"Mnogi ljudi se danas identificiraju kao ovisnici o pornografiji", izjavio je Joshua Grubbs, psiholog s jednog Sveučilišta u Clevelandu, na nedavno održanom godišnjem okupljanju američkih psihologa.
Zašto bi se uopće netko prozvao ovisnikom o seksu? "Zbog religije", tvrdi Grubbs. Ako na Amazonu potražite knjige o ovisnosti o pornografiji, izlistat će se 1.900 naslova, od kojih se polovica nalazi u kategoriji 'religija i duhovnost', dok su ostale svrstane u područja psihologije i samopomoći.
Ovisnost o pornografiji je prilično nedifinirana, jer ne postoji službena dijagnoza. Grubbs i njegovi kolege proveli su dva istraživanja kako bi utvrdili postoji li poveznica između religijskih uvjerenja i percepcije ovisnosti o seksu.
U prvom istraživanju sudjelovali su mladi studenti s tri američka fakulteta, dok su u drugom ispitanici bili starije osobe. Tijekom istraživanja sudionici su ispitivani gledaju li pornografiju, te ako su potvrdno odgovorili, smatraju li se ovisnima o pornografiji. Također se ispitivalo jesu li ispitanici vjernici, koliko im je vjera bitna, u kolikoj mjeri su mogli kontrolirati upotrebu pornografije, koliko daleko su bili spremni ići da bi došli do pornografije i što misle o njoj s moralnog stajališta.
Oba istraživanja su pokazala da vjernici manje koriste (ili tako tvrde) pornografiju, a oni koji su joj bili izloženi to su činili u istoj mjeri kao i ateisti. Vjernici su također češće izražavali negodovanje zbog nemorala pornografije, i češće su sami sebe prozivali ovisnicima.
"Unatoč činjenici da se vjernici osjećaju više ovisnima o pornografiji, oni je ne koriste nimalo više od nevjernika", izjavio je Grubbs. Oni se vjerojatno samo osjećaju kao ovisnici zato što je u biti osuđuju, zaključio je Grubbs na kraju svojeg izlaganja.
