U bogatoj nogometnoj povijesti George Best zauzima počasno mjesto. Taj izvanredan igrač rođen u Belfastu opčinio je cijeli nogometni svijet svojim tehničkim mogućnostim u nogometu. Bio je dribler, dodavač, strijelac, asistent, s loptom je mogao sve, a sve je napravio kad bi mu se to htjelo. Kad mu se nije htjelo, doslovce je znao biti nepomičan...
Čak je i Pele rekao, ne samo jednom, "kako u životu nije vidio boljeg igrača", što je Best za života držao najvećom pohvalom o svojoj karijeri, no život izvan terena javnosti je bio zanimljiviji nego fenomenalne partije na terenu.
Jer, Best se nije krzmao opijati se svakodnevno, obožavao je žene, viski, a ni kocka mu nije bila strana. Dakako, s tim porocima morala je ugasnuti i njegova karijera, makar se s njegovom karijerom ne treba sprdati. Jer, u nogometu je napravio dosta da bi zauzeo počasno mjesto u nogometnoj povijesti.
Kao mršav i suh dječak nije prolazio niti u nižerazrednim klubovima svog rodnog Belfasta, a u Manchester United došao je na preporuku Boba Bishopa koji je, gledajući, Besta, nazvao iz ureda lokalnog kluba menedžera Manchester Uniteda Boba Paisleya i drhtajućim glasom je urlikao:
"Bobe, Bobe, našao sam genija!".
Stigavši u United 1963. i odmah pružajući krasne partije, postao je popularan poput Beatlesa tih godina, a neki su ga nogometni novinari nazvali i 'petim Beatlom'.
Iako je i u to vrijeme pio i kockao se, mijenjao žene poput žileta, Best je na krilima euforije doveo 1968. Manchester United i na krov Europe. U finalu Kupa prvaka, baš zaslugom Besta, United je nadvisio jaku Benficu predvođenu Eusebijom.
Igrao je za United čak 11 godina, a šest puta je bio najbolji strijelac kluba,s dva osvojena naslova prvaka. No, niti u Unitedu nisu imali vječno strpljenje prema raskalašenom Bestovom ponašanju.
Izjave poput one kako je dio zarađenog novca zapio, dio prokockao, dio zakurvao i ostatak potrošio bezveze, dizali su na noge članove uprave Uniteda. Best je počeo dolaziti na treninge kad je htio i u stanju u kakvom je htio, čaša se prelila i 1968. United ga više nije trpio niti želio.
Igrao je potom Best od nemila do nedraga, nastupao je za nižerazredni Stockport u Engleskoj, Cork u Irskoj, Los Angeles u SAD-u, pa je bio u londonskom Fulhamu, američkom Fort Laudedaleu, škotskom Hibernianu, da bi naposljetku pokoju utakmicu odigrao za lokalne klubove u Engleskoj poput Bornemoutha i Tobemorea.
Cijeli vrijeme se opijao i kockao, ganjao žene, kao i one njega. Novca je nestajalo, Best se zaduživao, ali i dalje je bio bahat:
"U jednom razdoblju uspio sam se odvojiti od alkohola i žena. Bilo je to mojih najdužih dvadeset minuta u životu".
I nakon završetka karijere Best je ostao na naslovnicama svih britanskih, ali i mnogih svjetskih novina. S alkoholom se budio, uz njega zaspao, zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno. No, ni tada nije prestao uzbuđivati javnost svojim izjavama. Pa, kad bi ga pitali o Davidu Beckhamu, ispljunuo bi:
"Ne zna igrati lijevom nogom, ne zna igrati glavom, ne zna oduzeti loptu, ali osim toga je dobar".
Kao njegov nasljednik, i po igrama i po neurednom životu, nametnuo se Paul Gascoigne. Best je i za njega imao riječi 'utjehe':
"Jednom sam rekao da je Gascoigneov IQ manji nego broj na njegovom dresu, a on me pitao - 'Što je to IQ'?".
I dok je Platini za vrijeme njegova karijere pričao da je Best izmislio rock'n'roll nogomet, dok je Busby govorio da "Best ima šest nogu", te dok su bekovi i halfovi, njegovi čuvari na terenu, bili blizu njega tek kad bi se rukovali poslije utakmice, za Besta je malotko poslije karijere imao lijepe riječi.
Učestalim opijanjem doveo se u bezizlaznu situaciju, prodavao je medalju Kupa europskih prvaka, transplantirana mu je jetra, no nije prestao piti i umro je u 2005. Na pokopu u Belfastu okupilo se više od sto tisuća ljudi.
Danas čak i zračna luka u Belfastu nosi njegovo ime, nogometne enciklopedije spominju ga u najljepšem svjetlu, no iako je bio best (najbolji), po sebe je bio worst (najgori).
Završimo ovu priču s jednim aforizmom iz Sjeverne Irske:
"Maradona good, Pele better, George - Best!"
