Urasle dlačice nisu bezazlene pa se tako osobama koje su u rizičnoj grupi može pojaviti pilonidalna cista na trtici koja izgleda kao potkožna kvržica koja raste iz sata u sat. Uz bolne i upalne promjene javlja se i gnojni iscjedak, a muškarci nisu jedini koji obolijevaju.
Snažna bol koju uzrokuje ova cista sprječava osobu u obavljanju svakodnevnih obaveza pa tako hodanje, sjedenje i saginjanje postaju neizdrživi. Jedino što je izdrživo - postaje ležanje na strani, a tablete protiv bolova ne pomažu pa se pilonidalna cista mora i kirurški intervenirati.
Specijalizant abdominalne kirurgije iz KB Dubrava Zlatan Orač objasnio nam je kako nastaje pilonidalna bolest, koji su simptomi, tko je u rizičnoj grupi i kako se liječi.
'Ujutro je bila pet centimetara'
Jedna čitateljica nam je ispričala kako se osjećala u trenutku kada se pojavila kvržica: "U nedjelju sam napipala malu unutarnju kvržicu koja me u tom trenutku nije boljela. Mislila sam da se radi o običnoj upali i da će pomoći oblog od kamilice, međutim, ujutro sam se probudila s neizdrživom boli i nisam se mogla dići iz kreveta, sjesti, niti hodati. Pogledala sam i ta mala unutarnja kvržica je bila veličine od pet centimetara, ogromna i tvrda. Nisam znala što se dogodilo i zašto. Zvala sam liječnicu i rekla mi je da dođem na pregled. Radila sam taj dan od kuće, ležeći. Nakon smjene sam išla na pregled i liječnica mi je rekla da moram na operaciju jer mi je upaljeno, crveno i tvrdo, a kako je unutarnja, ne postoji drugi način. Otišla sam u bolnicu, ali su mi rekli da se vratim sutradan ujutro jer će me morati uspavati. Ta informacija me je šokirala jer se strašno bojim uspavljivanja. Kirurzi su mi rekli da je to normalna pojava i da mnogi dolaze na takav zahvat, ali i da ću nakon mjesec dana morati ponovno doći da se kompletno očisti, dakle, na još jednu operaciju i da se radi o urasloj dlačici. Tko bi rekao, zvuči tako bezopasno, a takav problem može stvoriti."
"Zahvat je trajao 15 minuta. Ostavljena je otvorena rana i trebalo je mjesec dana da zaraste. Nakon operacije nije me boljelo toliko, ali sam morala ići na previjanja. Rekli su mi da su otvorili ranu i da mora izaći gnoj i da rana mora sama zarasti. Nakon dva dana sam se mogla otuširati jer je rečeno da se gel za tuširanje ne smije slijevati na ranu. Striktno sam se držala uputa i izbjegavala sjedenje i saginjanje kako bi sve što prije i bolje zaraslo. Kako se užasavam bakterija, iako se radilo o malom otvoru rane, pazila sam da ništa ne bude u doticaju pa sam redovito mijenjala gaze i špricala Octeniseptom, a prvih tjedan dana su mi stavljali jod. Naravno sve to nisam mogla sama pa mi je morala mama pomoći jer se rana nalazi poviše na stražnjici. Nakon što je prošlo dva mjeseca, rečeno mi je da ću morati ponovno na kirurški zahvat kako bi se kompletno očistilo to područje te mi je abdominalni kirurg rekao da su šanse 99 posto da se ne pojavi opet, a ako ne budem htjela na operaciju, ponovno će mi se sigurno pojaviti i to može biti za tjedan dana ili par mjeseci", rekla nam je čitateljica Net.hr-a.
Kako nastaje pilonidalna bolest i što je uzrokuje?
Specijalizant abdominalne kirurgije iz KB Dubrava Zlatan Orač objasnio je što uzrokuje ovo stanje: "Pilonidalna bolest, koja se očituje spektrom različitih oblika ili stanja (cista, sinus, apsces) još uvijek nema jasan i točan uzrok nastanka. Radi se o kroničnom stanju (sinus, cista) s mogućnošću akutizacije (akutni apsces/infekcija). U općoj populaciji se najčešće opisuje kao 'urasla dlaka'. Sam laički naziv 'urasla dlaka' djelomično točno opisuje entitet jer se vrlo često u samome sinusu nalaze nakupine pravih dlaka, ali ipak se ne može govoriti o istome stanju. Najčešća lokalizacija bolesti je sakralno (područje trtice), u interglutealnoj brazdi, iako se u literaturi opisuju i druge lokalizacije (interdigitalno-između prstiju i u pupku)."
