Keloid je vrsta zadebljanog ožiljka koji se pojavljuje mjesecima ili čak godinama nakon ozljede koja ga je uzrokovala. Ovaj ožiljak raste veći od same rane koja ga je stvorila. Keloidi ne blijede s vremenom te mogu utjecati na samopouzdanje osobe i na način na koji se netko osjeća u vezi svog izgleda.
Iako mogu nastati bilo gdje na koži, najčešća mjesta na kojima se javljaju su trbuh, leđa, prsa, uho, čeljust i ramena.
Lani Biželj se prvi keloid pojavio kada je imala samo 11 godina uslijed teške operacije, a ostali su joj se po prsima, ramenima, rukama i leđima pojavili oko 16. i 17. godine. Danas ih ima 19, a u razgovoru za Net.hr, podijelila je svoju priču s keloidima i izazovima s kojima se susrela. Lana putem društvenih mreža i intervjua za medije informira ljude koji također imaju keloide, ali i ljude koji nisu upućeni u ovo stanje. Ova hrabra žena potiče ostale da imaju razumijevanja za osobe koje imaju "ožiljke po tijelu".
Kada ste prvi put primijetili simptome keloida i kako su se razvijali tijekom vremena?
Kada pričamo o prvom prvom keloidu – on se pojavio s 11 godina, uslijed jako teške operacije slijepog crijeva gdje sam doslovno bila kao na mesarskom stolu. Slijepo crijevo mi je prsnulo, ožiljak je velik 19 centimetara, zašili su me i nakon tjedan dana od operacije, očito nisu izvadili van sve što je trebalo – sve mi se zagnojilo i otvarali su me na živo kako bi mi spasili život. Uslijed cijele velike fizičke traume, ostao je veliki keloidni ožiljak na trbuhu.
No keloidi po prsima, ramenima, rukama i leđima - nisu bili nikakvi simptomi, samo se pojavio prvi oko 16.-17. godine mog života. Bio je na prsima, veličine pola zrna riže, uslijed ničega, nije bilo operacije, ozljede, prištića, ništa. No, u tom mi je razdoblju bilo jako teško jer mi je majka umrla od karcinoma kad mi je bilo 16 i duboko vjerujem u to da mi se sve ovo počelo događati psihosomatski, kao što i autoimmune bolesti funkcioniraju – da se tu dogodio klik zbog razine stresa, da je aktivirao moje tijelo da sva bol koju sam osjećala iznutra, a nisam je verbalizirala na van – negdje mora izaći. I tako se pojavio, prvi pa drugi pa treći i tako sve do njih 19 danas.
Što uzrokuje nastanak keloida i postoje li neki faktori koji povećavaju rizik od njihove pojave?
Ovo je pitanje na koje vam nitko neće moći dati konkretan odgovor jer su keloidi još uvijek jako neistraženo područje u medicini, tako da neću se ni ja bolje igrati s terminologijom i znanošću koja još uvijek nije dovoljno ispitana. Mogu pričati samo za svoj slučaj i što vjerujem da je meni bio uzročnik, s čime se medicina možda neće ni slagati, no osobno duboko vjerujem u povezanost psihe i bilo kakvih bolesti.
Smatram da bi medicina i alternativa trebale blisko surađivati da dođemo do odgovora.
Koje su najčešće zdravstvene poteškoće koje ste iskusili zbog keloida? Koji su bili najveći izazovi s keloidima?
Pa iako se ni o tome ne priča, puno je dublja povezanost keloida i zdravstvenih poteškoća nego što sam i sama godinama mislila. Probadanje, svrbež, nelagoda su u određenim periodima neizbježni i svakodnevica jer su keloidi povezani i sa živčanim sustavom pa su mi se tako i keloidi pokazali na fizioterapiji koju sam išla zbog bolova u donjem dijelu leđa – kao jedan od faktora koji mi utječe i na završetke živaca i bolove koje osjećam u određenim dijelovima tijela.
