Patrick-Karlo Filipović iz Zagreba rodio se s nasljednom anomalijom zbog koje mu je nedostajala uška. Mikrotija 3. stupnja, što je jedan od najizraženijih oblika te genetski uvjetovane bolesti, ipak nije ostala nepremostiva prepreka za liječenje. Potkraj prošle godine posljednji je put operiran kako bi se, uz pomoć rekonstruktivne medicinske metode, stvorila nedostajuća uška, prenosi Večernji list.
Liječnički tim kojeg predvodi dr. Tomislav Carić iz zagrebačke Kliničke bolnice u Dubravi, koji je slične slučajeve vidio u Hamburgu i New Yorku, obitelji je znao pomoći.
"Izoliranost djece s urođenim, odnosno nasljednim anomalijama velik je teret za cijelu obitelj. Ne samo da ih društvo najčešće ne prihvaća nego ih se često i svjesno podcjenjuje i diskriminira u mnogim područjima života. Osjetljiva ili vrlo emotivna djeca takav teret vrlo teško mogu nositi sami. Zato im je potrebna ne samo liječnička nego i pomoć i razumijevanje cijele obitelji i okoline, kako bi mogli normalno odrastati," objasnio je dr. Carić.
Dr. Carić, kojemu je ovo bio prvi kirurški zahvat takve vrste, ustvrdio je kako ne zna "točne brojke, no na četiri i pol milijuna stanovnika vrlo je mali broj oboljelih", što dokazuje i činjenica da se prvi put u Hrvatskoj susreo s takvim slučajem. "U posljednjih deset godina nisam čuo za sličan slučaj, no prošli sam tjedan doznao za sličnu operaciju jednoga kolege, no koristio se drugim tehnikama.
Njegov kolega, koji radi u istoj bolnici, primijenio je tehniku kojom je pacijentu uho najprije presadio na ruku te kasnije na mjesto gdje se uška nije uspjela razviti
"Koristeći se hrskavicom s rebara, u prvom je zahvatu modelirana, a u drugom je uška formirana," objasnio je dr. Carić. Rekonstruktivni zahvat koji su liječnici bolnice u Dubravi uspješno obavili djetetu neće omogućiti bolji sluh ( na oštećenom uhu on je za 50 posto manji ), no omogućit će mu da se osjeća sigurnijim nego prije operacija.
Dr. Carić napominje kako je moguća i treća operacija koja bi izgled uške mogla potpuno prilagoditi izgledu zdrave uške, no napominje da to nije prijeko potrebno, već bi se time samo popravio estetski dojam.
Patrick-Karlo ponaša se kao svako drugo dijete te nema razvojnih teškoća, no naše je društvo još uvijek preuskogrudno da bi bez zadrške prihvatilo nekoga tko je drukčiji, pa makar i samo izgledom.
