Dok veće UN-a raspravlja o Rezoluciji kojom bi se dopustila vojna intervencija Zapada u Siriji, Vašington i London su, čini se, nestrpljivi i pripremaju se za napad iako istražitelji UN-a još nisu objavili podatke o tome jesu li snage Bašara al-Asada uistinu u napadima koristile hemijsko oružje, odnosno nervni gas.
Američki i britanski zvaničnici najavljuju kako bi vazdušni napadi na mete u Siriji mogli započeti već u sledećih nekoliko dana, možda čak i u četvrtak. Ipak, ne objašnjavaju čemu tolika žurba, piše Indeks.
Jedno moguće objašnjenje, piše britanski The Guardian, leži u činjenici da zapadne vođe žele da kazna usledi neposredno nakon što je zločin počinjen, ne bi li tako svoj napad na Siriju u očima javnosti opravdali kao direktnu kaznu za "nedopustivo ponašanje" Asadovog režima. U očima javnosti, napad na Siriju od strane zapadnih sila trebao bi biti prikazan kao reakcija na jedan određeni događaj, odnosno zločin, a ne kao otvorena vojna intervencija.
Drugo objašnjenje, koje je manje verovatno, prema Guardianu leži u tome da Zapad želi da uništi svoje mete dok su još "na okupu", odnosno pre nego što se "rasprše". Ipak, ovo objašnjenje ne čini se verovatnim, budući da zapadne vođe već danima otvoreno najavljuju vojnu intervenciju te novinarima otkrivaju lokacije meta koje žele da napadnu, što je Asadovom režimu dalo i više nego dovoljno vremena za pripremu na odgovor.
Hoće li vojna intervencija u Siriji biti legalna?
Opravdanost vojne intervencije u Siriji u najmanju je ruku sporna. Zagovornici intervencije često se pozivaju na Konvenciju o hemijskom oružju, potpisanu 1993. godine, kojom se u potpunosti zabranjuje proizvodnja i upotrebe hemijskog oružja u ratovima. Ipak, Sirija nije potpisnica te konvencije. S druge strane, Konvencija ima dovoljnu globalnu podršku i samim time mogla bi se smatrati delom međunarodnog običajnog prava, ali taj argument mogao bi biti prihvaćen tek ako Veće sigurnosti UN-a podrži Rezoluciju koju je pripremio britanski premijer Dejvid Kamerun.
Takođe, postoji načelo međunarodne zajednice o "odgovornosti o zaštiti civilnog stanovništva" u zemljama u kojima vlade isto nisu uspele da učine. Ovaj je princip usvojen 2005. godine na samitu UN-a, ali se u njemu naglašava da bilo kakva intervencija "sa strane" mora ići "preko Veća sigurnosti i u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija".
Zašto Zapad ne želi da čeka rezultate istrage UN?
Američki i britanski zvaničnici upozoravaju kako je od napada do početka istrage, zbog ometanja od strane sirijskih vlasti, prošlo čak pet dana, što dovodi u pitanje verodostojnost dokaza te upozoravaju da postoji mogućnost da će dokazi biti kompromitovani.
S druge strane, istraživački tim UN-a nema pravo da određuje ko je koristio hemijsko oružje - njihov je zadatak samo da provere o kojoj se tačno vrsti oružja radilo. Stoga se nameće pitanje ima li uopšte smisla čekati s vojnom intervencijom s obzirom na to da su sigurnosne službe zapadnih zemalja uverene u Asadovu krivicu.
UN-ovi istraživači trebalo bi, prema prikupljenim dokazima, sastaviti "priču" kojom će opisati tok događaja tog kobnog 21. avgusta, što bi Zapadu moglo poslužiti kao opravdanje za pripisivanje krivice Asadu, a samim time i kao opravdanje za pokretanje vojne intervencije.
