Nikola Tesla, jedan od najvećih svjetskih znanstvenika i izumitelja 19. i 20. stoljeća, u ožujku 1919. napisao je tekstove za časopis "Električni eksperimentator", čiji je glavni urednik bio Hugo Gernsback, Teslin prijatelj.
U njima je, osim o svojim pronalascima, pisao i o malo poznatim događajima iz djetinjstva i mladosti, a koji mogu poslužiti kao fragmenti mini autobiografije. Tesla je ispričao da je kao mlad često bio u nevolji te je otkrio neobične detalje i navike koje su ga pratile cijeli život.
Nikola Tesla
Nikola Tesla pričao o apstinenciji
Prenosimo dio njegovog teksta u kojem opisuje neobične događaje iz svog osobnog života:
"Od djetinjstva sam bio primoran usredotočiti se na sebe. To mi je izazvalo mnogo patnje, ali sada smatram da je to bio prikriveni blagoslov jer me je naučio da cijenim neprocjenjivu vrijednost introspekcije. Konstantna okupacija mislima i njihov neprestani tok koji se slijeva u našu svijest kroz sva vrata znanja čine modernu egzistenciju opasnom na mnogo načina. Većina ljudi je toliko zaokupljena vanjskim svijetom da nisu uopće svjesni onoga što se događa u njima samima. Prerana smrt milijuna ljudi je povezana s ovim uzrokom. Čak i kod onih koji se brinu o sebi uobičajena je greška da ignoriraju prave opasnosti, a ono što je istina za pojedinca, vrijedi manje-više i za narod u cjelini.
Istina je da su nam potrebni stimulansi u životu, ali moramo biti umjereni te kontrolirati svoje apetite i sklonosti u svakom pravcu. To je ono što radim dugi niz godina i na taj način održavam mladost tijela i duha. Apstinencija mi nije uvijek bila po volji, ali nalazim veliku nagradu u ugodnim iskustvima koja sada doživljavam.
Nedavno sam se vraćao u svoj hotel. Bila je strašno hladna noć, tlo klizavo, a taksija nije bilo. Iza mene išao je drugi čovjek, očito jednako nestrpljiv kao i ja da nađe zaklon. Odjednom su mi se noge podigle uvis. U istom trenutku mi je zabljesnuo mozak, živci su reagirali, mišići su se skupili, zamahnuo sam za 180 stupnjeva i sletio na ruke. Nastavio sam šetnju jer se ništa nije dogodilo kada me je stranac sustigao.
"Koliko imaš godina?" upitao je, kritički me promatrajući.
"Oh, pedeset devet", odgovorio sam: "Što s tim?"
"Pa", rekao je i dodao: "Vidio sam mačku da to radi, ali nikada čovjeka."
Prijatelji često primjećuju da mi odijelo stoji kao rukavice, ali ne znaju da je sva moja odjeća rađena po mjerama koje su uzete prije skoro 35 godina i nikada nisu mijenjane. Za toliko godina moja težina nije varirala ni za jedan gram.
Mogu ispričati još jednu smiješnu priču. Jedne večeri tijekom zime 1885. godine, gospodin Edison, predsjednik kompanije Edison Illuminating Edward H. Johnson i menadžer radova i ja ušli smo u malo mjesto gdje su bili uredi. Netko je predložio da pogađamo jedni drugima težinu, i ja sam morao stati na vagu. Edison me je opipao i rekao: "Tesla je težak 70 kilograma", i točno je pogodio. Bez odjeće sam težak 64 kilograma, a to je još uvijek moja težina.
Šapnuo sam gospodinu Johnsonu: "Kako je moguće da je Edison mogao tako precizno pogoditi moju težinu?"
"Pa", rekao je stišavši glas: "Reći ću ti povjerljivo, ali ne smiješ ništa reći. Dugo je bio zaposlen u čikaškoj klaonici gdje je svaki dan mjerio tisuće svinja. Zbog toga."
Iskreno ću priznati da mi je trebalo duže od godinu dana da shvatim Johnsonovu šalu.
Mjerna jedinica gustoće magnetskog polja nosi njegovo ime, a to se smatra najvećim priznanjem njegovom radu.
