Pacijenticu (48) iz Pule, koja je oboljela od teške upale pluća, zbog čega nije mogla samostalno disati, trebalo je hitno priključiti na ECMO uređaj, tzv. umjetna pluća, ali je zbog teškog stanja nije bilo moguće transportirati u Zagreb.
Otišao u Pulu bez razmišljanja
Doc. dr. sc. Marko Kutleša, koji radi na Zavodu za intenzivnu medicinu i infektologiju bolnice dr. Fran Mihaljević u Zagrebu, u pratnji je tehničara Tomislava Krčelića i više medicinske sestre Anđe Novokmet otišao u Pulu bez razmišljanja.
"Vrijeme je bilo grozno. Kiša, bura. Poklopilo se sve što nam nije trebalo. U Pulu smo stigli oko pola noći te smo priključili pacijenticu na uređaj i pripremili je za transport", ispričao je dr. Kutleša za Jutarnji list.
Njihova dužnost nije bila otići po pacijenticu, nego eventualno ako uspije biti transportirana, pobrinuti se za nju u bolnici u kojoj rade. Ipak, njihov entuzijazam i dobra volja bili su zaslužni za spašavanje jednoga života.
"Riječ je o mladoj ženi koja je prethodno bila zdrava. Više nije na ECMO-u, još uvijek koristi respirator i kontaktibilna je. Još čekamo da prorade bubrezi, a neurološki je sve u najboljem redu", kaže dr. Kutleša.
"Život je spašen zahvaljujući entuzijazmu medicinskih djelatnika iz Pule i Zagreba, posao nije odradio sustav", smatra pak predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Trpimir Goluža.
Doktor Kutleša pak u svom činu ne vidi herojstvo. "Malo mi je neugodno, nekako se od nas liječnika očekuje da te stvari radimo", rekao je za HRT.
Ugledni infektolog
Ovaj je ugledni infektolog nedavno za Telegram ispričao svoj životni put te progovorio o razlozima zbog kojih se odlučio baviti ovim delikatnim i izrazito stresnim poslom.
“Iz moje perspektive, čini mi se da je udio samoinduciranog stresa kod liječnika i medicinskih sestara koji rade s teško bolesnim ljudima minimalan. Dakle, količina stresa u ovom poslu je objektivno vrlo visoka i uvjeren sam da ponekad čak može dovesti i do posttraumatskog stresnog poremećaja”, kaže.
Recept za rješavanje stresa ne postoji. Ono što njemu primarno pomaže je stabilan obiteljski život. “Bez toga se svaka stresna situacija na poslu vjerojatno čini višestruko težom. Također, iako nisam praktičan vjernik, ipak mi vjera pomaže da prihvatim i ono što ne mogu shvatiti. Za kratkotrajno uklanjanje stresa dobar je filtar trčanje i druženje s prijateljima od kojih velika većina nisu liječnici, pa nam tema nije medicina, što mi makne iz misli brige s posla”.
Doktor Kutleša rođen je u Zagrebu, a nakon što je diplomirao na Medicinskom fakultetu, radio je kao liječnik sekundarac na Klinici za infektivne bolesti. Od 2004. do 2008. specijalizira infektologiju i nakon toga počinje raditi na odjelu intenzivne njege. Sredinom 2013. brani disertaciju i polaže subspecijalistički ispit iz Intenzive medicine. Od 2009. predaje na Medicinskom fakultetu na katedri za infektologiju, a 2016. postaje docent. Sa suprugom Verom ima troje djece, Miju, Niku i Lukasa.
U stanju zadržati mirnoću u kritičnim situacijama
Za docenta Kutlešu svi pacijenti imaju samo riječi hvale jer je uvijek u stanju zadržati mirnoću u kritičnim situacijama. S obzirom na to da je rad u intenzivnoj njezi iznimno naporan i izazovan te iziskuje mnogo znanja i koncentracije, ovdje je možda više nego igdje ključan dobar timski rad. "Uvijek kad mlađi liječnici dolaze na naš odjel, volim im reći kako kod nas nitko nikada nikome nije sam spasio život", kaže.
To što je završio kao infektolog, prema njegovim je riječima posljedica slučajnosti i trenutka. "Dok sam bio na stažu, moj dugogodišnji šef, prof. dr. Bruno Baršić, tražio je znanstvene novake te sam tako stigao na Zavod za neuroinfektologiju i intenzivnu medicinu Klinike za infektivne bolesti. Odmah mi se svidio način rada odjela koji ima dugu tradiciju, a infektologija mi je u tom trenu već ionako bila jedna od opcija u kojoj sam se vidio u budućnosti."
S umjetnim plućima, koja su spomenutoj pacijentici spasila život, doktor Kutleša je počeo raditi još 2009. godine, kada je vladala pandemija svinjske gripe. "Situacija je bila takva da su mahom obolijevali mladi i prethodno zdravi ljudi, kojima su u tijeku gripe potpuno zatajila pluća. Imali smo izbor ili da umru na respiratoru ili da im probamo pomoći respiratornom ECMO procedurom koja nikad prije nije bila izvedena u Hrvatskoj."
'Nije izrađena jasna nacionalna strategija'
Baza ECMO bolesnika danas broji više od sto pacijenata, od kojih je 54% preživjelo, a prema prediktornim rezultatima, preminulo bi njih oko 90 posto. Ipak, za sada se budućnost izvantjelesne oksigenacije u Hrvatskoj čini dosta neizvjesnom.
"Kad je u pitanju respiratorni ECMO, nije izrađena jasna nacionalna strategija i ne zna se tko bi što trebao raditi. Kako bi se to napravilo ispravno, valjalo bi koristiti iskustva svjetskih stručnjaka koji tu metodu koriste desetljećima. Potpuno je jasno da je Hrvatskoj, s obzirom na broj stanovnika, potreban jedan respiratorni ECMO centar, jer se tako dobiva prijeko potrebno iskustvo i bolji je ishod liječenja", objašnjava dr. Kutleša.
Uz takav respiratorni ECMO centar, gdje se bolesnici liječe za cijelo vrijeme procedure, potrebno je još nekoliko bolnica gdje se bolesnici mogu priključiti na ECMO te odmah transportirati u najiskusniji centar. Ti centri, izvan Zagreba, za Hrvatsku bi trebali biti KBC Osijek, Split i Rijeka, otkriva docent. Svi oni imaju transportne ECMO strojeve i kardijalnu kirurgiju te mogu samostalno započeti postupak.
Odlazak nije opcija
Kao glavni problem u hrvatskome zdravstvu dr. Kutleša ističe poguban utjecaj profita na medicinu i zaštitu zdravlja. Zbog takvih uvjerenja mnogi vrhunski liječnici odlaze u inozemstvo, ali za njega to nije opcija.
"Za mene je jako bitno da djeca odrastaju uz bake i djedove, a ne samo uz roditelje koji rade od jutra do mraka kako je to obično u inozemstvu. Srećom, imao sam mogućnost da se ostvarim u Hrvatskoj, prije svega zato što su i supruzi i meni naši roditelji mnogo pomogli u rješavanju stambenog pitanja koje je ključno za svaki mladi par koji želi osnovati obitelj. Osim toga, dobio sam i stalan posao. Da se to nije dogodilo, možda bih se odlučio za odlazak u inozemstvo", otkriva.
No, u inozemstvu je bio, srednju školu završio je u SAD-u, ali uz sve pogodnosti života tamo i neke divne ljude koje je upoznao, uvidio je kako je to jedan surov svijet. Svijet u kojem je važan samo profit, a ne čovjek. To je, zaključuje, filozofija koja prožima današnju zapadnu civilizaciju.
