoje prvo veliko svjetsko zlato i najavili svoju dominaciju koja i dalje traje.
Uzvratili smo im u polufinalu Igara sljedeće godine, a samo su rijetke poput EP-a 1997. bile utakmice bez velikog značaja. Njih je sigurno bolio poraz u Tunisu u polufinalu SP-a 2005., ali vratili su nam odmah sljedeće godine u Švicarskoj. Kolo sreće prešlo je dvije godine kasnije u Norveškoj na našu stranu, no vjerojatno bismo to mijenjali za Arenu i nikad prežaljeno izgubljeno zlato.
Onda je došlo i još jedno europsko. Tada smo posljednji put igrali finale. Mislili smo da smo ih se riješili 2013. kada smo ih dotukli u četvrtfinalu SP-a, ali prevarili smo se i nakon toga smo ih dobili još samo u Riju.
Međusobni susreti na velikim natjecanjima (8-1-14):
EP 1994. (grupa) Hrvatska
- Francuska 25:27
MI 1993. (finale) Hrvatska - Francuska
26:19
403 Forbidden