Svi vjerojatno znate barem jednu vama blisku osobu koja uvijek, ali baš uvijek kasni. Ako ne znate, onda ste vjerojatno vi ta osoba. I iako kašnjenje često volimo jednostavno povezati s lijenošću ili pak neimanjem doticaja sa stvarnim svijetom, to baš i nije tako. Naime, znanstvenici su nedavno provedenom studijom otkrili kako postoji jedan iznimno čudan razlog zašto neprestano i svugdje kasnimo - a javlja se ponajviše kod mlađih ljudi, jer se naša percepcija vremena mijenja kako starimo, piše Bustle.

Prva polovica studije

U studiji objavljenoj u magazinu Journal of Experimental Psychology, znanstvenici sa Sveučilišta Washington u St. Louisu u Missouriju, usporedili su vještine baratanja vremenom kod 36 studenata i 34 starijih odraslih osoba. A dolaženje na vrijeme ili pak ekstremno kašnjenje, pokazalo se, uvelike ovisi o nečemu što se zove 'potencijalna memorija bazirana na vremenu'. Odnosno, objasnili su kako tu memoriju koristimo kad se pokušavamo sjetiti što moramo učiniti u koje doba, poput primjerice odlaska na tramvaj u 9 ujutro kako ne bismo zakasnili na posao ili na predavanje.

Studija je bila podijeljena na dva dijela. Prvo su svi ispitanici morali riješiti kviz općeg znanja i procijeniti koliko im je dugo trebalo da ga riješe. Pola ispitanika kviz je rješavalo dok im je u pozadini u isto vrijeme bila puštena glazba - odnosno dvije dulje ili četiri kraće pjesme - dok drugoj polovici ispitanika tijekom rješavanja kviza nije bila puštena nikakva glazba. Iako je rješavanje kviza za sve trajalo točno 11 minuta, nigdje u prostoriji nije bio izložen sat, stoga su ispitanici morali sami procijeniti koliko je vremena prošlo tijekom njegova rješavanja.

U drugoj polovici studije morali su iskoristiti znanje iz prvog dijela

U drugoj polovici studije, svi ispitanici dobili su zadatak da u 20 minuta slože slagalicu i pritom iskoriste što više njenih dijelova, ali su si pritom morali ostaviti onoliko vremena koliko su u prvom dijelu proveli rješavajući kviz, kako bi ga mogli u istom tom periodu riješiti i u ovom dijelu ispitivanja. Odnosno, morali su zapamtiti koliko im je vremena trebalo da riješe kviz i morali su i u ovom drugom dijelu na vrijeme početi s rješavanjem, bez da su imali priliku pogledati na sat.

Pomislili biste kako su ispitanici vrijeme procjenjivali na temelju svog unutrašnjeg sata - i to je bilo točno, ali samo kod odraslih ispitanika. Općenito, stariji, odrasli ispitanici obično su podcjenjivali količinu vremena koje im je potrebno za rješavanje kviza, pa su predugo slagali slagalicu te su imali premalo vremena za rješavanje kviza u drugom dijelu ispitivanja, i to je bilo tako bilo da su spadali u skupinu onih koji su slušali glazbu prilikom rješavanja ili u skupinu onih koji nisu slušali glazbu. Odnosno, najviše odraslih ispitanika, pokazalo se, zapravo je u potpunost ignoriralo glazbu koja je svirala u pozadini.

Mlađi ispitanici potpuna suprotnost starijima

A sada dolazi najzanimljiviji dio. Naime, kao potpuna suprotnost odraslim ispitanicima, procjenjivanje vremena kod mlađih osoba uvelike je bilo pod utjecajem glazbe. Oni koji su u pozadini slušali dvije dulje pjesme imali su slične rezultate kao odrasli ispitanici - uzimali su si premalo vremena za kviz i nisu ga uspjeli riješiti u drugom dijelu ispitivanja. S druge pak strane, oni studenti koji su slušali četiri kraće pjesme imali su potpuno drugačiji problem - oni su, naime, precijenili trajanje kviza u prvom dijelu studije, pa su u drugom dijelu prerano završili s njegovim rješavanjem, jer su si uzeli previše vremena za taj zadatak.

To je znanstvenike dovelo do zaključka da su se mladi ljudi oslanjali na glazbu kako bi im ona pomogla u procjeni vremena, a nisu se oslanjali na svoj unutarnji sat. "Ovi rezultati po prvi puta pokazuju kako mlađe i starije odrasle osobe nemaju uvijek iste strategije kad je riječ o procjenjivanju vremena, a kao rezultat toga, mogu potpuno drugačije procijeniti trajanje nečega pod apsolutno istim uvjetima", napisali su znanstvenici koji su proveli ovu studiju.

Također su dodali kako unutarnji znakovi mogu biti prilično nepouzdani u stvarnome svijetu. "Nešto toliko jednostavno, poput recimo broja pjesama koje su odsvirale na vašem telefonu za vrijeme trčanja, mogu utjecati na to hoćete li precijeniti ili podcijeniti vrijeme trajanja trčanja", rekla je za Science Daily vodeća autorica studije, Emily Waldum.

Nema boljeg ili lošijeg načina procjenjivanja vremena

No, ova studija ne pokušava reći kako je jedan način procjene vremena bolji od drugoga, i iako neki pomoćni faktori, poput recimo glazbe, mogu biti dosta nepouzdani, ni stariji odrasli ispitanici koji se nisu njima koristili nisu uspjeli na vrijeme završiti kviz. Ono što ova studija ipak predlaže jest da se naše vještine baratanja vremenom i procjenjivanja vremena mijenjaju kako starimo - stoga će se neki vaši stariji prijatelji uskoro možda početi oslanjati više na svoj unutarnji sat, nego na, primjerice, glazbu.