Na srpskom Redditu se pojavilo zapažanje jednog korisnika koje se tiče navike njegovih starijih sugrađana - nije siguran da li potječe od financijskih problema ili se radi, kako kaže, o "psihološkom deformitetu".
"Ne znam koliko ste primjetili, ali penzioneri su kod nas opsjednuti vrećicama. Ja ne znam da li im tih 3-5 dinara toliko znači (a vjerujem da se jedna vrećica može iskoristiti minimum 5-10 puta) da su toliko bez srama", započeo je.
Zatim je naveo kako je prisustvovao raspravi starije gospođe i trgovkinje u dućanu, kada je "mučena žena pokušavala pet minuta objasniti babi da ne može uzeti cijeli svežanj vrećica koji stoji pored voća iako su besplatne.
"Babin argument je da su vrećice besplatne i da joj trebaju i nije htjela popustiti dok nije došao dečko iz osiguranja. Vidio sam osobno više puta da uzimaju te (besplatne) vrećice i da pakiraju sve u njih i totalno ne doživljavaju sistem. Isto tako sam iks puta čuo da peru vrećice, vidio slike kako ih stavljaju na živu pored veša itd. Od jutros se pitam da li je stvar u tome da su dovedeni do toliko bijede da im doslovno 40-50 dinara mjesečno na vrećice (ukoliko ih koriste više puta) predstavlja veliki trošak ili je ovo neki psihološki deformitet urođen u najstarijih nam sugrađana", objasnio je.
'Mi njih ne razumijemo'
Mnogi su se uključili u raspravu i pokušali odgonetnu odakle potječu slične navike starijih sugrađana.
"Šalu na stranu, razlog je psihološke prirode. Ne pokušavaju zeznuti sistem, samo što mi mlađi nismo svjesni svih kriza kroz koje su ovi ljudi prošlo i posljedica koje su one ostavile na način razmišljanja ovih ljudi. Oni podsvjesno moraju skupiti što više zaliha za 'ne daj Bože'. Uvijek je 'ne daj Bože', vrećice su univerzalne. Mogu se koristiti za svašta. Uvijek treba vrećica. Pogotovo sad kad više nisu besplatne, sad nam još više trebaju vrećice, bit će nestašica vrećica. Kao što je baba rekla, njoj trebaju vrećice. Ista priča je bila kad su na stanicama GPS stajale besplatne novine "24 sata". Penzioneri u pola 7 ujutro ustaju da grabe po 20-30 primjeraka novina, Boga pitaj šta će im, pritom po naseljima gdje žive u stanovima s centralnim grijanjem. To je neki generacijski bug koji su valjda skupljali desetljećima prolazeći kroz krize i stres. Deformitet je jer kolko se sjećam to su radili i prije nego što su se vrećice počele naplaćivati prije koju godinu", smatraju jedni.
Taj "fenomen" primjetili su i drugu, ali smatraju da su uzroci različiti - od neimaštine, preko osobina koje se dobivaju s godinama do bolesti.
"Desetljećima u ovoj državi je ubijano svako poduzetništvo prvo komunizmmom poslije kriminalom. Stariji ljudi (i oni što su cijeli život na budžetu) zato ne razmišljaju da li mogu nešto raditi i zaraditi već samo kako da ostvare nešto što smatraju da im slijedi. Tako dobiješ ovakva ponašanja, samo da je džabe, nije bitno da li im stvarno treba", komentirao je jedan korisnik.
"Vjerojatno ih godine udaraju, stari ljudi često postanu ono što Englezi zovu horder, tj. imaju potrebu sve živo skupljaju kao hrčci. Vrećice, igračke, časopise, sve čuvaju, ne dao Bog da se nešto baci, ako ima što god besplatno to dobiva krucijalnu važnost. Možda je povezano s demencijom", kaže drugi.
'Moja baba pere plastične čačkalice'
Neki Redditovci su s ostalima podijelili slične stvari koje rade njihovi stari.
"Moja baba, neka živa i zdrava, koristi one vrećice od rezanog kruha za štošta. A ja budala odem do druge babe poslije nekog vremena i kažem joj za ovu prvu babu šta radi i onako kritiziram to, kad ova druga 'e, vidiš dobra ideja, kako se samo sjetila i ja ću. Tako da...", rekao je treći.
"Moja baba pere plastične čačkalice", nadovezao se četvrti.
Jednog pak korisnika je interesiralo što njegovi sunarodnjaci bliži njemu po godinama, radi s plastičnim vrećicama i najčešći odgovori su bili da ih čuvaju za ponovnu upotrebu ili koriste da pokupe otpad iza svojih ljubimaca na ulici.
"Mene zanima što vi radite s vrećicama, ja ih ostavim kući, ok koristim ih da pokupim izmet od kućnog ljubimca, ali mi se toliko nakupi, jer ono ostavim vrećicu i zaboravim na nju da na kraju imam za izvoz, mogao bih ih prodavati penzionerima po dva dinara", bio je jedan od odgovora.
"Neimaština užasno utječe na ljudsku psihu, pogotovo u djetinjstvu, ja sam recimo svjestan da je na mene utjecala inflacija, period od moje 6. do 8. godine. Ne perem naravno vrećice jer sam racionalno ljudsko biće, ali sam definitvno oprezniji s novce nego što bi trebao biti", komentirao je drugi.