"Kroz povijest su postojale brojne teorije nastanka - u 19. stoljeću se navodi kao nakupina dlaka koja je posljedica anomalije u embriološkom razvoju medularnog kanala. Također su neki autori u Drugom Svjetskom ratu opisivali bolest kao 'jeep disease' jer je primjećena povećana učestalost među vojnicima koji su često boravili u vojnim vozilima. Danas se smatra da je bolest kombinacija okolišnih čimbenika (lokalna mehanička iritacija kože i folikula dlaka, povećana vlažnost navedene regije), što rezultira granulomatoznom reakcijom stranog tijela te nasljedne komponente (genetske predispozicije)", objasnio je.
Pilonidalna cista
Simptomi pilonidalne bolesti
Specijalizant abdominalne kirurgije iz KB Dubrava Zlatan Orač otkrio je simptome: "Bolest može varirati od potpuno asimptomatske do stanja s vrlo izraženim simptomima koji pojedincu ometaju svakodnevne aktivnosti. Najčešći simptomi i znakovi bolesti su nelagoda na mjestu sinusa/ciste, oteklina (kvržica), sekrecija gnoja, sluzi ili sukrvavog sadržaja, svrbež ili iritacija. Kod pojave akutne infekcije (apscesa) pojavljuje se bol, crvenilo kože iznad promjene, oticanje, pojačana gnojna sekrecija ili bez sekrecije, koje može biti praćeno povišenom tjelesnom temperaturom i malaksalošću."
"Bitno je napomenuti da sama pojava sekrecije (gnojne ili sukrvave) ne znači i akutnu upalu/infekciju, koja bi zahtijevala hitno liječenje, nego može biti dio kliničke slike kronične upale. Ono što razlikuje pojavu akutne infekcije su ranije spomenuti simptomi i znakovi", naglasio je.
Sve više mladih se javlja u bolnicu
"Iz kliničke prakse može se reći da danas ima sve više mladih ljudi koji dolaze zbog pilonidalne bolesti. Sama pojavnost bolesti je najizraženija u dobnim skupinama od dvadesete do četrdesete godine, dakle mladi, radno aktivni ljudi. Incidencija same bolesti je 26 na 100.000 stanovnika", otkrio je Orač.
Kada dođe do neizdržive boli i osoba ne može hodati niti sjediti, preporučuje: "Kod pojave ovakvih simptoma, vrlo je izgledno da je došlo do pojave akutne upale i razvoja apscesa te se svakako preporučuje pacijentima da u ovakvim situacijama potraže pomoć liječnika obiteljske medicine koji će adekvatno pregledati pacijenta i odlučiti kako dalje liječiti novonastalo stanje. Svakako se preporučuje liječenje boli peroralnim analgeticima dok simptomi traju, što ne isključuje prethodno navedenu posjetu nadležnom liječniku."
Tko je u rizičnoj skupini?
Orač je rekao i tko je ugrožen: "Rizične skupine ljudi su osobe od 20-40 godina starosti, muškarci, izražena dlakavost, prekomjerna tjelesna težina, slaba higijena, pojačano znojenje. Stanje se javlja 3-4 puta češće kod muškaraca."
"Sjedilački način života/posla ne može se smatrati direktnim uzrokom nastanka bolesti, ali je u kliničkoj praksi primijećena veća učestalost u osoba koje imaju sjedilački način života, u odnosu na opću populaciju. Razlog tome može biti pretjerana i konstantna iritacija kože trtice prilikom dugotrajnog sjedenja", dodao je.
Kako se liječi?
Orač je objasnio kako se liječi pilonidalna cista: "Asimptomatski bolesnici se u pravilu ne liječe medikamentima niti kirurški. Dovoljna je redovita higijena, gubitak tjelesne težine, izbjegavanje dugotrajnog sjedenja, depilacija. Medikamentozno i kirurški se liječe samo simptomatski bolesnici. Kod pojave akutne upale s apscesom potrebno je intervenirati kirurški. Tada se radi incizija i drenaža apscesa, uklanjanje nakupina dlaka te kiretaža debrisa. Ovaj zahvat je dovoljan za zbrinjavanje akutne upale te antibiotska terapija nije potrebna. Antibiotici su rezervirani za pacijente s izraženijom infekcijom koji su zbog bilo kojeg razloga imunokompromitirani (dijabetes, HIV, imunosupresija, umjetni srčani zalisci…). Nakon zahvata rana se ostavlja otvorena, tamponirana gazama te se privih 3-5 dana previja od strane kirurga, a nakon toga pacijenti mogu sami tuširati ranu prema uputama uz redovite posjete obiteljskom liječniku."
