Trebalo je samo deset godina da nakon njegove smrti u povijest ode i Titova Jugoslavija i još samo deset godina da njeno ime potpuno iščezne s globusa.
Još desetak godina kasnije – tu smo gdje jesmo - saznajemo je li demokracija koja počiva na korupcijom financiranim kampanjama i balkanskoj verziji kapitalizma baš ono što smo tražili.
Unatoč naporu koji su nacionalisti uložili u pljuvanje po epohi koju je obilježio Broz, a njegov je režim doista znao pokazati oštre zube, osvetoljubivost i slao je državne neprijatelje na Goli otok (a ne zaboravimo i Bleiburg), ni 31 godinu nakon Titove smrti države koje su nastale raspadom Jugoslavije nisu pronašle način da procesuiraju zla zbog kojega se relativiziraju i dostignuća te države.
Umjesto tjeranja tih zločina na čistac, uvelike su zaokupljene procesima za ratne zločine – zbrajaju se žrtve i nestali u ratovima iz doba kada je nacionalizam prohujao Jugoslavijom i rastjerao njene narode i narodnosti.
Stav prepušten EU i SAD-u
Za razliku od Titove Jugoslavije, vlasti u tim zemljama nakon rata u kojem je izginulo četvrt milijuna ljudi nisu se bavile obnovom i dizanjem proizvodnje, nego gomilanjem dugova i bogaćenjem par stotina odabranih obitelji preko leđa radnika sustavno uništavane industrije. Izgubili smo vezu s Nesvrstanima, kojima je Tito bio prvi generalni sekretar 1961. godine. U međuvremenu smo izgubili i stav u diplomaciji, koji smo u potpunosti prepustili volji EU-a i SAD-a.
Europa se riješila granica, a na prostoru bivše Jugoslavije svakih je dvadeset metara carina. Izabrali smo komercijalizaciju znanja, znanosti i zdravstva, umjesto svega toga plaćenog novcem iz državne blagajne, kao i tržište koje je u načelu slobodno, a u realnosti omogućava monopole i uz podršku države melje mala poduzeća koja teže tome da ne ovise o velikima i državnom proračunu.
Dok su nekad stanovi besplatno dodjeljivani, a kuće građene uz pomoć kredita koji su bili otplativi u manje od deset godina, Hrvatska je dobila cijene nekretnina nepriuštive građanima s prosječnom plaćom. Dužničko ropstvo razvučeno je na 30-ak godina.
"Hrastovi mira"
Jugoslaviji se zamjerala pretjerana birokratizacija i višak radne snage, no danas su ti viškovi priključeni na davanja iz državnog proračuna ili potpuno bez perspektive zaposlenja, dok oni koji rade ne primaju plaću.
Zamjeraju mu ubojstva i zločine, ali nešto u njemu tjeralo je pacifiste da ga cijene. Yoko Ono i John Lennon su mu tako 1969. godine na dan svog vjenčanja poslali dva žira da zasadi "zaslužene hrastove mira". I danas stoje u arboretumu tadašnje rezidencije u Beogradu. A bio je i jedan od rijetkih državnika koji su uistinu bili ranjeni u ratu protiv nacista. Takva vrsta pogibelji vođa također se nije ponovila u balkanskim ratovima devedesetih godina.
I dok se povijesni udžbenici užurbano prekrajaju, teško je izbrisati javnosti poznat podatak da mu je na pogrebu bilo 127 državnika, kao nijednom hrvatskom sinu.
Vezani članci:
arti-201005030812006 arti-201005030709006
