Sjećate li se potresa u Zagrebu? Razdoblja korone? Prvog puta kad ste se potukli, pas vas je ugrizao ili ste saznali da imate strah od visine, dubine ili ste klaustrofobični? Ovaj šarolik svijet u kojemu živimo može nam donijeti puno sretnih trenutaka - ali i onih traumatičnih. Danas ćemo se pozabaviti temom traume i dati vam konkretne savjete kako se lakše nositi s njom.

Što je trauma?

Trauma je reakcija na događaj koji je ekstremno stresan, uznemirujući, ili prijeteći - poput nesreće, nasilja, ratnih zbivanja, zlostavljanja, prirodne katastrofe, i slično.

Posljedice traume mogu biti i emotivne i tjelesne - ljudi mogu osjetiti strah, tugu, krivnju, imati noćne more, probleme sa spavanjem, napetost, simptome stresa, pa i razviti kronične psihičke teškoće kao što je Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). 

Važno je znati: trauma i stres su normalan odgovor - i mnogima se simptomi smire s vremenom. Ali ponekad reakcije traju dulje, ili su intenzivne - tada treba potražiti pomoć. 

Strategije nošenja s traumom

Prema savjetima stručnjaka i institucija (kao National Institute of Mental Health (NIMH), Mind (UK), VA National Center for PTSD i drugi), evo što može pomoći:

1. Prihvati da je trauma utjecala na tebe - i da je u redu osjećati: Mnogi ljudi nakon traume osjećaju krivnju, sram, “da nešto nije u redu s njima”. Ali reakcije (strah, tuga, nesigurnost) su prirodne, dio refleksa “borbe-bijega” - tijelo i um reagiraju da se zaštite.
2. Osloni se na najbliže: Kontakt s povjerljivim osobama, iskreni razgovor, dijeljenje osjećaja - vrlo je korisno. Znati da nisi sam smanjuje osjećaj izolacije.
3. Održavaj rutinu: Redovita rutina pomaže stabilizirati tijelo i um - regulira hormone stresa, pomaže “učvrstiti realnost” nakon kaosa. Spavajte, jedite i fizički se krećite u pravilnim i stabilnim intervalima.
4. Koristite metode za smanjenje stresa: Tehnike opuštanja, meditacija, svjesno disanje - mogu pomoći smiriti tijelo kad je “na uzbuni” - smanjiti napetost, anksioznost i olakšati disanje.
5. Aktivno djelovanje: Prema stručnjacima, traume nisu nešto što se “samo preboli”. Možemo, korak po korak, preuzeti kontrolu - kroz male akcije, granično suočavanje, postavljanje granica, terapiju. To se zove “active coping”.
6. Nikad nije kasno - potražiti pomoć: Ako simptomi - anksioznost, flashbackovi, nesanica, izbjegavanje, povlačenje - ne prolaze, važno je obratiti se stručnjaku: psihologu, psihoterapeutu, psihijatru.
7. Roditelji - upozorenje!: Kod djece se trauma često manifestira drugačije - noćne more, regresija, strahovi, promjene ponašanja. Strpljenje, pažljivo slušanje, stabilnost… imaju ogroman značaj.

Najčešće zablude i dezinformacije

Ne znači da “tko doživi traumu - automatski ima PTSP”. Mnogi se oporave sami, uz vrijeme i podršku. Oporavak nije linearan - može biti uspona i padova. Povremeni “loši dani” ne znače da napredak ne postoji. “Nošenje s traumom” nije isto što i “zaboraviti” - radi se o integraciji: prihvatiti da se nešto dogodilo, naučiti živjeti s time, obnoviti osjećaj sigurnosti i smisla.

Foto: Rtl

Priroda traume i zašto baš sad pričamo o njoj?

Društvo danas - bilo lokalno, bilo globalno - prolazi kroz brojne stresove: ratovi, migracije, krize, pandemije, klimatske promjene, nesigurnost. Mnogo ljudi proživljava traumatske događaje ili kronični stres. Priroda traume je takva da često “sjedi ispod površine” - možda ljudi funkcioniraju izvana, ali iznutra nose bol, tugu, anksioznost.

Otvoreni razgovori, smanjenje stigme, dostupnost podrške i informacija - mogu spasiti živote, olakšati oporavak, omogućiti da ljudi ponovno funkcioniraju punim potencijalom.

Traume i nošenje s njima - na primjeru

Naš Luka Veljković je odlučio podijeliti sa svima vama svoje traume - s kojima još uvijek ima problema. Njegova primarna posljedica na traume je bila i fizička i psihička. U trenutku kad bi njegova trauma izlazila na površinu to je rješavao - emocionalnim prejedanjem. Jedan, pa drugi, pa treći put… bez pomoći i osvještavanja - pretvorilo se u problem pretilosti.

Sam početak njegove traume krenuo je od ranog djetinjstva kad su ga roditelji često vodili doktoru, nekad ‘zbog pretilosti’ iako nije bio pretjerano pretilo dijete, nekad zbog drugih razloga no - uvijek se morao vagati. Od konstantnog stajanja na vagi je došao do toga da je ne može ni pogledati i unatoč bavljenju sa sportom nije uspio pobjeći od pronalaženja utjehe u hrani. A roditelji nisu na vrijeme reagirali zbog manjka iskustva i informacija.

Putovanje koje je Luka već odradio prije nego se uključio u naš serijal je prihvaćanje problema i održavanje rutine. Ali ostala područja su štekala - za njih smo se mi pobrinuli. Kao što smo napisali, nikad nije prekasno tražiti pomoć. Luka je prihvatio pomoć stručnjaka, trenera i naših gostiju u epizodama, a zauzvrat je s nama podijelio svoju životnu priču i na različite načine se suočio sa svojim traumama. U cijelom serijalu bilo je svega: vrištanja, plakanja, smijeha, pjevanja, plivanja, trčanja... I kroz sve je prošao jer - uz trenera Marka - sve je moguće.

U prvoj epizodi serijala ''Život u balansu'' Luka se suočava sa svojim traumama i razgovara sa stručnjacima o istima - ako želite još savjeta kako pomoći sebi i svojim bližnjima pogledajte prvu epizodu na službenom YouTube kanalu RTL-a.

Traumu ne smijemo ignorirati

Trauma nije slabost. Trauma je, ponekad, posljedica nečeg što nam je donio život. Ono što je važno jest ne ignorirati je. Prepoznavanje, podrška, briga za sebe i stručna pomoć (po potrebi) su neophodni da bi se izašlo iz tame. Svaki korak, koliko god mali, može donijeti olakšanje, reset i šansu za novi početak - a Luka je pravi primjer poduzimanja velikog koraka.

Ispratimo njegovo putovanje zajedno, sve uspone i padove kao i savjete i primjere za promjenu pratit ćemo kroz članke na Net.hr-u, vaši komentari su i više nego dobrodošli.

Pa za kraj - pitanje za vas - imate li nekakav tips and tricks kako ste se vi suočili sa svojim traumama?