Ciklus započinje remek-djelom Čistači cipela velikog Vittorija De Sice, 1948. godine Oscar za najbolji scenarij, nominiranom neorealističkom dramom o djeci Giuseppeu Filippucciju i Pasqualeu Maggiju, rimskim čistačima cipela koji žele kupiti bijelog konja, zbog čega se počnu baviti švercom i dospiju u zatvor, gdje se njihov odnos postupno mijenja. U filmu koji imponira elegantnom i iznimno sugestivnom režijom, efektnom scenografijom uz uporabu prirodnih i zadanih lokacija, dojmljivom fotografijom Anchisea Brizzija i izvrsnim glumačkim nastupima, osobito su dojmljivi prizori svakodnevnog gradskog života, kao i sekvence u maloljetničkom zatvoru, a unatoč dominantnom pesimizmu zamjetan je i autorov suptilan i nenametljiv osjećaj za humor.
Slijedi Zlatnom palmom u Cannesu 1961. ovjenčana satirična drama Viridiana, storija o budućoj redovnici koja nedugo pred zaređenje posjeti strica Don Jaimea, sredovječna čovjeka kojeg ona podsjeća na pokojnu suprugu, te koji ju ubrzo pokuša silovati, jedno je od najprovokativnijih ostvarenja glasovitog majstora nadrealizma i apsurda Luisa Buñuela. Film je snažna kritika crkve, nedefiniranosti i neučinkovitosti vjerskih dogmi, kao i slabosti i licemjerja u crkvenim krugovima, pa ne čudi da je službeni Vatikan film nazvao „uvredom kršćanstvu“. Zbog toga su španjolske vlasti najprije cenzurirale završnicu filma, te potom zabranile njegovo prikazivanje i zaplijenile sve kopije, a srećom im je izmakla ona poslana u Cannes.
Na programu je i dvadeset i dvije godine kasnije na kanskom festivalu za najbolju režiju nagrađena i sjajna egzistencijalna drama Nostalgija Andreja Tarkovskog, priča o obiteljskim i intimnim problemima mučenom ruskom pjesniku Andreju Gorčakovu koji, boraveći u Toscani zbog pisanja knjige o svom osebujnom zemljaku i skladatelju Susnovskom, otkriva da je ovaj kao student glazbe u Bologni u 17. stoljeću bio toliko mučen nostalgijom da je izabrao povratak u Rusiju i život neslobodna čovjeka. Djelo koje se u Cannesu zakitilo i nagradom FIPRESCI i Nagradom ekumenskog žirija, vizualno je fascinantno, neponovljivo sugestivno režirano, iznimno poetično i naglašeno meditativno ostvarenje satkano od redateljevih intimnih čežnji i uvjerenja.
U programu europskoga filma sasvim zasluženo mjesto pripada i filmu Pismo ćaći. Ovaj dugometražni debi Damira Čučića, na autobiografskoj monodrami glumca Milivoja Beadera temeljen, je križanac igranog, dokumentarnog i eksperimentalnog filma. Na Puli 2012. ovjenčan je Velikom Zlatnom arenom za najbolji film, Zlatnim arenama za najbolju sporednu mušku ulogu i montažu te posebnom Zlatnom arenom za ton i nagradom Breza za najboljeg redatelja debitanta. Film koji sažeto ali dovoljno plastično opisuje gorčinom, zamjeranjima, nerazumijevanjem i prikrivenim bijesom, ali i ljubavlju i posthumnim mirenjem obilježen odnos pripadnika dviju generacija obitelji Beader, sina i oca, još jednom efektno elaborira tamno naličje i patologiju disfunkcionalnih obitelji tolstojevski „nesretnih na svoj način“.
Slijedi eponimni MetropolisFritza Langa, zacijelo najglasovitiji nijemi film svih vremena. Epska fantastična priča smještena je u po uzoru na New York dizajniran megalopolis budućnosti Metropolis, a Lang u njoj na neponovljivo efektan način progovara o sukobu izrabljivanog i opresiji izloženog radništva s vlasnicima „sredstava za proizvodnju“.
A nagrađivana psihološka drama s elementima romantične komedije i krimića Hallam Foe Davida Mackenzieja uspjela je adaptacija istoimenog romana Petera Jinksa, nekonvencionalna i emotivna priča o odrastanju u kojoj su zamjetni elementi magičnog realizma i film noira. U Srebrnim medvjedom za režiju nagrađenoj psihološkoj egzistencijalnoj drami Barbara suscenarist i redatelj Christian Pezzold s istančanim osjećajem za suptilno kreiranje razmjerno snolikog ozračja istodobne tjeskobe i začudne vedrine, križanjem pesimizma i optimizma, pa čak i melodrame s neočekivanim rubno duhovitim detaljima, ostvaruje iznimno efektne rezultate te stvara cjelinu do pucanja prenapregnutu od gdjekad samo naznačenih no uvijek jasno sugeriranih dramskih tenzija.
I na kraju, sa šest Zlatnih arena nagrađena i nagradom Oktavijan ovjenčana obiteljska drama Kotlovina veterana Tomislava Radića priča je o okupljanju šire obitelji sredovječne Ane i njezinog supruga Mirka negdje u Hrvatskom zagorju, tijekom kojeg na vidjelo postupno počinju izlaziti obiteljske razmirice ali i različiti politički stavovi o Europskoj uniji, dijaspori i državotvornosti. Radićev sigurno i mjestimice nadahnuto režiran film nudi slojevito i efektno profilirane likove, njihove suptilno predočene odnose, vrlo životne i uvjerljive dijaloge te raspoložene glumačke interpretacije. (Josip Grozdanić)
Raspored projekcija:
Ponedjeljak, 17. lipnja u 20 h Čistači cipela (Sciuscià, 1946.); r: Vittorio De Sica
Srijeda, 19. lipnja u 20 h Viridiana (1961.); r: Luis Buñuel
Četvrtak, 20. lipnja u 20 h Nostalgija (Nostalghia, 1983.); r: Andrej Tarkovski
Petak, 21. lipnja u 20 h Pismo ćaći (2012.); r: Damir Čučić
Ponedjeljak, 24. lipnja u 20 h Metropolis (1926/27.); r: Fritz Lang
Srijeda, 26. lipnja u 20 h Gospodin Foe (Hallam Foe 2007.); r: David Mackenzie
Četvrtak, 27. lipnja u 20 h Barbara (2012.); r: Christian Petzold
Petak, 28. lipnja u 20 h Kotlovina (2011.); r: Tomislav Radić
