1. Prijatelj koji nas je znevjerio
Svi mi imamo jednog od tih. Neki od nas imaju više od jednog. Pri čemu se misli na prijatelja s kojim smo se možda smijali, plakali, radili rame uz rame, ali mi koji znamo put duboko u našu nutrinu, do mjesta gdje se smjestila intuicija, znamo da ta osoba nije željela najbolje za nas.
Ovaj prijatelj može biti jako dobra osoba na sve moguće načine. Ona nas možda čak i nije htjela povrijediti. Ali nas je povrijedila.
To se može dogoditi s i prijateljima koje znamo dugo godina, a kad izigraju naše povjerenje jednostavno usvojimo lekciju i uz malo žaljenja nastavimo dalje bez tih osoba.
2. Prijatelj kojeg smo iznevjerili
S prijateljima koje smo stekli u srednjoj školi ili fakultetu ponekad izgubimo dodir kad nas životi odvedu na razne strane i ispune se različitim interesima.
Kako prolaze godine izgleda da imamo sve manje i manje zajedničkih stvari. Život i obitelji nose svoje, a na kraju se prestane odgovarati na telefonske pozive, poruke na društvenim mrežama...
Možda smo premladi da bismo shvatili da su stari prijatelji ti koji nas mogu podsjetiti na to tko smo bili nekad.
Iako smo možda premladi da bismo u tom trenutku znali da iako odrastamo i odbacujemo svoje mlađe sebe kao što zmija presvlači koži, taj "ja" i dalje je važan i treba imati blizu one koji su nas znali takve i podsjećaju nas na udaljenost smo proputovali.
Možda još ne znate, ali postoje mnogi aspekti prijateljstva daleko važniji od slične ili iste karijere, susjedstva, škole u koju nam idu djeca, životnih puteva...
Tužno je kada ste s nekim bili spojeni na puno dubljim razinama, a razišli ste se zbog plićine života u koji ste upali. Tužno je kada tako zeznete. Ali, dok nije prekasno, uvijek se stignete ispričati i obnoviti vezu s tom osobom.
3. Onaj koji je preblizu da bismo se osjećali ugodno
Zatvorite oči na trenutak. Znate o kome je ovdje riječ, i to je u redu. Ne trebate izgovoriti njezino/njegovo ime na glas. Možda ste u braku. Ili je oženjen.
Ali vi ste zamišljali paralelni život – onaj koji nikada nećete živjeti i ne želite uništiti svoj savršeno prekrasni život.
I to nije bezazleno sanjarenje. To je malo opasnije. Kada se vaše oči susretnu, oboje to osjetite. Neki mali dio vas želi znati kako bi to bilo da ste s tom osobom.
Uhvatite se u razmišljanju: kakva šteta se može dogoditi ako ukrademo jedno popodne? Naravno da znate odgovor na ovo.
Dakle, morate se držati podalje. Ovo prijateljstvo ne pruža osjećaj sigurnosti i zapravo nije ni i moguće. Tog "prijatelja" morate ga izgubiti. Ne možete ga zadržati u svojoj blizini.
U redu. Sada otvorite oči. I prebrojite svoje blagoslove.
4. Smrt koju nismo očekivali
Kao što je Buddha je jednom: "Život je patnja". Voljeti znači izgubiti. U prirodnom poretku stvari, mi ćemo na kraju izgubiti vlastite roditelje i u prirodnom poretku stvari, to će se dogoditi nakon što smo već odrasli ljudi. Osim kada ne ispadne tako.
Izgubili ste oca ili majku kad ste bili mladi – iznenada, u prometnoj nesreći. Nikad niste imali priliku reći zbogom. Oni vas nikada nisu imali priliku vidjeti kako odrastate iz smotane djevojke ili mladića i manje smotanu ženu ili muškarca.
Umrli su zabrinuti za vas. I živite s tim. Pa ipak, njegova ili njezina rana smrt oblikovala vas je i promijenila na izuzetno pozitivne načine.
Odrasli ste. I proveli ste život pokušavajući ih učiniti ponosnima. Probavljate ove iznenadne gubitke kao šokove na vašem sustavu, a oni i dalje žive u vama kao pukotine, kao traume, što i jesu.
Pitajte bilo koga tko je iskusio bilo kakav šokantni gubitki svi će vam reći: zrak je danas baš kakav je bio tog dana; miris hibiskusa, rafinerije nafte, šećer za posipanje na krafni... donosi sve natrag.
I odjednom bazen suza u našim očima, naša srca pucaju od boli. Živimo svu lijepu, ljudsku slomljenost tih gubitaka. Naša svijest postaje naša učiteljica. Možda nam čak pomaže prihvaćanje običnog kao čudesnih okolnosti.
5. Smrt s kojom se moramo suočavati iz dana u dan
Možda izgubite roditelja kao odrasla osoba koja je već i sama roditelj. No, možda netko od vaših umire sporo, ali izvjesno. Ali time nije ništa lakše. Gubici poput ovog započinju i prije nego je osoba nestala, jer zamišljamo svijet koji ide dalje bez njih.
Iščekivanje te smrti je kao spora, ravnomjerna opeklina. Mi smo postali naviknuti na tugovanje. Mi držimo njihove ruke, pritišćemo obloge na rane, gledamo kao lijek kaplje u njihove vene, sve dok smo suočeni s vlastitom nemoći. I to je lijepa, ljudska slomljenost.
6. Terapeut / Guru / Mentor kojeg ste prerasli
Neke veze imaju ugrađen rok trajnosti ili bi ga barem trebale imati. Uostalom, smisao terapeuta, učitelja, gurua, mentora, je rast - i ta će evolucija na kraju značiti da je odnos došao kraju.
U najboljem slučaju, intenzivna veza koju osjećamo s nekim tko nam je pomogao strahovito je podložna promjeni i može postati nešto drugo i nešto ravnopravnije – možda čak i prijateljstvo.
Da bi se to dogodilo, ipak, moramo postati spremni izgubiti dinamiku odnosa koji je bio, zapravo, jednostran. Nama se pomagalo. Netko je to (u)činio. A sada možda možemo otkriti koliko daleko smo stigli.
7. Osoba za koju ste mislili da ćete postati
Kad smo bili klinaci, mislili smo da ćemo postati glumci, pjevači, astroanuti... Mislili smo da ćemo živjeti u New Yorku, Londonu, Parizu... u neboderu, sa suprugom i obitelji te, oh, s pet ili šest djece.
Mislili smo da ćemo živjeti urbani, nevjerojatno sofisticirani život. Novac će biti u pitanju. Možda bi tu negdje bio parkiran i privatni avion.
A na kraju ste odrasli i napustili, ne samo svoj rodni gradm, nego i domovinu. Oženili tse se ili udali i imate jedno dijete. Iako naporno radite, vaša obitelj teško spaja kraj s krajem raditi.
Ali vaš život – vaš bogati, nesavršeni, komplicirani, zadovoljni život je taj koji ste izgradili za sebe. To je iskren život. To je život integriteta. To je život koji volite.
No, da biste ga vodili, morali ste izgubiti svoje maštarije koje su stigle ravno sa stranica časopisa i za koje ste bili uvjereni da ga želite. Pogledate li unatrag, uvjerit ćet se kako ste se nisko cijenili.
Voljeti, zaista živjeti znači da moramo biti spremni izgubiti ljude, mjesta, stvari, snove, čak i izgubiti verzije sebe koje nam više ne služe.
I umjesto da je izgubljeno, nešto novo se pojavljuje. To ne možda nije ono što smo zamislili. Ali, to je lijepo i to je naše.
