Duga je tek od 15 do 25 i široka nekih 3,8 centimetara, dakle otprilike kao banana, ali gušteraču nije dobro podcjenjivati. Posebno je osjetljiva na pretjeranu konzumaciju alkohola, masnoća i ugljikohidrata, kao i na određene lijekove i upale. Zanemarite li ovu činjenicu, doći će do opasnog poremećaja njenih važnih funkcija. A onda ste stvarno 'u banani'.
Zašto je tako važna?
Ova žlijezda žućkaste boje luči probavne enzime i dva vrlo važna hormona – inzulin i glukagon. Oba hormona ispušta direktno u krv, pa zajedno reguliraju razinu glukoze u krvi. Inzulin snižava razinu šećera u krvi i povećava razinu glukagona u jetrima. Glukagon polako povećava razinu šećera u krvi ukoliko on padne prenisko. Zbog problema s izlučivanjem inzulina javlja se šećerna bolest. Zdrava gušterača izlučuje inzulin čim se povisi razina šećera u krvi. Šećer u krvi raste samo pri obroku, i to samo onda kad se jede hrana koja se probavom pretvara u krvni šećer, dakle ugljikohidrati.
Znači, zdrava gušterača stalno i besprijekorno regulira razinu šećera u krvi, čineći je ujednačenom tako što izlučuje inzulin u količini koja točno odgovara smanjenju i povećanju razine glukoze tijekom dana. Hormon inzulin proizvode beta-stanice koje se nalaze u gušterači. Kad beta-stanice ne proizvode dovoljno inzulina, dolazi do povećanja razine glukoze u krvi, odnosno hiperglikemije. Suprotna pojava – smanjena razina glukoze u krvi – naziva se hipoglikemija. Jetra pomaže gušterači u reguliranju razine šećera u krvi tako što pohranjuje višak glukoze u obliku koji se naziva glikogen. Kad dobije uputu od gušterače, jetra ponovno pretvara glikogen u glukozu koju tijelo potom može upotrijebiti.
Gušterača je smještena iza želuca i povezana s tankim crijevom na njegovom početku (duodenumu). Kad kiseli sadržaj poluprobavljene hrane stigne u početak tankog crijeva, gušterača pomaže u neutraliziranju ovog sadržaja. Naime, vodovi gušterače izlučuju velike količine lužine (bikarbonata) i time neutraliziraju kiseli sadržaj želuca.
Gušterača proizvodi i za tijelo najvažnije enzime za razgradnju i probavu proteina, masnoća i ugljikohidrata. Oni ih razgrađuju na molekule koje se mogu naći u krvi i putem nje dospjeti do stanica.
Enzime (tripsin, kimotripsin, karbooksidaza, amilaza i lipaza) tek po izlazu iz gušterače aktiviraju enzimi crijeva – enterokinaze. Taj dio gušterače zovemo egzogeni (vanjski) jer se njezini proizvodi izlučuju prema van: u šupljinu probavnog trakta, konkretno u dvanaesnik.
Problemi s gušteračom
Problemi s bilo kojim organom koji ima toliko važnih funkcija uvijek su raznoliki. 'Kvar' se može dogoditi na bilo kojem dijelu, pa dolazi do poteškoća u proizvodnji inzulina, akutne ili kronične upale gušterače, povećanja ovog organa, pojave cista i samorazgradnje ili divljeg bujanja koje karakterizira tumore.
Uzroci mogu biti razni, nekad i nasljedni, ali najčešće je riječ o zloupotrebi alkohola, neumjerenoj prehrani i djelovanju nekih lijekova.
Rak gušterače jedan je od najsmrtonosnijih. Teško ga je dijagnosticirati u ranoj fazi, kada su simptomi jedva prepoznatljivi. U prosjeku samo 4 posto pacijenata preživi pet godina nakon uspostavljanja dijagnoze.
