Ova Uzbekistanka sudjelovala je na svim Olimpijskim igrama od 1992. godine, piše Political.
No, Oksanin razlog za nevjerojatne uspjehe je i njezin 17-godišnji sin Ališer kojem je dijagnosticirana leukemija.
Naime, 2002. godine kada su Oksana i njezin suprug Bahtijer Kurbanov, inače hrvač, nastupali na Azijskim igrama. Oksanina majka koja je čuvala njihovog tada trogodišnjeg sina, javila je da djetetu nije dobro i da povraća krv. Nalazi su pokazali da dječak ima leukemiju.
Liječenje je trebalo započeti odmah jer su doktori mališanu bez adekvatne terapije prognozirali još samo mjesec dana života. Lista čekanja u Uzbekistanu je bila dugačka, a jedini izlaz bilo je liječenje u klinici u Kölnu, koje je stajalo više od 100.000 eura.
Oksana i njezin suprug prodali su stan i dva auta, ali nisu skupili niti pola potrebnog iznosa. Uzbekistanska gimnastička federacija odlučila je pomoći, no ni s tom pomoći nisu se mogli pokriti kompletni troškovi, pa su im pomogli prijatelji i poznanici.
"Tada sam shvatila da na svijetu ipak ima puno više dobrih nego loših ljudi. Puno ljudi nam je pomoglo donacijom, a pridružile su se i neke tvrtke", kaže Oksana.
Oksana je znala da će troškova biti još jer je leukemija bolest koja se i nakon što je izliječena, opet može vratiti.
Tako je pristala nastupiti za gimnastičku reprezentaciju Njemačke, a tamošnje su sportske federacije obećale podmirivati troškove liječenja. Vlasti Uzbekistana bile su prilično uznemirene zbog njezine odluke, no preklinjala ih je da je puste i objašnjavala im da sve to čini samo zbog svog sina.
Naposlijetku je dobila vizu i počela nastupati pod njemačkom zastavom. Treninzi i nastupi za Oksanu su bili vrlo naporni jer se morala usredotočiti na gimnastiku, a istovremeno je bila zabrinuta za djetetovo zdravlje.
"Da sam se ozlijedila, ne bih mogla nastupiti i ne bih sinu mogla omogućiti liječenje. To je za mene bilo jako stresno", priča Oksana.
No, nakon liječenja u Kölnu, Ališer je ozdravio, a kako je još preostalo nešto novca od njegovog liječenja, Oksana ga je odlučila darovati drugoj djeci koja su bila u sličnoj situaciji.
Oksana, Bahtijer i Ališer započeli su nov život u Njemačkoj. Zanimljivo, dječak se također zainteresirao za gimnastiku i na nekim natjecanjima ostvario vrlo dobre rezultate. Kasnije je trenirao i nogomet, a Oksana kaže da je čitavo to vrijeme bio i vrlo dobar u školi.
'On obožava učiti i najgora mu je kazna kad mu kažem da neće ići u školu. Zapravo, on je pravi mali Nijemac, vrijedan i uredan. Trenutačno želi postati bankar', kaže Oksana.
Oksana i Bahtijer žive između Njemačke i Uzbekistana. Jedno vrijeme talentiranu gimnastičarku pod svojom je zastavom željela i Rusija, no ona ih je odbila.
Na Olimpijskim igrama u Riju ponovno nastupa za Uzbekistan i uspješno se nosi s natjecateljicama koje u vrijeme kad je ona počela trenirati još nisu bile ni rođene.
Svi sportaši Oksanu opisuju kao živu legendu koja je postigla nevjerojatne stvari. I dok većina gimnastičara nastupi na najviše dvije Olimpijske igre, Oksani su ove u Riju već sedme.
