Duboka moždana stimulacija (DBS) pokazala se odličnom terapijom za smirivanje simptoma podrhtavanja Parkinsonove bolesti. No, blokiranje mentalnih bolesti nije ni najmanje lak posao.
Istraživači ohrabreni rezultatima s oboljelima od Parkinsonove bolesti sad istražuju djelovanje stimulacije na ozbiljne slučajeve depresije, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i Touretteovog sindroma.
"No to nije prekidač za svjetlo," upozorava dr. Michael Okun sa Sveučilišta Florida.
arti-201009220507006Za razliku od tremora kod kojih je poboljšanje jasno vidljivo, oboljeli od psihijatrijskih bolesti koji se liječe uz pomoć DBS-a osjećaju poboljšanje postepeno.
No iako tikovi kod onih s Touretteovog sindroma nestaju i depresija slabi pacijenti i dalje trebaju tradicionalnu terapiju. Dr. Helen Mayberg sa Sveučilišta Emory kaže:"Kad vam se povrati um i dalje trebate pomoć da bi naučili ispravno ga koristiti."
Oko 70.000 osoba širom svijeta već je isprobalo terapiju duboke moždane stimulacije zbog Parkinsonove bolesti ili drugih poremećaja pokreta.
Na koji način ova terapija djeluje? Kirurzi unose žice duboko u mozak. Vrlo mali električni udari - koje odašilje generator sličan pacemakeru smješten kod ključne kosti - onemogućavaju djelovanje preaktivnih nerva kako bi zaustavili trešnju.
Za razliku od kirurškog zahvata nervne stanice se ne uništavaju, ne dolazi do infekcije niti opasnog krvarenja.
Psihijatrijske bolesti zahtijevaju sličnu operaciju, no kirurzi moraju postaviti elektrode na drugo mjesto u mozgu. I tu je prvi problem jer još uvijek nije sasvim jasno koje područje je najbolje tretirati.
Od 2000. godine je tretirano tek nešto više od 60 osoba oboljelih od teških psihijatrijskih bolesti, rekao je dr. Benjamin Greenberg, sa Sveučilišta Brown. Oko tri četvrtine od prvih 12 pacijenata je pokazalo znatno poboljšanje zdravstvenog stanja.
"Oni i dalje nose teret, no dobili su nazad svoj život," ovim je riječima dr. Greenberg opisao poboljšanje svojih pacijenata.
Ove osobe su patile od strahova, tjeskoba i opsesija kao što su neprestano pranje ruku ili kontroliranje sata. Zbog svojih strahova mnogi nisu uopće izlazili iz kuće. Standardna terapija kod njih nije pokazivala rezultate. No uz pomoć 'pacemakera za mozak' bihevioralna terapija je počela djelovati.
Jedan od većih problema je što se baterija smještena uz ključnu kost istroši nakon manje od dvije godine. Promjena zahtjeva rez zbog kojeg je trećina sudionika istraživanja prestalo s terapijom. Znanstvenici sad rade na novoj verziji naprave koja ne zahtjeva dodatno rezanje.
Rezultati o prvih 100 DBS pacijenata sa simptomima ozbiljne depresije objavljeni su, a polovica je osjetila poboljšanje bez obzira na kojoj je od dvije ciljane regije mozga naprava postavljena.
Vezani članci:
arti-201007060156006 arti-201102020091006
