Dijelovi zuba oštećeni karijesom godinama su se ispunjavali (sivom plombom) amalgamom, koji je zapravo smjesa srebra i žive. Na području Hrvatske HZZO i danas pokriva sve troškove ukoliko odaberete na ovaj način zakrpati oštećeni zub. Preferiraju ih i mnogi stomatolozi jer su mehanički otpornije, traju dvostruko dulje od bijelih verzija i jeftinije su. S druge strane velik broj stomatoloških klinika izbacuje ih iz upotrebe, a neke stomatološke škole u inozemstvu ni ne podučavaju studente kako ih postaviti.
Koliko je žive u dentalnom amalgamu?
Metalni amalgam za ispun zuba sadrži oko 50% elementalne žive i 50% drugih metala (uglavnom srebro, s nešto bakra i kositra). Unatoč ovoj činjenici, amalgam se u većini svijeta još uvijek smatra sigurnim za ljudsko zdravlje kao najučinkovitiji ispun za kvarne zube. Američka agencija za hranu i lijekove (U.S. Food and Drug Administration – FDA) smatra da nije štetan za zdravlje, no u Norveškoj i Švedskoj je zakonom zabranjen, prije svega zbog štetnog utjecaja žive na okoliš.
Sigurnost dentalnog amalgama
No, sve su glasniji i oni koji tvrde da živa iz amalgama šteti ljudskom zdravlju. I amalgam i mrtve zube (sa šupljim korijenskim kanalima) smatraju uzročnicima raznih bolesti, uključujući rak, multiplu sklerozu, reumatoidni artritis, fibromialgiju, depresiju. Što se tiče depresije, kažu i da je amalgam djelomično krv i za samoubojstava stomatologa. Dakako, svima koji ih već imaju u zubima savjetuju zamjenu u bijele plombe.
I zagovornici amalgama priznaju da s vremenom može doći do ispuštanja živinih para, a pacijenti mogu apsorbirati te pare disanjem i gutanjem.
No, iz američkog Centra za prevenciju i sprečavanje bolesti (CDC) tvrde da je vrlo malo znanstvenih dokaza da amalgam šteti zdravlju ili da uklanjanje sivih plombi donosi poboljšanje zdravstvenog stanja. Istraživanje provedeno 2004. od strane U.S. Public Health Servicea pokazalo je da nema dovoljno dokaza o vezi između žive u zubnim ispunima i zdravstvenih problema, osim u rijetkim slučajevima alergijskih reakcija.
Za svaki slučaj, stručnjaci iz FDA trudnicama i bolesnim osobama koje bi mogle biti osjetljivije na živu savjetuju da se posavjetuju s liječnikom prije odlaska stomatologu.
Alternativa amalgamskom ispunu
Upotreba amalgama je u padu jer ljudi, prije svega iz estetskih razloga, preferiraju bijele plombe. Suvremene bijele plombe su spoj čestica kvarca i različitih minerala u smolastoj bazi. Osvjetljavanjem 'plavim' svjetlom postižu konačnu čistoću i boju. Kompozitni materijali zahtijevaju manje pripreme od amalgamskih ispuna jer manje zdrave strukture zuba mora biti odstranjeno.
Njihov nedostatak je što su skuplje, slabije i češće ih treba mijenjati novim ispunom nego amalgam.
Simptomi trovanja živom
Ovdje treba napomenuti da trovanje živom koje se ovdje opisuje ne dolazi direktno od zubnog amalgama, nego drugih izvora žive. Najveća količina udahnute žive taloži se u bubrezima. Dugotrajno udisanje malih količina žive dovodi do oštećenja živaca. Dolazi do podrhtavanja prstiju, u ozbiljnijim slučajevima toliko izrazitog da ometa radnu sposobnost. Drhtanje zahvaća i jezik, pa i sam govor postaje nerazumljiv. Trovanje živom izaziva i jako izlučivanje sline, oticanje desni te ispadanje zubi.
Veće količine živinih para izazivaju akutno trovanje živom, kod kojeg dolazi do oštećenja bubrega, pa čak i smrti.
Zagađivanje okoliša uzrokovano amalgamom
Ovaj problem je znanstveno dokazan. Živa iz sivih plombi je velik izvor ispuštanja žive u okoliš, prije svega onečišćenjem iz stomatoloških ordinacija u otpadne vode, kao kruti otpad te putem kremiranja tijela koja su imala dentalni amalgam.
Srećom, čišćenje okoliša ne ovisi o ljudskom djelovanju. Primjerice, kanadski su znanstvenici otkrili da sunčeva svjetlost razgrađuje potencijalno opasne živine spojeve iz vode. Istraživači sa Sveučilišta u Manitobi i Instituta za slatke vode Winnipeg otkrili su da kad je jezerska voda, koja je zagađena metilnom živom, samo tjedan dana izložena sunčevoj svjetlosti, dolazi do smanjenja koncentracije metilne žive za 40 do 66 posto. Sve do ovog eksperimenta, znanstvenici su smatrali da metilnu živu iz jezerske vode mogu razgraditi jedino mikrobi. Sunčeva svjetlost izgleda djeluje 350 puta brže nego dotad poznati mikropski proces.
No, problem je što je zagađenje sve veće i sve brže.
'Živa iz samo jednog toplomjera može zatrovati jezero veličine 44.000 četvornih metara, a zbog razbijenih toplomjera u Sjedinjenim Državama svake godine u otpadne vode dospije otprilike 17 tona žive', piše National Geographic. Živa dospije u tijelo ribe, a potom ljudi koji jedu ribu unose u organizam taj metal, koji može uzrokovati neurološke poremećaje. Prodaja živinih toplomjera već je zabranjena u mnogim američkim gradovima, uključujući i Boston.