Kako je Tesla preživio opasne situacije
Moje dobro držanje je jednostavno rezultat pažljivog i umjerenog načina života, a možda je najčudnija stvar to što su tri puta u mladosti doktori odustajali od mene zbog mojih oboljenja. Zahvaljujući neznanju i lakomislenosti, upadao sam u razne teškoće, opasnosti i trzavice iz kojih sam se magično izvlačio.
Umalo sam se udavio desetak puta, bio gotovo živ ispečen i kremiran. Bio sam zakopan, izgubljen i smrznut. Bježao sam od bijesnih pasa, svinja i drugih divljih životinja. Prošao sam kroz strašne bolesti i susreo se sa svim vrstama čudnih nezgoda i to što sam danas zdrav i srdačan izgleda kao čudo. Ali dok se prisjećam ovih događaja, uvjeren sam da moje očuvanje nije bilo sasvim slučajno.
Jednom sam s 14 godina htio uplašiti prijatelje koji su se kupali sa mnom. Moj plan je bio da zaronim ispod dugačke plutajuće strukture i da se tiho izvučem na drugom kraju. Plivanje i ronjenje su mi bili prirodni kao patki, bio sam siguran da mogu izvesti taj podvig. U skladu s tim sam zaronio u vodu i, kada sam bio van vidokruga, okrenuo sam se i brzo krenuo prema suprotnoj strani. Misleći da ću sigurno izroniti, udario sam u gredu. Naravno, brzo sam zaronio i napredovao brzim potezima sve dok nisam počeo gubiti dah. Plivajući gore po drugi put, opet sam udario u gredu.
Međutim, skupivši svu svoju energiju, napravio sam treći mahniti pokušaj, ali rezultat je bio isti. Osjećao sam da tonem. U tom trenutku, kada je moja situacija izgledala potpuno sigurno, doživio sam jedan od onih bljeskova svjetlosti i struktura iznad mene se pojavila preda mnom. Konačno sam se uspio izvući iz zamke, dok su moji prijatelji tražili moje tijelo.
Kada su počela njegova otkrića
Ljudi me često pitaju kada sam počeo otkrivati. Moj prvi pokušaj otkrića kojeg se sjećam, bio je prilično ambiciozan. Jedan od mojih prijatelja je dobio pribor za pecanje, što je izazvalo poprilično uzbuđenje u selu, a sljedećeg jutra svi su krenuli loviti žabe. Posvađao sam se s tim dječakom, nikada nisam vidio pravu udicu i zamišljao sam je kao nešto divno, s posebnim osobinama i očajavao sam što neću biti dio ekipe.
Nekako sam se dočepao komada mekane žice, zabio kraj na oštar vrh između dva kamena, savio ga i pričvrstio na konop. Pronašao sam štap i mamac, i sišao do potoka gdje je bilo žaba u izobilju. Ipak, nisam uspio uhvatiti nijednu i bio sam gotovo obeshrabren kada mi je palo na pamet da upotrijebim praznu udicu ispred žabe koja je sjedila na panju. Odmah je zlobno škljocnula udicu.
Pokušavao sam istu stvar ispočetka i metoda se pokazala nepogrešivom. Kada moji prijatelji nisu ništa uhvatili, došli su kod mene i pozelenili su od zavisti. Dugo sam čuvao svoju tajnu i uživao u monopolu, ali sam se konačno prepustio duhu Božića. Svaki dječak je tada mogao učiniti isto i sljedeće ljeto je donijelo katastrofu žabama.
Pravio je puške
Volio sam rastavljati i ponovno sklapati satove svog djeda. U prvoj operaciji uvijek sam bio uspješan, ali često nisam uspijevao u drugoj. Tako je došlo do toga da je on iznenada zaustavio moj rad na način koji nije bio previše delikatan i trebalo je trideset godina prije nego što sam se ponovo uhvatio u koštac s još nekim mehanizmom na satu. Ubrzo nakon toga počeo sam praviti neku vrstu puške, napravljene pomoću šuplje cijevi, klipa i dva čepa od konoplje. Prilikom pucnja, klip je bio pritisnut uz trbuh i cijev je odskočila. Zrak između čepova je bio sabijen i na visokoj temperaturi, a jedan od njih bio bi izbačen uz jak zvuk. S tom puškom sam se dobro snašao, ali moje aktivnosti nisu bile adekvatne po prozorska stakla u našoj kući.
