Neka bude kako je to rekao predsjednik Ivo Josipović: birači trebaju odučiti vjeruju li članovima HDZ-a, koji su zasad još uvijek na slobodi, jesu li znali da je Sanader imao crni fond stranke ili nije. Možda će nekome biti malo čudno da dugogodišnji tajnik stranke Ivan Jarnjak ne zna kome su i kojim parama bili plaćeni uvijek prekobrojni plakati i televizijske reklame.
Ukoliko HDZ-ovci imaju prigovor na riječ "prekobrojni", neka se prestanu pozivati na Šimu Krasić i njezino "HDZ uredno posluje". Bolje je da se tu obrate Transparency Internationalu i GONG-u, koji uvijek poslije izbora nekako dođu do zaključka da troškovnici HDZ-a ne pokrivaju sve reklame koje su oni pobrojali. Pa onda BMW. Tko vjeruje da, primjerice, Darko Milinović nikad nije sjeo na stražnje sjedište Sanaderovog novog auta i komentirao: "Dobra ti je makina, koliko košta? Više od četiri milijuna! Odakle ti lova za to?", neka opet glasa za HDZ. Sve po vlastitoj savjesti.
Tko vjeruje da je Jadranka Kosor stvarno pokrenula nešto što je sada u rukama neovisnog pravosuđa – pa se hapsi i Tomislava Merčepa i Roberta Ježića, pa Ivu Sanadera, a bogme ni Vladimiru Šeksu nije svejedno nakon izvještaja Amnesty Internationala – ima legitimno pravo u to vjerovati. Bez obzira što je i sama nekoć iskakala iz paštete ne znajući tko plaća konzervu, a tko mljevene ostatke svinjokolje. Dok, recimo, onaj koji čeka kako bi uhapsio nekoga tko se nije povukao s pozicije, a sjedi nedaleko od nje na sjednicama u Banskim dvorima, ima legitimno pravo čekati i ne glasati za HDZ ako nikad ne dočeka.
Pred Hrvatima je, u svakom slučaju, burna predizborna godina i svakakva će se čudesa izdogađati. Prvo će trebati razgrnuti hrpu nepotrebnih besmislica kojima će mediji zasipati birače i zanemariti ih. Mislimo tu, primjerice, na preagresivno nasrtanje na obitelj Sanader i analize po tabloidima tipa je li Mirjana Sanader opterećena tjelesnom težinom ili je samo sociopat poput Lady Macbeth.
Zatim treba razlučiti kome treba vjerovati da ima više smisla za ekonomiju. Eto, zbog cijelog prošlotjednog showa, na ekonomiju smo potpuno zaboravili, tako da vjerojatno ni Kosoričini savjetnici više ne znaju jesmo li stvarno izašli iz recesije ili se to dogodilo zabunom Državnog zavoda za statistiku. Predahnusmo malo u naricanju oko rastuće brojke nezaposlenih, ništa previše strašno. No, u mjesecima koji dolaze treba se upitati može li se našoj takozvanoj ljevici vjerovati da ima neku pametniju ideju od 20-ak milijardi deficita i rezanja poticaja za izvoznike. To neće biti jednostavno, ali ni tako lako provjerljivo.
I na kraju, treba razlučiti tko je manji lopov. Svi će se oni kleti na borbu protiv korupcije, uključit će se i Mladen Bajić, sigurno će i Ivan Turudić plijeniti svojim oštroumnim cinizmom u opaskama na račun optuženika iz političkih redova. Hapsit će se kao što se nikada prije nije hapsilo. Je li to dovoljno da HDZ opere ljagu sa svoja tri kompromitirana slova, ovisit će opet o uvjerljivosti. No, za razliku od ekonomije, tu će biti jednostavnije zaključiti tko je stvarno spreman prestati krasti nakon izbora.
Na primjeru WikiLeaksa se vidi koliko je tajnovitost štetna za funkcioniranje društva. Cilj WikiLeaksa, OpenLeaksa, BalkanLeaksa, ili kako god da se on zvao, jest pronaći svaki dokument zbog kojeg je vlast spremna učiniti sve da ne izađe u javnost i objavi ga.
"(Objavio bih) sve osim osobnih podataka i državne tajne. Primjerice, dolazak u državne institucije, sve one koji izlaze i ulaze unutra. Popis transakcija po kreditnim karticama. Po principu – Marko je državni dužnosnik, koristi državnu kreditnu karticu i kupio je tri litre mlijeka u Dioni. To treba negdje pisati, a on treba objasniti zbog čega državi trebaju tri litre mlijeka. Dnevnici službenih vozača. Da se to objavljuje, ne bi razvozili djecu u školu službenim automobilima, išli veterinaru... To se ne može dok se ne dođe na vlast. Pa registar javne nabave. Evo, ustanovite da sam dobio posao izrade web stranice za predsjednika, ali imate objavljeno i gdje sam ja još radio, pa vidite da sam savjetovao za web stranicu, pa sam držao seminare, a na trećem mjestu sam prodavao agregate za struju za dva milijuna eura. Ne moraš biti genij da zaključiš da web stranice nisu moj tipičan posao. Da vidite da je Ured predsjednika kupio papir za fotokopirku, je li kupio papir za 23 ili 47 kuna po paketu. To se vidi iz aviona", odgovorio je Marko Rakar na pitanje koji bi sve podaci o javnoj vlasti trebali biti objavljeni na webu, u intervjuu za Danas.hr.
Dakle, vrlo je jednostavno. Lakmus papir za lopove moglo bi biti imenovanje Marka Rakara za, recimo, savjetnika za oznaku državne tajne i transparentnost. Ona politička struja koja da Rakaru odriješene ruke za objavu svega što mu padne na pamet kada uđe u bazu podataka kojima raspolaže Vlada, definitivno je manji lopov od one koja to ne bi dopustila.
I zato svaka čast Jadranki Kosor na hapšenjima, ali i pitanje: kako da joj vjerujemo da je ozbiljna u borbi protiv korupcije i trošenja javnog novca ako Registar branitelja i dalje skriva kao zmija noge?
