1. Dijabetes? To je ona bezopasna šećerna bolest.
Točno i netočno. Istina je da je dijabetes poznat kao šećerna bolest. Naziv proizlazi iz činjenice da neliječeni dijabetičari urinom izlučuju šećer pa njihov urin ima slatkast miris. Metaboličke bolesti mogu se liječiti – ipak, one nisu bezopasne. Svakih šest sekundi netko umre od posljedica ove bolesti, piše DW.
2. Dijabetes dobije onaj tko jede previše šećera – ili?
Ne doslovno. Kod tipa 1 tijelo zbog genetičkog poremećaja ne proizvodi dovoljno inzulina, kod tipa 2 inzulin se ne prerađuje pravilno. Tip 2 je „stečeni oblik“ kojeg ima 90 posto svih dijabetičara: diabetes mellitus. Ova bolest se često pojavljuje zbog nedostatka kretanja i prekomjerne težine koja je posljedica masne ishrane pune ugljikohidrata i šećera.
3. Samo ljudi prekomjerne težine mogu dobiti dijabetes.
Netočno. Iako je rizik od obolijevanja od dijabetesa tipa 2 kod osoba s prekomjernom težinom dvostruko veći nego kod osoba normalne težine. Kod osobito pretilih osoba, rizik je tri puta veći. I drugi čimbenici uzrokuju dijabetes. Ukratko: što je neka osoba pretilija, to je veća mogućnost da će dobiti dijabetes tipa 2. Ipak, i mršavi i oni prosječne tjelesne težine također mogu oboljeti.
4. Dijabetes je „bolest blagostanja“.
Potpuno netočno. Broj oboljelih od dijabetesa povećava se diljem svijeta, osobito od tipa 1. Razlozi za to još nisu poznati. U 2014. godini Međunarodni savez dijabetičara brojao je 387 milijuna dijabetičara diljem svijeta. 80 posto njih živi u zemljama u razvoju i zemljama na pragu industrijalizacije.
5. Dijabetes pogađa samo starije ljude.
Netočno. Iako je dijabetes mellitus češći kod starijih ljudi, ipak i dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2 pogađaju sve dobne skupine. Broj oboljelih od dijabetesa tipa 2 u posljednjih se deset godina upeterostručio.
6. Dijabetičari moraju svaki dan uzimati inzulin.
Točno i netočno. Dijabetičari tipa 1 u svakom slučaju moraju uzimati inzulin, budući da tijelo nije sposobno samo producirati hormon inzulina. Za tip 2 to barem na početku nije tako. Tek nakon mnogo godina gušterača se iscrpi i proizvodi sve manje i manje.
7. …i zbilja postaje dramatično kada inzulina više nema
Kod hiperglikemije, odnosno povišene razine šećera u krvi, dijabetičare hvataju žeđ, glavobolja, umor, mučnina te grčevi u želucu. Međutim, dijabetička ketoacidoza, težak poremećaj u metabolizmu, može biti jako dramatična. Ona se uglavnom pojavljuje kod dijabetičara tipa 1, naglo se razvija i može biti opasna po život.
8. Dijabetičari bi trebali jesti posebne dijabetičke namirnice.
Netočno. Ni posebne dijabetičke niti dijetalne namirnice nisu dobre za dijabetičare. Sve u svemu, za dijabetičare vrijede ista pravila kao i za one koji nemaju dijabetes: što manje masti, šećera i soli te puno voća i povrća.
9. Dijabetes je neizlječiv.
Točno. Osobe s dijabetesom tipa 1 ovise o inzulinu tijekom cijeloga života. Ipak, kod dijabetičara tipa 2 je drugačije. Pretilost i premalo kretanja potiču bolest – odnosno, zdravom prehranom i kretanjem dijabetičari mogu zaustaviti pogoršanje ili čak poboljšati svoje stanje. Međutim, izlječenje pomoću lijekova ili operacijom nije moguće.
10. Životinje su zaštićene od dijabetesa.
Netočno. Čak ni životinje nisu imune. Dijabetes najčešće pogađa ženke pasa i mužjake mačke. Kao i kod ljudi, mora im se davati inzulin i mijenjati način prehrane.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
DW/Magazin.hr
