Damir Gozer Milankov iz Sombora je sa 19 godina doživio prometnu nesreću dok je vozio motocikl. Iako je završio u bolnici, činilo se da je sve prošlo bez ozbiljnijih posljedica.
"Liječnici su me poslali kući s dijagnozom potresa mozga i nisam imao razloga sumnjati u njihovu procjenu. Opet, nakon tri godine, doživio sam prvi epileptički napadaj i ponovno završio u bolnici. Tada su otkrili da sam imao slomljene kosti lubanje na četiri mjesta, a to nisu uočili na vrijeme", prisjeća se Damir, koji sada ima 50 godina. Završio je ekonomsku školu i danas radi u tvornici za proizvodnju metalnih kontejnera.
Ova dijagnoza imala je veliki utjecaj na Damirov život jer je uključivala brojna ograničenja, poput oduzimanja vozačke dozvole. Nedugo nakon toga, njegova majka je izvršila suicid, zbog čega je postao depresivan.
Damir Gozer Milankov
Nakon nesreće se suočio s majčinom smrću
"Pao sam u depresiju jer sam shvatio da sam drukčiji i da ne mogu raditi stvari koje su drugima prirodne. Da bih pobjegao od tih misli, počeo sam redovito odlaziti na koncerte i festivale, gdje sam utjehu tražio u alkoholu i lakim drogama. Ne bih rekao da sam bio alkoholičar, ali činjenica je da sam dosta vremena provodio s čašom u ruci", priznao je Damir za Pomakni Granice.
U međuvremenu je, kako kaže, povremeno vozio bicikl kako bi ostao fizički aktivan, ali nije se previše posvećivao toj aktivnosti.
Damir Gozer Milankov
Dijagnoza kronične bolesti pluća
"Pušio sam, a primijetio sam da puno kašljem i sve teže dišem, no mislio sam da je to zbog pušenja. Međutim, prije 15 godina, kada sam morao na medicinske pretrage zbog jednog zahvata, dijagnosticirali su mi KOPB – kroničnu opstruktivnu bolest pluća", dodao je Damir.
KOPB je progresivna bolest koja uzrokuje upalu i sužavanje dišnih putova, što otežava disanje i smanjuje protok zraka. Simptomi poput kašlja i zadihanosti postepeno se pogoršavaju.
"Iako su mi dijagnosticirali KOPB, nisam odmah prestao pušiti, mislio sam da je to najveći problem. Međutim, počeo sam razmišljati o zdravijem načinu života. Moja tadašnja djevojka sugerirala mi je da pokušam trčanje jer je i ona sama redovito sudjelovala na utrkama. Rekao sam si da nemam što izgubiti i odlučio to isprobati. Počeo sam prilično ozbiljno trenirati", ispričao je Damir.
Damir Gozer Milankov
Trčanje mu je promijenilo život
Zajedno sa svojom djevojkom, Damir je prije tri godine sastavio plan treninga kako bi u šest tjedana naučio istrčati 5 kilometara. Početak nije bio lak, ali Damir se nije predavao.
"Ne znam ni kako, ali na posljednjem treningu, kada sam istrčao 5 kilometara, otišao sam kući, skuhao kavu, zapalio cigaretu, povukao dva dima i odlučio ugasiti cigarete zauvijek. Rekao sam si: 'Nikad više ne pušim' i od tada nisam odustao. Ispostavilo se da mi je prestanak pušenja bio najlakši korak koji sam ikad poduzeo. Od tada sam odradio 100 utrka različitih dužina, uključujući 36 maratona i jednu ultra trail utrku od 64 kilometra", ponosno je rekao.
Damir je svoju prvu utrku trčao samo dva mjeseca nakon što je završio s treninzima.
"Istrčao sam polumaraton na kojem sam se iznenadio vlastitim uspjehom jer sam uspio završiti utrku. Dva mjeseca poslije, završio sam svoj prvi maraton i od tada nisam stao. Nikada nisam odustao i ponosan sam na to. U mom Somboru, drugi trkači na listama imaju 24 maratona u cijelom životu, a ja ih imam toliko samo ove godine", kazao je.
Damir Gozer Milankov
Sudjeluje u utrkama s pola pluća
Za postizanje ovakvih rezultata potrebno je puno truda, vremena i financijskih odricanja.
"Imam malu plaću pa si ne mogu priuštiti sve što želim. Treniram tri puta tjedno, a utrke vikendom shvaćam kao dodatni trening. Ne jurim za rezultatima jer s mojim plućima to ni ne mogu. Obično završim među zadnjima, ali nikad ne odustajem", objašnjava Damir, dodajući kako se njegov život nije puno promijenio otkako je počeo trčati.
"Prije sam išao na koncerte i živio punim plućima, sada idem na utrke s pola pluća. Nema više alkohola, cigareta ni lakih droga, ali uživam u zadovoljstvu završene utrke", istaknuo je za Pomakni Granice.
Liječnici bili skeptični zbog trčanja u takvom stanju
Damir priznaje da su liječnici bili skeptični prema njegovom trčanju.
"Promijenio sam tri liječnika i nijedan od njih nije vjerovao da trčim maratone. S obzirom na stanje mojih pluća, smatraju da je to nemoguće. Prošao sam kroz razne terapije, no ništa mi nije pomoglo. Sada koristim samo inhalatore po potrebi i lijekove za brzo djelovanje kad mi postane teško tijekom utrke", priča Milankov.
Na početku su mu trkači često prilazili kad bi usporio ili stao, no sada su već navikli na njegovu situaciju i ne pitaju hoće li prebroditi krizu.
Damir često na utrke putuje biciklom. Kaže da mu je to način da kombinira dvije strasti – biciklizam i trčanje.
"Ponekad idem na utrke u Vukovar biciklom. Putovanje mi traje oko tri sata, a onda otrčim utrku i bicikliram natrag doma", objašnjava Damir, koji se uključio u projekt "Klub 100 maratona Hrvatska" i ima cilj istrčati 100 utrka.
"Za mene je trčanje sloboda. Prije sam vozio bicikl oko Sombora da smirim kaos u glavi, a sada trčim i osjećam se ispunjeno. Ljepota je u slobodi, a to je nešto što sada doživljavam svaki put kad završim utrku", zaključuje Damir.
Nije odustao ni od bicikliranja
Damir uživa u putovanjima, a bicikl mu omogućava da istražuje okolne zemlje i prirodne ljepote.
"Jedne godine sam biciklirao do mora samo da popijem kavu, a ove godine sam vozio kroz Karpate do Bugarske i Rumunjske. Nemam vozačku dozvolu zbog dijagnoze epilepsije, ali bolest je pod kontrolom već osam godina. Sretan sam što ne osjećam teret svojih dijagnoza", poručio je Damir Gozer Milankov.
POGLEDAJTE VIDEO: Dijete prodala za rakiju: Mračne tajne brakova u BiH