"Bitno je napomenuti da je incizija i drenaža oblik liječenja akutne upale i nije konačno rješenje. Svakako se preporučuje pacijentima nakon saniranja akutne upale kroz 4-5 tjedana, posjet kirurgu radi planirana elektivnog liječenja. Konačno rješenje se sastoji od kirurške ekscizije/izrezivanja sinusa te laserske i elektroablacije. Od nekirurških oblika liječenja kod kronične bolesti (bez znakova infekcije) u literaturi se opisuju aplikacije fenola ili fibrinskog lijepila u lokalnoj anesteziji sa stopom recidiva bolesti do 30 posto", naglasio je specijalizant abdominalne kirurgije.
Može li se nakon operacije pilonidalna cista ponovno javiti?
Orač je komentirao može li se cista ponovno javiti: "Nakon kirurškog zahvata u akutnoj fazi kod polovice pacijenata postoji vjerojatnost da više neće trebati zahvat, međutim 15-40 posto pacijenata razvije kronični oblik bolesti. Kod liječenja kroničnog oblika bolesti, s kirurške strane postoje tehnike ekscizije/izrezivanja kompletnog sinusa, gdje se rana može primarno zatvoriti/zašiti te se može ostaviti otvorena da cijeli sekundarno. Ovdje je bitno naglasiti da primarno zatvaranje rane šavovima može ubrzati cijeljenje rane, ali definitivno ostaje inferiornija tehnika otvorenom cijeljenju zbog visokog postotka infekcije rane koje zahtjeva ponovnu intervenciju. Naime regiju trtice, gdje se najčešće pojavljuje sinus/cista, gotovo je nemoguće zadržati čistom od bakterija nakon kirurškog zahvata. Upravo zato kada rana ostane otvorena, ona cijeli prirodno iznutra prema površini te se lako može čistiti kod previjanja ili tuširanja te je mala vjerojatnost razvoja infekcije."
Objasnio je i koliko je potrebno vremena da rana zaraste kada se ostavi otvorena: "Prosjek cijeljenja otvorene rane je oko 50 dana, ali je bitno naglasiti da pacijenti već nakon dva tjedna dolaze do razine kada je rana u fazi cijeljenja gdje mogu početi samostalno tuširati ranu i gotovo u potpunosti se vratiti svakodnevnim aktivnostima. Ovisno o operateru, rane se previjaju ili standardnim gazama ili specijaliziranim alginatnim i sekundarnim oblozima. Previjanje rana u početnoj fazi svakako je bolno za pacijente i odbija ih od redovitih kontrola, ali uz primjenu alginatnih obloga, koji se aktivno pretvaraju u gelu nalik masu, te tegobe se smanjuju."
"Danas postoje i manje invazivne tehnike operacijskog liječenja u smislu laserske ablacije kanala sinusa ili endoskopski zahvati, koji se inicijalno bolje podnose od strane pacijenata, međutim niti jedna tehnika se nije pokazala superiornija klasičnoj kirurškoj eksciziji. Postotak recidiva/povrata bolesti je uvelike najveći kod ekscizije s primarnim šivanjem koji se kreće do 38 posto, kod minimalno invazivnih do 19 posto, dok je i dalje najniža stopa kod kirurške ekscizije gdje se rana ostavlja da cijeli otvoreno, manje od pet posto", rekao je Orač.
Kako tretirati područje kada rana zacijeli?
Specijalizanta abdominalne kirurgije pitali smo kako tretirati područje nakon što zacijeli, a on je objasnio: "Nakon zacijeljivanja rane preporučuje se redovita higijena regije, redovitim tuširanje vodom i sapunom, depilacija ukoliko je izražena pojačana dlakavost te izbjegavanje dugotrajnog sjedenja."
"Povratak sportskim aktivnostima u punoj mjeri (ako se isključi lagana šetnja) preporučuje se nakon potpunog cijeljenja rane, dakle nešto manje od dva mjeseca. Kada rana u potpunosti zacijeli, pacijenti se mogu vratiti bilo kojim sportskim aktivnostima", naglasio je Orač.
2. Trčanje u prirodi: Trčanje je jedan od najjednostavnijih načina za poboljšanje kondicije. Potrebne su vam samo dobre tenisice i volja za kretanjem na svježem zraku.
POGLEDAJTE VIDEO: Urasle dlačice, tvrda koža na petama, znojenje i ostali problemi koje nam nose visoke temperature
