Trombocitopenija je stanje koje mnogi ne prepoznaju dok ne počnu imati probleme, a može imati ozbiljan utjecaj na zdravlje. Uzroci njenog nastanka mogu biti različiti, a simptomi često nisu odmah očiti.
Dijagnoza ovog stanja obično zahtijeva krvne pretrage, a liječenje ovisi o uzroku i ozbiljnosti simptoma. Svijest o simptomima i redovite medicinske provjere ključni su za pravovremeno otkrivanje i liječenje trombocitopenije.
Branimir Barišić, dr.med. specijalist hematologije Odjela za hematologiju i koagulaciju pri Klinici za unutarnje bolesti Kliničke bolnice "Sveti Duh" objasnio je za Net.hr kako prepoznati tromobocitopeniju, koji su potencijalni rizici i kako se liječi trombocitopenija.
Trombocitopenija
Što je trombocitopenija i što je uzrokuje?
Hematolog Branimir Barišić otkrio nam je uzroke ovog stanja: "Trombocitopenija označava smanjeni broj trombocita u perifernoj krvi. Uzroci trombocitopenije su brojni, ali najčešće ih dijelimo na poremećaje stvaranja trombocita (npr. kod leukemije, mijelodisplastičnog sindroma ili uslijed nedostatka vitamina B12 i folne kiseline), poremećaje kod kojih dolazi do pojačane razgradnje trombocita (npr. imunosne ili neimunosne trombocitopenije, trombotička trombocitopenična purpura) te poremećaje preraspodjele trombocita (npr. kod splenomegalije i hipersplenizma). Ipak, najčešći uzrok trombocitopenije u općoj populaciji je imunosna trombocitopenija (ITP)."
"Čimbenici rizika za razvoj trombocitopenije su virusne bolesti, imunodeficijencije, autoimunosne bolesti (osobito sistemski eritemski lupus i antifosfolipidni sindrom), limfoproliferativne bolesti. Također, pacijenti koji uzimaju neke lijekove imaju povećan rizik od razvoja trombocitopenije (npr. heparin, sulfonamidi, valproat, klopidogrel)", dodao je.
Liječnik je objasnio kako dolazi do razvijanja: "Trombocitopenija se može razviti i nakon cijepljenja (najčešće Mo-Pa-Ru cjepivo, ali i druga cjepiva). Povećan rizik za razvoj trombocitopenije imaju i starije osobe (zbog nedovoljnog unosa vitamina B12 i folne kiseline) te trudnice, kod kojih se može razviti imunosna trombocitopenija, zatim tzv. gestacijska trombocitopenija, te iznimno rijetko trombotička trombocitopenična purpura (TTP)."
Simptomi trombocitopenije
"Najčešći simptom trombocitopenije je povećana sklonost krvarenju. Ako broj trombocita padne ispod 30 x 109/L može doći do pojave potkožnih krvarenja nakon manjih udaraca, pojave sitnih potkožnih točkastih krvarenja (purpura), krvarenja iz nosa ili desni te produženog menstrualnog krvarenja u žena", rekao je Barišić.
"U rijetkim slučajevima može doći do ozbiljnih i po život opasnih krvarenja (npr. u središnji živčani sustav ili iz probavnog sustava). To se može dogoditi kod pacijenata s iznimno teškom trombocitopenijom, kada broj trombocita padne ispod 10 x 109/L", istaknuo je.
Kad su trombociti niski i koje su vrijednosti?
Barišić je obrazložio kada su trombociti niski: "Snižen broj trombocita često je samo 'slučajan nalaz'. Neke osobe imaju samo blago snižen broj trombocita - između 150 i 100 x 109/L te ne zahtijevaju hematološku obradu. Ipak, kod pacijenata kod kojih su trombociti niži od 100 x 109/L najčešće započinjemo osnovu hematološku obradu, kako bi pronašli uzrok trombocitopenije. Kod djece je trombocitopenija puno češće samoograničavajuća. Na primjer, kada govorimo o najčešćem uzroku trombocitopenije (imunosna trombocitopenija), ona je kod djece većinom prolazna te se brzo postiže normalan broj trombocita (ponekad terapija i nije potrebna). Za razliku od toga, kod odraslih je imunosna trombocitopenija često veoma izazovna za liječenje, budući da ponekad pacijenti ne odgovaraju niti na više linija liječenja."
