U samo pet dana izgubila sina i supruga: 'Ponekad je najjednostavnije pitanje najbolnije'
U želji da ublažimo nečiju bol, često posežemo za klišeima koji bi trebali zvučati utješno, ali postižu suprotan učinak
Rhian Mannings doživjela je tragediju koju je teško i zamisliti. U samo pet dana, njezin se život nepovratno urušio. Godine 2012., njezin jednogodišnji sin George iznenada je preminuo nakon napadaja. Pet dana kasnije, njezin suprug Paul, slomljen neizmjernom tugom i osjećajem krivnje, oduzeo si je život.
Rhian je ostala sama s dvoje djece, suočena s boli koja prijeti uništiti sve pred sobom. Njezina priča, koju je podijelila u dirljivom razgovoru s princom Williamom, ganula je svijet, no njezina misija postala je mnogo veća: naučiti ljude kako biti podrška onima koji tuguju, piše Daily Mail.
Iz vlastitog iskustva, Rhian je sastavila popis neosjetljivih i neprimjerenih komentara koje je čula dok je prolazila kroz najmračnije razdoblje života. Njezin je cilj, kako kaže, potaknuti ljude da budu "malo promišljeniji" prije nego što progovore, jer iako su namjere često dobre, riječi mogu povrijediti dublje od tišine.
Što nikada ne biste trebali reći nekome tko tuguje?
Jedna od najčešćih fraza koju ljudi izgovaraju u pokušaju da se povežu s ožalošćenom osobom jest "znam kako se osjećaš". Rhian, koja je u međuvremenu osnovala dobrotvornu organizaciju 2wish za podršku obiteljima nakon iznenadne smrti djeteta, upozorava da je to nešto što nikada ne biste trebali reći.
"Čak i da ste izgubili vlastito dijete, nikada ne biste trebali reći 'znam kako se osjećaš', jer ne znate", izjavila je u podcastu "The Life of Bryony". Tuga je, objašnjava, duboko individualno iskustvo. Nitko ne može u potpunosti shvatiti bol druge osobe jer su svaka veza, svaka ljubav i svaki gubitak jedinstveni.
Uspoređivanje tuge, čak i s dobrim namjerama, može učiniti da se ožalošćena osoba osjeća neshvaćeno i izolirano. Rhian se sjeća komentara poput: "Znam kako ti je jer je meni uginuo pas". Takve izjave, iako možda izrečene iz nespretnosti, umanjuju dubinu ljudskog gubitka.
Opasnost 'pozitivnih' klišeja
U želji da ublažimo nečiju bol, često posežemo za klišejima koji bi trebali zvučati utješno, ali postižu suprotan učinak. Ožalošćeni ne žele čuti da je njihov voljeni "na boljem mjestu" – oni ga žele ovdje. Ne pomaže ni reći da je "sve dio Božjeg plana", jer to može izazvati bijes i osjećaj da je njihova patnja predodređena i neizbježna.
Rhian je osobno iskusila bol takvih komentara. "Sretna si što imaš drugu djecu", rekli su joj neki, kao da jedno dijete može zamijeniti drugo. Ta izjava ne samo da umanjuje vrijednost izgubljenog djeteta, već može stvoriti i osjećaj krivnje kod roditelja.
Slično tome, fraze poput "barem je imao dug život" ne umanjuju bol gubitka. Tuga nije matematička jednadžba u kojoj godine života smanjuju intenzitet boli.
Također je istaknula koliko je iritiraju komentari da je "inspirativna" i "hrabra". "Nisam hrabra, samo sam tvrdoglava. Nemam izbora nego nastaviti. Obučem svoje hlače za odrasle i idem dalje", objašnjava ona. Takvi komplimenti stavljaju teret na ožalošćenu osobu da mora biti snažna, umjesto da joj se dopusti da osjeća i izrazi svoju bol.
Savjeti koji ne pomažu i pitanja koja opterećuju
Ponekad su najteža ona najjednostavnija pitanja. "Kako si?" može biti jedno od najtežih pitanja za ožalošćenu osobu. Odgovor se mijenja iz minute u minutu, a pitanje zahtijeva sažimanje oceana emocija u jednu prihvatljivu rečenicu. Mnogo je lakše odgovoriti na konkretna pitanja poput: "Kako ti je prošao dan?".
Slično tome, ponuda "javi ako što trebaš" prebacuje teret na osobu koja tuguje. U stanju šoka i boli, mnogi ne znaju što im treba ili nemaju snage tražiti pomoć. Umjesto toga, stručnjaci i ožalošćeni savjetuju konkretne akcije, piše Grief And Loss Center.
Donesite obrok i ostavite ga pred vratima. Ponudite se da pokosite travnjak. Operite suđe bez pitanja. Takve geste govore više od riječi i pružaju praktičnu pomoć koja je u tom trenutku neprocjenjiva.
Izbjegavajte davati savjete o budućnosti. Komentari poput "vrijeme liječi sve", "bit će lakše" ili "jednog dana ćeš ponovno voljeti" mogu zvučati kao da požurujete nečiji proces tugovanja. Za osobu u dubokoj tuzi, budućnost se čini nemogućom, a pomisao na "prebolijevanje" može se činiti kao izdaja voljene osobe.
Što reći osobi koja tuguje?
Ako ne znate što reći, to je u redu. Ponekad je najiskrenije reći upravo to: "Ne znam što bih rekao, ali tu sam za tebe". Važno je ne izbjegavati ožalošćenu osobu ili temu smrti iz straha da ćete reći krivu stvar. Tišina može biti bolnija od nespretnog pokušaja utjehe. Spomenite ime preminule osobe. Podijelite lijepu uspomenu. Dajte do znanja da mislite na nju.
Rhian Mannings danas ima, kako kaže, sretan život. Ponovno se udala, njezina djeca su uspješni tinejdžeri, a ona kroz svoju organizaciju pomaže tisućama drugih. No, tuga za Georgeom i Paulom nikada ne nestaje.
"Ne želim da ode – oni su i dalje velik dio mojih misli i mog života", kaže ona. Njezina priča snažan je podsjetnik da, iako ne možemo ukloniti bol, možemo naučiti kako stajati uz one koji tuguju, s više suosjećanja, strpljenja i promišljenosti. Jer ponekad je najvažnije samo biti prisutan.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Poznati liječnik razotkriva mitove o perimenopauzi i menopauzi: 'Važno je pričati o tome'