Trudna Anna Lavygina bila je na poslu kad je osjetila da joj nije dobro. Otišla je kući i dobila trudove. Da ona i suprug nisu učinili jednu veliku pogrešku, žena bi rodila u svom komforu bolnice. Međutim, sudbina je htjela drugačije. Svoje neobično iskustvo ispričala je za The Guardian, a mi ga u cijelosti prenosimo.
Bio je to moj posljednji dan na poslu prije porodiljnog dopusta i osjećala sam se malo loše. Računalna sam znanstvenica i radila sam prezentacije u uredu, ali nakon ručka sam odlučila otići kući ranije. Tada sam osjetila prvi trud. Suprug Richard i ja ostali smo doma dok mi trudovi nisu počeli nailaziti u razmaku od pet minuta.
Nismo shvaćali da, s obzirom na činjenicu da je to bio moj drugi porođaj, nismo smjeli čekati. Nemamo svoj automobil, tako da smo, kad je došlo vrijeme, pozvali Uber da nas odveze u bolnicu. Morali smo čekati 20 bolnih minuta prije no što je vozilo došlo na odredište.
Nisu stigli do bolnice
Cijelo sam vrijeme imala trudove, a Richard je pratio kad će auto konačno doći. Bilo je jako frustrirajuće. Taksi je napokon došao pa smo Richard, naš dvogodišnji sin Sebastian i ja ušli unutra. Nakon samo pet minuta, moje je tijelo počelo samo tiskati. Pokušala sam to zaustaviti, ali bilo je kasno jer porođaj je upravo započeo. Vozač je Priesh bio začuđujuće smiren i pribran. Govorio mi je sve o iskustvima svoje žene na porodu i savjetovao mi kako trebam disati. Bila je gužva u prometu i, iako sam bila izvan događanja, znala sam kako nećemo uspjeti stići do bolnice.
Odlučili smo se parkirati ispred medicinskog centra, koji nam je, nasreću, bio usput. Čim se taksi zaustavio, suprug je potrčao po pomoć. Sebastian je počeo plakati jer je vidio da je mama u bolovima. Richard se vratio nekoliko sekundi poslije s trima liječnicima te invalidskim kolicima, ali za to je vrijeme beba već izlazila i nisu me smjeli pomicati. U sljedećem trenutku morala sam opet tiskati. Liječnik mi je pomogao skinuti hlače i par sekundi poslije rodio se mali Michael - na prednjem sjedištu Toyote.
Bebi počela padati temepratura
Sve se dogodilo tako brzo. Liječnici su me unijeli unutra, gdje su prerezali pupčanu vrpcu i pozvali Hitnu pomoć. Bio je vedar listopadski dan u Manchesteru, bez kiše, ali je zrak bio pomalo hladan pa je Michaelova tjelesna temperatura počela padati. Kako bih ga ugrijala dok ne dođe Hitna, stavila sam ga ispod svoje majice jer nije bilo nikakvih deka u blizini. Desetak minuta nakon porođaja, dok smo čekali profesionalce, muž je očistio taksi. Sva sreća da je Priesh imao glatka kožnata sjedala pa je već sljedeći dan mogao normalno nastaviti s poslom.
Bila sam trudna 36 tjedana i šest dana kad se Michael rodio, što znači da je tehnički uranio jedan dan. Kad je izašao, nije mnogo plakao pa su liječnici pozvali još jedna kola Hitne pomoći. Odvezli su Richarda, Sebastiana i bebu u jednima kako bi Michaelu otvorili dišne putove, dok sam ja ostala sama u drugim kolima zbog gubitka krvi. Kad smo napustili medicinski centar, ljudi su u čekaonici počeli pljeskati.
Uber poslao poklone
Uber je dao Prieshu nešto novca za dubinsko čišćenje taksija, a nama je vratio novac za vožnju i poslao poklone za dijete. U autu mi je ostala odjeća, koju mi je Priesh već sljedećeg dana dovezao opranu te donio poklone. Bog ga blagoslovio, prilično sam sigurna da mu je Richard dodijelio svih pet zvjezdica. Svi su bili vrlo ljubazni - vozač, liječnici i bolničari - ne mogu im dovoljno zahvaliti.
Kad usporedim ovaj s prvim porođajem, čak bih rekla da je drugi put bilo podnošljivije. Porođaj u Uberu bio je ugodniji i lakši. Prvi sam put rađala dva i pol dana, a sad je sve bilo gotovo za dva i pol sata. Hvala Bogu što nije bilo komplikacija. Bih li pozvala Hitnu umjesto Ubera sljedeći put? Pa, vjerojatno bih, ali ova je priča svakako bila za sjećanje. Drago mi je što se sve dogodilo baš tako kako jest.