Hematolog je objasnio koje su vrijednosti trombocita: "Normalno se u krvi nalazi između 150 i 450 x 109/L trombocita. Blagom trombocitopenijom nazivamo stanje kada je broj trombocita između 150 i 100 x 109/L, umjerenom kada je broj između 100 i 50 x 109/L, dok broj trombocita ispod 50 x 109/L označava tešku trombocitopeniju. Osim toga, u hematologiji razlikujemo četiri stupnja trombocitopenije (1. stupanj - broj trombocita između 100 i 75 x 109/L, 2. stupanj - broj trombocita između 75 i 50 x 109/L, 3. stupanj - broj trombocita između 50 i 25 x 109/L i 4. stupanj - kada je broj trombocita manji od 25 x 109/L)."
Ukazao je i na mpv u krvi: "MPV (eng. Mean Platelet Volume) je prosječni volumen trombocita u krvi, tj. pokazatelj veličine trombocita. Izražava se u femtolitrima (fL). Referentni interval za MPV je 6,8 - 10,4 fL. Povišen MPV znači da su vaši trombociti 'veći' nego što je to uobičajeno, odnosno da se radi o 'mladim' trombocitima koji su na početku svoga životnoga vijeka te su zbog toga veći, a onda se starenjem smanjuju. Povišen MPV je najčešće posljedica pojačane razgradnje trombocita (npr. imunosna trombocitopenija) te posljedično povećane sinteze trombocita u koštanoj srži, ali se može vidjeti i kod drugih hematoloških bolesti (npr. mijeloproliferativnih bolesti) te kod šećerne bolesti i srčanih bolesti. Snižene vrijednosti MPV-a nas upozoravaju na nedovoljnu sintezu trombocita u koštanoj srži (npr. kod aplastične anemije, uzimanja nekih lijekova ili pretjerane konzumacije alkohola)."
Dijagnosticiranje i liječenje trombocitopenije
"U potrazi za uzrokom trombocitopenije potrebno je učiniti kompletnu krvnu sliku, jetrene enzime, testove bubrežne funkcije, razinu vitamina B12 i folne kiseline i razmaz periferne krvi. Citološka punkcija koštane srži se ne radi rutinski, nego samo u slučaju kada je prisutan poremećaj i drugih krvnih stanica, ili kada nakon proširene dijagnostičke obrade uzrok trombocitopenije nije otkriven. Potrebno je isključiti niz čestih uzroka sekundarne trombocitopenije: virusne bolesti, imunodeficijencije, autoimunosne bolesti, limfoproliferativne bolesti, primjenu antitrombocitnih i drugih lijekova te recentno primijenjenih cjepiva. Tijekom pregleda bolesnika bitno je provjeriti postoje li uz simptome krvarenja i hepatosplenomegalija, limfadenopatija, ili znaci kongenitalnih poremećaja", kazao je hematolog.
Barišić je napomenuo kakvo je trenutno stanje s liječenjem: "Terapijske mogućnosti su danas jako dobre. Naravno da se liječenje razlikuje ovisno o uzroku trombocitopenije. Tako se na primjer trombocitopenije koje su uzrokovane nedostatkom vitamina B12 i folne kiseline liječe jednostavnom nadoknadom navedenim vitamina. S druge strane, kod akutnih leukemija i mijelodisplastičnog sindroma, potrebno je liječiti osnovu hematološku bolest, najčešće kemoterapijom te transplantacijom krvotvornih matičnih stanica. Što se tiče imunosne trombocitopenije, danas raspolažemo s nekoliko različitih lijekova."