Koje tretmane ili metode ste pokušali u liječenju keloida i koji su bili njihovi rezultati?
Nije bilo rezultata nikakvih tretmana koje sam radila i medicina nije još uvijek otkrila univerzalni "lijek" za keloide. Pokušala sam terapiju injekcija s kortikosteroidima, lasere, išla na savjetovanje kod plastičnih kirurga, koji je sugerirao da bolje ne diram jer rezultat može biti samo gori. Ono što sam primijetila da mi je pomoglo s druge strane je psihoterapija i rad na sebi zbog kojeg sam prihvatila keloide i sebe, zavoljela se i - iako je bio dug i intenzivan proces koji ne može stati u nekoliko rečenica, kada sam počela istinski osjećati ljubav prema sebi unutar sebe, prvi keloid na prsima, počeo mi se ravnati s kožom, bojom prilagođavati koži, crvenilo se počelo smanjivati.
Kako su keloidi utjecali na Vaš svakodnevni život i samopouzdanje?
Tijekom 13 godina skrivanja bilo je svega, suza, gađenja prema samoj sebi, nesigurnosti, kompleksa koji su se razvijali i bildali jedan na drugoga pa mi je svojevremeno utjecalo na svaki aspekt života – na partnerske odnose, na mogućnost uživanja u samoj sebi, svom tijelu, na samouvjerenost da mogu sve što poželim, utjecalo mi je na kreaciju slike o sebi i to u formativnim godinama kada ju stvaramo dosta škakljivo i intenzivno, a kasnije ju je teško ispraviti. No može se, i ja sam sama primjer toga da se može.
Koji savjet biste dali ljudima koji imaju keloide ili se tek suočavaju s tim stanjem?
Ne volim dijeliti savjete, već samo pričati svoje iskustvo koje može nekom pomoći, a i ne mora, no svatko si iz njega može uzeti što mu odgovara. Meni je pomogla psihoterapija, prihvaćanje same sebe i stanja u kojem se nalazim, a trenutno je nepromjenjivo. Od trenutka prihvaćanja, do kojeg je i meni trebalo barem 13 godina, sve može ići samo na bolje.
Postoji li nešto što biste voljeli da ljudi bolje razumiju o keloidima i njihovom utjecaju na život osobe?
Voljela bih da, ne samo kada su keloidi u pitanju, već bilo što, a što je drugačije na nekome – nemojte neugodno gledati, nemojte postavljati pitanja, imamo internet da se informiramo. U slučaju keloida, čak i ako ne znate sam naziv – upišite "ožiljci po tijelu" i izbacit će vam keloide. Nikad ne znate što proživljava osoba koja nosi na sebi nešto što izlazi van društvenih normi i okvira. Može se nalaziti u teškom periodu života u kojem ne osjeća ljubav prema sebi, već gađenje, sram, nesigurnost i takva pitanja ili pogledi mogu potaknuti samo negativne procese u glavi i tijelu osobe koja mora tek naučiti živjeti s njima. Jednostavno nije pristojno i u današnjem svijetu sve što bi trebali je imati malo više obzira jedni prema drugima, dijeliti malo više empatije, razumijevanja i istražiti sami jer imamo tu mogućnost. Bilo tko - tko ima nekakvu "anomaliju" na svom tijelu, puno je više od toga. Osoba je s emocijama, problemima, borbama i nesigurnostima kao i svatko drugi. Oni koji žele, vjerujte mi – otvorit će vam se sami, ne zbog vaših pitanja, već zbog sebe i želje da informiraju druge. Na silu, zbog vlastite znatiželje i da zadovoljite svoju potrebu, možete samo učiniti štetu drugoj osobi koja živi s keloidima ili bilo čim drugim što nije u okvirima društva.
POGLEDAJTE VIDEO: Slijepoj i slabovidnoj djeci potrebna je pomoć. Zajedno im možemo ostvariti želju!
