Anatidaephobia - strah da vas uvijek i svugdje negdje promatra - guska. Zvuči smiješno, ali ljudi imaju najčudnije strahove! Strah je emocija koja je svima poznata, a mnogi ga smatraju osnovnim mehanizmom preživljavanja. Tko se barem jednom u životu nije suočio s njim? Bilo da je riječ o stvarnoj prijetnji, nepoznatom okruženju ili pak onom apstraktnom strahu od neuspjeha, svi smo to doživjeli.

U ovom članku, krenut ćemo u otkrivanje toga što je strah, kako nastaje, koji biološki i psihološki mehanizmi stoje iza njega, te koje su najčešće vrste strahova s kojima se susrećemo. Osim toga, bacit ćemo pogled i na to kako se nositi s njim jer, ponekad, strah prelazi u problem koji zahtijeva stručnu pomoć - sa stvarnim primjerom na samom kraju. Pogotovo kad mislite da vas guska špijunira, to miriši na problem!

Što je strah?

Strah je temeljna emocionalna i biološka reakcija koja se razvila kako bi organizam prepoznao i reagirao na prijetnje u okruženju. On aktivira tzv. fight-or-flight (bori se ili bježi) odgovor koji uključuje ubrzano lupanje srca, znojenje i povećanu budnost - sve s ciljem zaštite i preživljavanja u opasnim situacijama. Strah ne mora biti uzrokovan stvarnom opasnošću; ponekad može biti aktiviran percipiranim, zamišljenim ili pretpostavljenim prijetnjama. 

Kako strah nastaje? Biološki i psihološki mehanizmi

Biološki gledano, iskustvo straha aktivira amigdalu - regiju mozga odgovornu za procjenu prijetnji - koja mobilizira tjelesne sustave za obranu. To uključuje neurobiološke procese formiranja straha i memorije straha, što omogućava da se isti odgovor aktivira ponovno kada se susretnemo sličnim situacijama u budućnosti. 

Strah se može formirati kroz Pavlovljevu klasnu kondicioniranost, gdje neutralni stimulus postaje povezan s netom pozitivnim iskustvom ili ugrozom. Ovaj model straha i njegovu neurobiološku osnovu koriste mnogi radovi kako bi objasnili zašto neki strahovi ostaju dugotrajni i teže se prevladavaju.

Foto: Net.hr

Vrste strahova i povezana stanja

U psihologiji se razlikuje više oblika straha, koji variraju od normalnih, adaptivnih do patoloških:

1. Normalni strah: To je prirodan i zdrav odgovor na stvarne prijetnje - primjerice strah od zmije ili pada s visine - koji nas zaštitnički priprema za reakciju. 
2. Patološki strahovi/fobije: Fobije su intenzivne, iracionalne i stalne reakcije straha prema objektima ili situacijama koje objektivno ne predstavljaju veliku opasnost. Primjeri uključuju: Specifične fobije: strah od visine (acrofobia), vode (aquaphobia), krvi, itd. Agorafobija: strah od javnih prostora ili gužve.
3. Anksioznost i panika: Iako je strah odgovor na neposrednu prijetnju, anksioznost se javlja zbog percipirane, nejasne opasnosti bez jasnog uzroka. To je stanje koje karakterizira zabrinutost, napetost i fiziološki simptomi bez jasnog (trenutnog) uzroka. 

Kako se nosimo sa strahovima? Metode liječenja i pomoći

Strahovi, osobito kada su pretjerani i ometaju svakodnevni život, mogu se tretirati različitim psihološkim i bihevioralnim pristupima. Moderni znanstveni radovi i meta-analize jasno pokazuju da su najefikasnije metode sljedeće:

1. Terapija izlaganjem (Exposure therapy): Ovaj pristup uključuje postupno i kontrolirano izlaganje objekta ili situaciji koja izaziva strah, s ciljem smanjenja izbjegavanja i naučenog straha. Terapija izlaganjem se smatra zlatnim standardom u tretiranju specifičnih fobija. 
2. Kognitivno‑bihevioralna terapija (CBT): CBT kombinira prepoznavanje i mijenjanje iracionalnih misli s bihevioralnim tehnikama poput izlaganja. Ovaj pristup je među naj istraženijim i najefikasnijim za anksiozne poremećaje i fobije.
3. Systematic desensitization: Ovo je forma terapije izlaganjem koja kombinira opuštajuće tehnike i postupno izlaganje, ponekad koristeći hijerarhije izlaganja kako bi se smanjila razina straha.

POGLEDAJTE DRUGU EPIZODU /

Dina Levačić za 'Život u balansu': 'Snaga volje nije talent, to je odluka'

Ostale metode

• Flooding (poplavljivanje) — intenzivna izloženost strahu sve dok se strah prirodno ne smiri.
• Moderni pristupi uključuju i virtualnu realnost ili internetske intervencije koje kombiniraju izlaganje s digitalnom podrškom, a pokazuju obećavajuće rezultate u smanjenju simptoma fobija. 
• Psihofarmakoterapija može se koristiti kombinirano s psihoterapijom kod težih poremećaja, ali sama po sebi nije primarni tretman za specifične fobije. (empirijska literatura to doseže kroz smjernice CBT istraživanja). 

Naš stvarni primjer

Luka je prošao pravi Exposure therapy (terapiju izlaganjem). U drugoj epizodi ‘Života u balansu’ u kontroliranim uvjetima smo ga suočili sa strahom od dubine i visine. Kako bi smanjili stres nakon, on i njegova mentorica za epizodu, Dina Levačić, naknadno su na jako umjetnički način dočarali svoje strahove. Kako izgleda exposure therapy možete vidjeti na službenom YouTube kanalu RTL-a.

Strah je naš vjerni suputnik

Strah je, na neki način, naš vjerni suputnik kroz život - uvijek prisutan, ali i neizbježan. Iako nas može zaštititi u opasnim situacijama, kada postane prevelik, iracionalan ili nas sprječava u svakodnevnom životu, važno je priznati da nije nešto s čim moramo živjeti sami. Srećom, danas postoje učinkoviti psihološki tretmani, poput terapije izlaganjem i kognitivno‑bihevioralne terapije, koji nude stvarnu pomoć. Nema ništa loše u tome da zatražimo podršku i pružimo sebi šansu da živimo život bez straha koji nas veže. Jer, svaki put kad se suočimo s vlastitim strahovima, činimo veliki korak prema slobodi i unutarnjoj snazi.

Sva vaša pitanja i komentari su više nego dobrodošli, stoga za kraj – pitanje za vas: Čega se vi najviše bojite?