Oscar za režiju koji je Martinu Scorseseu dodijeljen prije četiri godine za Pokojne je bio nagrada za životno djelo. Jer, Martin ga je Scorsese mogao dobiti i 30 godina ranije za Taksista koji je tada osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. U tom je trenutku, sredinom sedamdesetih postao svjetski poznati redatelj i proširio slavu koju je stekao u Americi svojim prethodnim nasilnim uličnim krimićem Ulice nasilja. Mi ga zbog njegovog rada smatramo pravim ozbiljnim filmskim redateljem, intelektualcem koji je završio filmsku režiju na New York University u svom rodnom gradu, čovjekom koji je život posveti filmovima, gledajući ih, snimajući ih, čuvajući ih i predajući o njima. Međutim, nakon uspjeha svojih prvih filmova Scorseseu, tada u kasnim tridesetima, se jako svidjelo tulumarenje. Možda je to bila zakašnjela reakcija na neke pubertetske impulse, jer kao mladić je žarko želio postati svećenik, ali je previše zavolio film. Je li taj nemir ili opsesija filmom dovela do toga da se ženio pet puta? Ne znamo što ga je dovelo do toga, ali je veliki redatelj tada toliko zabrijao na kokain da mu je to prijetilo uništiti život, ne samo karijeru. Priča kaže kako ga je Robert De Niro koji mu je već postao prijateljem i s kojim je već snimio nekoliko velikih filmova spasio život nagovorivši ga da snimi biografsku priču o boksačkom šampionu srednje kategorije Jakeu La Motti. Razjareni bik je bio nasilan film, Scorsese je bio uvjeren kako mu je to posljednji, da mu više nitko neće davati poslove i odlučio se u njemu raspucati. Snimio ga je crno-bijelom tehnikom, puno koristio slow motion i igrao se s perspektivom te je mijenjao veličinu ringa od borbe do borbe. Rezultat je bio trenutni klasik filmske umjetnosti, po mnogima njegov najbolji film i još jedan Oscar za De Nira u glavnoj ulozi.
Sredinom se osamdesetih izgubio u novom komercijalnom Hollywoodu, ali se uspio snaći režirajući video za BadMichaela Jacksona, što je samo jedna od njegovih suradnji s poznatim glazbenicima koja je prisutna kroz cijelu njegovu karijeru. Boja novca je Paulu Newmanu donijela Oscar, a Tomu Cruiseu uvjerenje kako može biti ozbiljan glumac. Slijedilo je kontroverzno Posljednje Kristovo iskušenje u kojem ga je više zanimala ljudska Isusova strana, a onda su se 1990. pojavili Dobri momci. Bio je to gangsterski film nakon kojeg više nitko ne bi trebao snimati gangsterske filmove. Sve teme kojima se bavio kroz većinu filmova su u njemu – nasilje, muška čast, iskupljenje, ludilo, paranoja. Istu je stvar pokušao pet godina nakon toga s Casinom, ali nije bio baš toliko dobar. Jedino, bizarno kao zvuči, uspio je donijeti nominaciju za Oscar Sharon Stone. To i zvuči kao uspjeh. Iste je godine i dovršio A Personal Journey with Martin Scorsese Through American Movies, četverosatni dokumentarac u kojem je predstavljao, po njegovom mišljenju, najbolje američke filmove do 1969., godine kada ih je i sam počeo snimati. Bila je to najava onog što ćemo od njega imati posljednje desetljeće. Snimio je 3 velika filma po tuđim predlošcima s brdom nominacija za nagrade – Bande New Yorka, Avijatičar i Pokojni koji su sve pristojni filmovi, ali nisu ono što smo navikli gledati u njegovim najboljim stvarima. Snimio je dva glazbena dokumentarca, No Direction Home o Bobu Dylanu i Shine a Light o Rolling Stonesima. Ostatak vremena se bavio očuvanjem svjetske filmske baštine. Shutter Island se, pak, bavi svim onim stvarima koje smo od njega navikli. Ima emotivno opterećenog glavnog protagonista (Leonardo DiCaprio, u svojoj četvrtoj glavnoj ulozi za redom kod ovog redatelja, pati zbog smrti supruge), prijeteće okruženje (zatvorska ludnica na usamljenom otoku) i nasilnu priču (DiCaprio i Mark Ruffalo igraju policajce koji dođu istraživati nestanak jedne zatvorenice). S toliko iskustva i talenta, Scorsese je svoj dar za snimanjem filmova izbrusio do savršenstva i ništa manje od ovog filma nećete niti dobiti. Samo, s godinama, čini se, je nestalo njegove uvjerljivosti i intenzivnosti koja je napravila njegove filmove velikima.
NAJBOLJE OD SCORSESEA:
1. Dobri momci (Goodfellas, 1990.)
2. Razjareni bik (Raging Bull, 1980.)
3. Taksist (Taxi Drive, 1976.)
4. Doba nevinosti (The Age of Innocence, 1993.)
5. New York, New York (1977.)
