Zadarski Plesni klub Milonga već više godina svoje plesne večeri održava u Arsenalu, a prvosvibanjska tango večer u Arsenal dovodi tridesetak plesnih parova iz Zadra, Zagreba, Rijeke i Splita, te poznati sastav akademski obrazovanih glazbenika - Tango Appassionato, što je više nego dovoljno jamstvo za pravi tango spektakl.

Posjetitelji su, naravno, pozvani, pridružiti se plesnim parovima na podiju, bez obzira na to imaju li ili ne tango korake u nogama. Uostalom, iskusni „tanguerosi“, strastveni tango plesači, zaklinju se kako tango nije samo ples, već način života i tvrde kako tango ionako nije u nogama već u srcima plesača.

Tango Appassionato dolazi u sastavu Josip Novosel (violina), Darko Horvat (gitara), Tihomir Novak (kontrabas) i Tvrtko Stipić (tenor). Band je osnovan 1993. a pozornost publike privukli zbog svojeg repertoara utemeljenog na glazbi tridesetih godina prošlog stoljeća, s naglaskom na tango ritmu. Gostovali su u nizu radijskih i televizijskih emisija, a glazbeno umijeće odvelo ih je na brojna gostovanja, ne samo u Hrvatskoj, već i u u Portugalu, Njemačkoj, Austriji. Njihov album „Live“, snimljen u zagrebačkom BP klubu, bio je nominiran za Porina 2008. godine.

Tango je devedesetih godina prošlog stoljeća doživio svoj svjetski revivel, stekao status svjetske subkulture i postao način razmišljanja i način življenja.

Utjecao je, prije svega u svojoj domovini Argentini, na razvoj poezije, dramatike, mode, slikarstva, čak i arhitekture. Argentinski se tango razvio krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Buenos Airesu, a na njegov su razvoj utjecali španjolska contradanza, pasodoble i flamenco, kubanska habanera, crnački canyengue, candombe, glazba gauchosa (ruralna milonga), bečki valcer, poljska mazurka, polka, židovski klezmer, tango andalu - uglavnom, svi glazbeni oblici koje su u pristanište Rio de la Plate donijeli useljenici iz Europe i Afrike.

Isprva ples siromašnih, uglavnom nezaposlenih muškaraca, potom i prostitutki, plesao se u gradskim predgrađima, a između 1910. i 1915., nakon što ga je prihvatila bogataška europska elita, uselio se u najelitnije plesne dvorane Buenos Airesa. Zanimljivo je primijetiti kako je sama riječ „tango“ nastala prije plesa kojeg označava.

Rječnik Španjolske kraljevske jezične akademije u izdanju iz 1899. godine definira tango kao "zabavu i ples crnaca ili seljaka i siromaha u Latinskoj Americi“. U izdanju od 1925. godine, kad je tango iz siromašnih predgrađa i bordela došao do glamuroznih plesnih dvorana, definicija se promijenila i tango je označen kao "ples visokog društva uvezen iz Latinske Amerike početkom 20. stoljeća".

Ulaz je slobodan.