I dok zbog atavističkih predodžbi o "čednosti", neke djevojke odlaze na rekonstrukciju himena, s medicinskog gledišta neprobojan himen može biti ozbiljniji problem i mnoge žene odlaze na umjetno probijanje himena.
Srpska ginekologinja dr. Mima Fazlagić za Mondo je otkrila tri najčešća razloga za odstranjivanje himena - urođena anomalija, deblji kolut kože i djevičanstvo u kasnoj dobi.
Urođena anomalija
Glavni problem je urođena anomalija. "Majka primjećuje da djevojka nema menstrualni ciklus, te da tijekom svakog mjeseca povremeno ima bolove ili mučnine, neugodan osjećaj. Ginekolog otkriva uredan ultrazvučni nalaz i krvavu vaginu. Taj se poremećaj ne otkrije odmah, jer je vagina elastičan organ i može primiti veću količinu krvi“, pojasnila je za portal „Aska“ dr. Fazlagić. Navodi da je, kada se problem otkrije, jedino rješenje da se pod anestezijom prereže himen, eliminira nakupljena krv i omogući djevojci da normalno funkcionira. Zahvat je mali i izvodi se u kratkotrajnoj anesteziji, ambulantno.
Strah od odnosa
Sljedeći slučaj kada je potrebno ukloniti himen pod anestezijom je kada je on, umjesto tanke opne, greškom u razvoju pretvoren u deblji kožasti prsten. "Pacijentica pokušava ostvariti normalan odnos, ali to prate veliki problem. Ode k liječniku, pregledom otkrivamo što se događa i malom intervencijom u anesteziji rješavamo problem", opisuje.
Osim ovih zdravstvenih problema, postoje i psihičke prepreke koje se javljaju ako je žena već starija, a nije bila spolno aktivna. U ovoj situaciji najčešće je potrebna intervencija ginekologa.
"To se obično događa kada se prvi odnos dogodi u kasnijoj dobi, primjerice nakon 35. godine. Tada je postojanje himena izvor brojnih problema, jer je strah puno veći, a ponekad se javljaju čak i napadaji panike prije odnosa. Ako se zakomplicira i ne može doći do prvog spolnog odnosa, spas je u uklanjanju himena pod anestezijom. Takvi slučajevi nisu česti, ali važno je znati da i to postoji i da žene koje imaju bilo kakav problem moraju o tome porazgovarati sa svojim ginekologom i zajedno doći do rješenja”, zaključuje dr. Fazlagić.