Ako se dobro sjećam, tada sam počeo klesati mačeve od komada namještaja koje sam mogao lako nabaviti. U to vrijeme bio sam pod utjecajem srpskih epskih pjesama i divio sam se podvizima junaka. Provodio sam sate koseći svoje neprijatelje – stabljike kukuruza, i tako nekoliko puta dobio batine od majke.
Sve ovo i više od toga sam imao iza sebe prije svoje šeste godine, i završio jednu godinu osnovne škole u selu Smiljanu, gdje sam rođen. Tada smo se preselili u obližnji gradić Gospić. Ova promjena mjesta stanovanja za mene je bila kao nesreća. Skoro mi je slomilo srce što sam se rastao od naših golubova, kokoši, ovaca i našeg veličanstvenog jata gusaka koje su se ujutro dizale do oblaka i vraćale se s hranilišta u zalazak sunca u borbenom redu.
Otac ga je udario
U našoj novoj kući bio sam samo zatvorenik, gledajući čudne ljude koje sam viđao kroz rolete. Moja stidljivost je bila tolika da bih se radije suočio s lavom nego s jednim od gradskih tipova koji su se šetali. Ali moje najteže iskušenje bilo bi u nedjelju, kada sam išao na liturgiju. Tamo sam doživio nesreću, od čije same pomisli mi se krv godinama poslije zgrušala kao kiselo mlijeko. To je bila moja druga avantura u crkvi.
U gradu je bila imućna dama, dobra žena, koja je dolazila u crkvu raskošno odjevena i s dugačkim šlepom. Jedne nedjelje kada sam završio sa zvonjavom u zvoniku i sjurio dolje, slučajno sam skočio na njezin šlep. Otkinuo se uz glasno cijepanje. Moj otac je bio bijesan, nježno me je pljesnuo po obrazu, što je bila jedina fizička kazna koju mi je ikada izrekao, ali je još uvijek osjećam. Sramota i zbunjenost koji su uslijedili, bili su neopisivi.
Tesla je bio heroj i u mladosti
Bio sam praktično u sjeni dok se nije dogodilo nešto što me je proslavilo. Poduzetni mladi trgovac je organizirao vatrogasnu jedinicu. Nabavljeno je novo vatrogasno vozilo, osigurane su uniforme, a ljudi su bili obučeni za službu. Motor je, u stvari, bio pumpa na kojoj je radilo šesnaest ljudi i bio je prekrasno obojen u crveno i crno. Jednog popodneva je pripremljeno službeno pokazivanje vozila i vozilo je prevezeno na rijeku. Čitavo stanovništvo se pojavilo da svjedoči velikom spektaklu. Kada su svi govori i ceremonija završeni, dali su komandu da se pumpa pokrene, ali iz mlaznice nije potekla ni kap vode. Profesori i stručnjaci su uzalud pokušavali locirati problem.
Nisam znao ništa o ovom mehanizmu, i nisam znao skoro ništa o zračnom pritisku, ali sam instinktivno opipao usisno crijevo u vodi i otkrio da se srušilo. Ugazio sam u rijeku i otvorio cijev, i voda je krenula i pokvasila nekoliko ljudi. Nosili su me na ramenima i bio sam heroj dana.
Tijekom svojih školskih dana počele su me zanimati vodene turbine. Konstruirao sam mnoge od njih i našao sam veliko zadovoljstvo u rukovanju njima. Koliko je moj život bio neobičan, može ilustrirati jedan incident. Moj ujak nije imao koristi od ovakve zabave i više puta me je ukorio. Bio sam fasciniran opisom Nijagarinih vodopada o kojima sam čitao i zamislio sam veliki kotač koji pokreće vodopad.
Rekao sam svom stricu da ću otići u Ameriku i provesti to što sam zamislio. Trideset godina kasnije proveo sam svoje ideje na Nijagari i zadivio se nedokučivoj misteriji uma."
POGLEDAJTE VIDEO: 'Elon Musk premalo priča o Nikoli Tesli. Većina stranaca pomisli da je Tesla samo automobil'
