"Ovi rezultati su prvi dokaz da snaga opraštanja ovisi o tome koliko djelotvorno tijelo koristi glukozu", tvrde znanstvenici sa Sveučilišta Kentucky. Njihov je tim proučavao moguću vezu između simptoma najuobičajenijeg tipa dijabetesa i sposobnosti opraštanja.
Dijabetes tipa 2 povezan je s pretilošću i obično se razvije u srednjim godinama. Oboljeli se bore kako bi preradili šećer u energiju potrebnu za normalan rad mozga.
Četiri različita eksperimenta pokazuju da su žene i muškarci s najizraženijima simptomima dijabetesa najmanje skloniji opraštanju. Primjerice, na pitanje bi li se osvetili osobi ako oda tajnu koju su joj povjerili, ljudi iz ove grupe bili su najosvetoljubiviji. Osim toga, pokazali su najmanje sklonosti da pomognu onima koji ih iritiraju, objavljeno je u časopisu Personality and Individual Differences.
Znanstvenici smatraju da mozak kojem manjka šećera, odnosno energije koju iz njega dobiva ne može dobro kontrolirati gnjev i želju za osvetom.
"Sve moždane aktivnosti trebaju barem nešto glukoze, no zadaci koji uključuju samosvladavanje trebaju veće količine glukoze", napisali su.
Prijašnja istraživanja pokazala su da šećer smanjuje razinu stresa, a slatki napici čine osobu manje agresivnom.
Prethodni članci:
arti-201003100157006 arti-200911240145006 arti-201002080437006
T.T.
