Život u skladu s prirodom /

Zeleno i održivo, poštovanje prirode dio je međimurskog mentaliteta

Nije Međimurje slučajno tu gdje jest – osviještena Eko regija, prva takva u Hrvatskoj, sinonim za zelenu regiju. Nositi ovu titulu podrazumijeva spoj ekološke poljoprivrede, kratkog opskrbnog lanca i održivog turizma. Gosti Međimurja danas mogu boraviti u ruralnim eko kućama okruženima prirodom, na tanjuru imati isključivo domaće proizvode, piti vina nagrađenima zlatnim Decanterima i na ovaj način svim osjetilima iskusiti autentičan način života u prirodnoj oazi Međimurja.

10.12.2025.

10:22

Promo

Denis Perčić

Međimurcima je uspjelo postići savršeni balans, tradicije i suvremene ugode – jer od modernog svijeta Međimurje ne bježi, uklapa ga u tradiciju, nadovezuje - što uspijeva rijetkima. I to ne zato što su Međimurci učeniji od drugih ili imaju tajni recept uspjeha već zahvaljujući posvećenosti, upornosti i neustrašivosti pred teškim radom, a zbroj ovih kvaliteta jamči dobitnu kombinaciju.

Kako se u Međimurju živi? Zeleno, održivo, poštovanje prirode dio je međimurskog mentaliteta. Prepoznali su to i izvan Međimurja, regija je postala sinonim kvalitetne eko destinacije pa je zajedno s rastom Međimurja kao eko regije rastao i broj dolazaka domaćih i stranih gostiju, onih s preferencijama šetnji ispod šumskog svoda, aktivnosti na otvorenom, jedinstvene kulture i događanja, s velikom pažnjom spravljanja tradicionalnih delicija na tanjuru uz rapsodiju domaćih namirnica i vina iz bogatog međimurskog vinogorja. Da, dolazak u Međimurje postao je in među turistima koji se vraćaju početnim postavkama – živjeti u skladu s prirodom, na tanjuru i u čaši imati ono što im priroda da.

A kad su kreatori enogastro ponude motivirani pojedinci koji i sami žive u skladu s istim načelima, tada to ne može ispasti drukčije nego sjajnim doživljajem u komadiću ovozemaljskog raja. Put koji su Međimurci izabrali za razvoj svoje male regije značajnije je teži od masovnog turizma, ali nisu odustali. Lakše je naručiti namirnice i vino nego ih proizvesti, prirodu podrediti profitu, žrtvovati ju za izgradnju velebnih zdanj

Ali Međimurci ne biraju ono što je lakše i ne nude drugima ništa što ne žele i sami. A to je živjeti kvalitetno uz darove prirode. Zoran su primjer za to tanjuri mladog, a svjetski prepoznatog chefa Amosa Novaka, koji je zahvaljujući svim osvojenim nagradama na domaćim i svjetskim kulinarskim natjecanjima mogao izabrati živjeti i raditi u međunarodno poznatim restoranima ali izabrao je rodno Međimurje. U restoranu gdje je radio na školskoj praksi, poznatom Terbotzu u Gornjem Međimurju, u Štrigovi, radi i danas. Najveći dio osoblja Terbotza, njihovi su susjedi, glavna chefica Silvija Horak živi na 200 metara udaljenosti, konobarica Martina Ferlin još i bliže, samo prijeđe cestu.

Ovog je mjeseca otvoren i Hotel Terbotz, djelomice u starom dvorcu obitelji Zichy i Terbotz, koji je, kao kulturna baština, obnovljen pod strogom paskom konzervatora, dijelom u nekadašnjoj konjušnici. U tom je, modernom dijelu sve potrebno za wellness i opuštanje, a iz cijelog se hotela kroz mnoge prozore, neke ih sobe u kuriji imaju i po tri, pruža jedinstvena vizura međimurskih brijega s nepreglednim nizovima vinograda. Hotel je, kao i restoran, u vlasništvu obitelji Jakopić, čiji svi članovi u njemu i rade.

Hotelski će gosti tako, uz smještaj u djeliću međimurske povijesne baštine, u istom dvorištu imati blagodat kušanja najboljih kulinarskih specijaliteta i kvalitetnih vina iz Vinarije Jakopić, ne samo Međimurja, nego i regije.

A specijalnost chefa Novaka je priprema tradicionalnih međimurskih jela kojima maštovito dodaje štih suvremene gastronomije.

„Inspiraciju za svoj rad crpim iz međimurske tradicije, ali i iz ideje da pokažemo kako lokalne namirnice mogu biti temelj suvremenih kulinarskih kreacija. Cilj mi je dokazati da se održivost i vrhunska gastronomija međusobno nadopunjuju“, ističe Amos Novak ono što je i sukus kompletnog međimurskog puta - ne lišavati se tradicije u modernom svijetu, nego ju uklopiti u napredak. Na tradiciji kao bazi nadograđivati.

Među međimurskim restoranima s domaćom ponudom su i Mala Hiža i restoran Hotela Panorama u Prelogu.

