Od refleksnih anoksijskih napadaja pati još otkako je bila tinejdžerica.
"Okrenu mi se oči, lice i usne posive, tijelo ukoči, prestanem disati i počnem se grčiti" priča Rebecca. Ili. Možda točnije, prepričava obzirom na to da se napadaja ne sjeća. "Kad to prolazim, nisam svjesna i ne znam ništa što se dešava sve dok ne dođem sebi" kaže Rebeca. Iako ne postoji pravilo, napadaji su vjerojatniji u slučaju velike uzbuđenosti. No ona ostaje vedra, čak se i šali na račun rijetkog poremećaja.
"Mogu nešto što ne mogu ni superjunaci – oživljavam samu sebe", kaže.
Nije htjela pacemaker
No njena obitelj, kada je čula kako se u travnju 2014. kani vjenčati s dugogodišnjim partnerom Elfyom Morris-Robertom, zabrinula se kako bi mogla umrijeti pred oltarom. Uvjerili su ju da ugradi pacemaker svega tri mjeseca prije svadbe.
"U početku nisam htjela. Od moje 16 do 21 godine, brojni liječnici mislili su da izmišljam, da sam samo radim dramu. Kada mi sam dobila dijagnozu, konačno sam se osjećala kao da držim uzde i imam sve pod kontrolom", prisjeća se Rebecca.
"Nisam bila spremna za pacemaker. Nisam htjela gledati fotografije s vjenčanja i misliti kako me neka sprava održava na životu. No liječnici su mi objasnili kako je sa svakim napadajem za 10 posto manja vjerojatnost da oživim. Kockala sam se sa životom" objasnila je Rebecca.
"Tada sam shvatila kako sam sebična i ugradila pacemaker – 54 godine ranije nego što je uobičajeno", kaže ovisnica o adrenalinu koja obožava plovidbe divljim vodama, abseiling i koje radila kao avanturistički vodič.
Svadba, kao i njen život nakon ugradnje pacemakera prošli su savršeno – bez potrebe za hitnom.
Mirror.co.uk/Magazin.hr
