Dušni dan, ili Spomen svih vjernih mrtvih, koji se obilježava 2. studenoga, dan je duboke duhovnosti, tihe molitve i nade. Iako se u javnosti često preklapa s blagdanom Svih svetih, koji je posvećen onima koji su već u nebeskoj slavi, njegova je bit jedinstvena: to je dan kada se živi sjećaju svojih pokojnika i mole za mir njihovih duša, vjerujući u snagu molitve koja premošćuje granicu između ovozemaljskog i vječnog života.

Povijesni razvoj i teološka podloga Dušnog dana

Spomen na pokojne seže u prva stoljeća kršćanstva, no Dušni dan kakav poznajemo službeno je uveo sveti Odilon, opat benediktinskog samostana u Clunyju, davne 998. godine. Legenda kaže da je opat tu odluku donio nakon što je čuo priču hodočasnika o otoku na kojem se iz pukotine u stijeni čuju jauci duša iz čistilišta. Praksa se iz Clunyja brzo proširila Europom, a Vatikan ju je i službeno potvrdio u 14. stoljeću.

U središtu Dušnog dana nalazi se katoličko učenje o čistilištu. Prema vjerovanju, duša osobe koja umre u stanju milosti, ali nije potpuno slobodna od manjih (oprostivih) grijeha ili vezanosti za grijeh, prolazi kroz stanje pročišćenja prije ulaska u nebesku slavu. To nije treće mjesto između raja i pakla, već proces čišćenja. Upravo je molitva živih, prikazivanje svetih misa i dobra djela ono što, prema vjerovanju, pomaže dušama u čistilištu da brže dosegnu vječni mir. Biblijski temelj za ovu praksu nalazi se u Starom zavjetu, u Drugoj knjizi o Makabejcima, gdje Juda Makabejac prinosi žrtvu za grijehe palih vojnika "kako bi im se oprostili grijesi".

Groblja kao mjesta susreta i nade

Posjet grobljima središnji je dio obilježavanja. Tih dana groblja, obasjana tisućama plamičaka, postaju mjesta obiteljskog okupljanja, tišine i sjećanja. U Hrvatskoj se, iz praktičnih razloga jer je blagdan Svih svetih (1. studenoga) neradni dan, običaj čišćenja grobova, polaganja cvijeća i paljenja svijeća većinom preselio na taj dan.

Foto: Dusko Jaramaz/pixsell

Cvijeće, a posebice krizanteme koje zbog svoje dugotrajnosti i jesenskog cvata simboliziraju trajnost molitve i sjećanja, glavni su ukras grobova. Svjetlost lampiona i svijeća predstavlja vjeru u vječni život i Krista kao svjetlo svijeta koje pobjeđuje tamu smrti. Prema narodnoj tradiciji, jedna svijeća simbolizira vjeru u jednoga Boga, a tri Presveto Trojstvo. Svaki upaljeni plamen tihi je spomen i molitva za dušu pokojnika.

Duhovna snaga mise i oprosta koji se dobije posjetom groblju

Za vjernike je Dušni dan nezamisliv bez svete mise. Crkva toga dana potiče na molitvu i pruža posebne milosti. Svećenicima je dopušteno služiti tri mise: jednu za sve vjerne mrtve, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću po vlastitoj nakani, što je povlastica koja se inače daje samo na Božić.

Crkva također nudi mogućnost potpunog oprosta koji se može namijeniti isključivo dušama u čistilištu. Oprost se može dobiti posjetom groblju od 1. do 8. studenoga uz ispunjavanje uobičajenih uvjeta (sakramentalna ispovijed, pričest i molitva na nakanu Svetog Oca).

PRIPREME ZA SVI SVETE /

Cvjećari rade dan i noć, skuplje je, ali se kupuje: Provjerili smo cijene aranžmana i svijeća

Običaji u Hrvatskoj 

U narodu je Dušni dan poznat i kao Mrtvi dan ili Mrtvo spomenuće. Zanimljivo je da je običaj masovnog obilaženja groblja kakav danas poznajemo, kao i bdjenje uz zvonjavu crkvenih zvona, relativno novijeg datuma i pojavio se tek u 20. stoljeću.

Iako je danas obilježavanje svedeno na posjet groblju, hrvatska etnografska baština pamti i bogatije običaje. U nekim se krajevima u kućama tijekom noći ostavljao prostrt stol s hranom i pićem, a ponegdje i otvoren prozor, kako bi "dušice" mogle ući i okrijepiti se. U kontinentalnoj Hrvatskoj Svi sveti su se smatrali "Malim Božićem", danom kada se pekla orehnjača ili makovnjača. Na Visu su se na prozore stavljale crne zavjese, a u nekim krajevima se ostavljala čašica rakije za pretke. Ovi običaji svjedoče o dubokoj ukorijenjenosti brige za pokojne u narodnoj kulturi.

Sjećanje na mrtve diljem svijeta

Briga za pokojne nije isključivo hrvatska tradicija. U Meksiku se slavi Dan mrtvih (Día de los Muertos), živopisna proslava koja spaja katoličku tradiciju s pretkolumbovskim vjerovanjima, gdje se obitelji okupljaju na grobljima uz hranu, piće i glazbu, slaveći živote svojih predaka.

KUPUJTE 'OBRTNIČKO' /

Cvjećari se oglasili uoči Svih svetih: 'Rast troškova i prodaja na crno najveći su izazov...'

U Europi su postojali i običaji pripreme "hrane za duše". U Engleskoj su se pekli "soul cakes" (kolači za duše), začinjeni kolačići s križem od ribiza, koji su se dijelili siromašnima u zamjenu za molitvu. U Italiji su se pripremali kolači u obliku kostiju (Ossi da morto) ili graha (Fava dei Morti). U Portugalu i Španjolskoj tradicionalno su se jeli kesteni, koji su se smatrali hranom za mrtve, a obitelji bi se okupljale oko vatre na gozbi poznatoj kao "magusto".

Dušni dan nije dan morbidne tuge, već dan ispunjen nadom. On podsjeća vjernike na prolaznost ovozemaljskog života, ali i na obećanje vječnosti i ponovnog susreta. Kroz molitvu, paljenje svijeća i sjećanje na dobra djela pokojnika, živi iskazuju ljubav koja nadilazi smrt i vjeru u konačni susret u Božjoj slavi. To je dan koji jača duhovnu povezanost među generacijama i potvrđuje da oni koje smo voljeli nikada nisu istinski zaboravljeni.

POGLEDAJTE GALERIJU 

MOĆ PORUKE UZ BILJKE /

Svatko ima svoj cvijet: Otkrijte koji je vaš i kakvu tajnu simboliku skriva

POGLEDAJTE VIDEO Idealno za početak dana: Pripremite za doručak zobenu kašu koja hrani dušu i tijelo