Svi oni imaju svoje vrtove iz kojih uberu ono što će staviti na tanjur, a sve ostalo uzimaju od svojih susjeda, malih lokalnih proizvođača. Ta povezanost u Međimurju vrijedna je respekta. Zbog svega ne čudi da je Međimurje, uz Amosa Novaka, dalo još nekoliko vrhunskih chefova – Marka Palfija, Matiju Bogdana, Mašu Salopek, Ines Jurišić i Raula Lajtmana, to su samo oni hrvatskoj, ali i međunarodnoj javnosti najpoznatiji.

Međimurje danas ima mnoga događanja posvećena enogastromiji koja posjećuju brojni gosti iz regije, ali i inozemstva, samo jesenskih je šest - Festival bučinog ulja u Šenkovcu, Festival međimurskih slastica „Bakini kolači“ u Čakovcu, međimurski Oktoberfest, Wine and walk u Štrigovi, Festival mladog vina, a vinogradarsku godinu zaključuje Martinje. I sve to u najmanjoj hrvatskoj županiji, na svega 729 kvadratnih kilometara.

Koliko god da je Međimurje malo, za turizam je veliko. Uz vrhunski je gastro doživljaj, sinonim za opuštanje, wellness, odmor uz aktivnosti na otvorenom.

Međimurci su gostoljubivi domaćini pa uz sve kvalitete Međimurja ne čudi da su im u goste došli i poznati svjetski putopisci i pustolovi, Britanac Ben Fogle i Amerikanac Hazen Audel.

Nema tog kutka svijeta u kojemu dvojac nije bio, osobito cijene mjesta s netaknutom prirodom. A iako pitomo, Međimurje ima i svoje guste šumske predijele, močvare uz Muru i Dravu, napuštena sela…

Dovoljno je kontrastno da zaintrigira i navede svjetske pustolove na boravak u Međimurju.

„Ono što me najviše oduševilo u Hrvatskoj je strast i želja ljudi da razvijaju održivi turizam i da žive u skladu s prirodom. Međimurje ima veliki potencijal. Ovo je regija s puno ljudi, vrlo plodna, pa će održiva poljoprivreda kojoj teži lokalno stanovništvo, u vidu organskog uzgoja, donijeti velike koristi ovome kraju. Puno sam putovao po mnogim zemljama, a u Hrvatskoj sam bio čak nekoliko puta. Mogu se zamisliti da živim ovdje na duže vrijeme, stoga čuvajte prirodu. Čuvajte blago koje imate“, rekao je Ben Fogle prije odlaska iz Međimurja.

Ni Hazen Audel nije ostao imun na međimurski šarm.

„Međimurje me iznenadilo, nisam zamišljao ovakav krajolik. Ovdje ljudi još žive u skladu sa svojom tradicijom i znaju cijeniti prirodno bogatstvo. Naučio sam mnogo o uzgoju hrane, vina, o svakodnevnom životu koji je utemeljen na znanju i poštovanju prema prirodi. Ovdje još uvijek postoji snažan kulturni identitet, nema komercijalizacije ni globalnih lanaca. Ljudi ovdje ulažu u zajednicu, žive jednostavno, ali kvalitetno. Važna im je povezanost s drugima, a ne gradnja impresivnih vila kako bi zadivili susjede. To je suprotno onome što danas sve više viđamo u svijetu. Nadam se da će svaka osoba koja dođe ovdje doživjeti isto“.

Obojica su, Ben Fogle i Hazen Audel u Međimurje stigli na poziv Turističke zajednice Međimurske županije, jedne od zasigurno najaktivnijih u Hrvatskoj, neovisno da li na kontinentu ii uz more. Riskantan potez, pozvati dvojac koji se ne razbacuje komplimentima, štoviše, obojica su poznata po svojim strogim kriterijima i kritičnosti osjete li iole nepoštivanje prirode.

No, Rudi Grula, direktor TZMŽ, samouvjereno je znao da se u Međimurju ne trebaju bojati oštrog pera Bena Foglea i Hazena Audela.

Dvojac se osobito dojmilo da Međimurci nisu podlegli masovnom turizmu, a na uštrb prirode, kao i da njeguju inkluzivan turizam, dostupan svima – osobama s invaliditetom, starijim osobama, obiteljima s malom djecom. –

„Uspješno uklanjamo arhitektonske i druge barijere, ali želimo i senzibilizirati javnost“, kaže Rudi Grula.

Treba li uopće reći da su dvojica svjetskih putnika ostali iznenađeni vinskom i gastro kulturom Međimurja? Jer ona se uklapa u njihov svjetonazor održivosti. Hazen Audel je rekao da su ga „Međimurci prosvijetlili što se vina tiče“.

Cijeniti i na prvo mjesto staviti prirodu, kulturu i održivost, mantra je međimurskih radnika u turizmu. Jedna od kulturnih vrijednosti Međimurja je i Međimurska popevka, nematerijalna kulturna baština UNESCO-a, koja se 8. studenog slušala u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina, jednoj od najčuvenijih koncertnih dvorana na svijetu. Popevke je izvodila sopranistica Marija Vidović uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra kojemu je bečki koncert bio završni u proslavi stote obljetnice postojanja, a kao posebni je gost nastupio Vlatko Stefanovski.