Njen ružičasti bicikl, koji je Aleni bio i najdraža igračka i prevozno sredstvo, bio je uglavljen u stablo.
Lopov ne samo da je ukrao bicikl, nego ga je očito iz puke obijesti demolirao i ostavio. Prednji kotač je još bio čitav, no sa stražnjeg je maknuta guma, felge i rama svinute, a punkuti lanac samo je visio. Bicikl se, zaključile su obje, nije dao popraviti.
Alena je bila shrvana, a mama bijesna. Nije mogla vjerovati da neko može iz zabave ukrasti i potom uništiti bicikl male djevojčice, osobito zato što je Alena i emotivno vezana uz njega.
"Obožavala je taj bicik, ne samo zato što sva djeca vole svoje bicikile nego i zato što je bicikl bio dar od bliskog prijatelja kojeg više ne viđa. Stalno sam se pitala tko bi mogao učiniti takvo što" zgraža se majka Chela.
Pozvale su policiju, prijavile krađu i oštećenje imovine te otišle kući. Nisu očekivale nikakve rezultate, ali su barem napravile sve što su mogle.
Negdje predvečer, čule su kako netko kuca na vrata.
"Bio je policajac koji je zaprimio našu prijavu. Pitao je može li razgovarati s Alenom. Pozvala sam ju i on joj je rekao kako mu je puklo srce kada je vidio koliko je bila potresena krađom bicikla te koliko mu je žao zbog toga. Rekao joj je i 'kako se ponekad loše stvari događaju dobrim ljudima bez razloga, ali da ne smije pustiti mržnju i bijes u srce, jer će se početi događati i dobre stvari'."
Policajac joj je tada dao potpuno novi bicikl.
"Nisam mogla doći k sebi. Samo sam razmišljala o tome koliko je divan taj čovjek. Uopće nije morao niti doći razgovarati s Alenim, a definitivno nije morao kupiti joj novi bicikl. Zauvijek ću ostati zahvalna policiji što je moja kći, ne samo otišla spavati tu noć sretna, nego i što su joj vratili vjeruu u ljude," napisala je razdragana majka.