"Ciljevi terapije trebaju biti individualizirani prema bolesniku i fazi bolesti. Terapija treba spriječiti epizode ozbiljnog krvarenja, i treba održati ciljanu razinu trombocita od barem 20–30×109 /L za simptomatske bolesnike jer se rizik od ozbiljnog krvarenja povećava ako su trombociti ispod ove razine. Broj trombocita manji od 30 x 109/L uobičajena je granica za početak liječenja. Imunosnu trombocitopeniju najčešće počinjemo liječiti s kortikosteroidima ili intravenskim imunoglobulinima, dok u slučaju neuspjeha terapije možemo primijeniti agoniste trombopoetinskih receptora ili anti CD20 protutijela (rituksimab). Kod pacijenata sa izuzetno refrakternom trombocitopenijom kao terapijska opcija u obzir dolazi i splenektomija", pojasnio je.
Utjecaj trombocitopenije na svakodnevni život pacijenata
Liječnik Barišić je objasnio kako trombocitopenija utječe na svakodnevni život pacijenata: "Trombocitopenija može značajno utjecati na svakodnevni život pacijenata. Osim krvarenja relativno čest simptom kojeg navodi preko polovice bolesnika je umor. Pacijente s trombocitopenijom uvijek savjetujemo da izbjegavaju potencijalne ozljede te 'rizične' situacije koje bi mogle dovesti do krvarenja. U slučaju krvarenja preporučujemo im da se što žurnije jave na kontrolni pregled, kako bi na vrijeme mogli utvrditi eventualno pogoršanje trombocitopenije. Također, kod pacijenata s dokazanom trombocitopenijom preporučujemo izbjegavanje nekih lijekova koji mogu pogoršati trombocitopeniju ili rizik od krvarenja, osim ako uzimanje lijeka nije nužno potrebno (npr. acetilsalicilna kiselina ili antikoagulansi)."
Zatim je ukazao na važnost pregleda: "Redoviti kontrolni pregledi su iznimno važni. Na početku bolesti oni su dosta učestali (jedanput tjedno), a kada se postigne zadovoljavajuća kontrola broja trombocita pacijenti nam dolaze na kontrole svakih nekoliko mjeseci. Ipak, kod pojedinih pacijenata je teško postići zadovoljavajuću kontrolu broja trombocita, tako da moraju dolaziti na učestale primjene lijeka (npr. lijek romiplostim se primjenjuje potkožnom injekcijom jedanput tjedno)."
Potencijalne komplikacije trombocitopenije
Barišić je obrazložio kako se trombocitopenija može povezati s drugim zdravstvenim stanjima ili bolestima: "Trombocitopenija se ponekad može razviti u sklopu nekih drugih bolesti. Pacijenti s cirozom jetre često imaju snižen broj trombocita. Pacijenti s autoimunosnim bolestima često mogu razviti tešku trombocitopeniju u sklopu svoje osnove bolesti ili pak lijekova koji se primjenjuju u liječenju tih bolesti. Zbog toga je često potreban i multidisciplinarni pristup kod liječenja takvih pacijenata. Isto tako bolesnici s teškim hematološkim bolestima, kao prvi znak bolesti mogu razviti trombocitopeniju (npr. leukemije ili mijelodisplastični sindrom)."
"Stoga je iznimno važan rani pregled hematologa kod svih pacijenata s trombocitopenijom, kako bi se na vrijeme postavila dijagnoza te započelo liječenje. Pacijenti bi trebali znati da je najteža komplikacija trombocitopenije krvarenje", dodao je.
Komentirao je i što zabrinjava liječnike: "Ono čega se mi hematolozi, ali i ostali liječnici najviše bojimo su tzv. 'velika' krvarenja, kao što je krvarenje u središnji živčani sustav ili veliko krvarenje iz probavnog sustava. Takva krvarenja su životno ugrožavajuća. Stoga je preporuka pacijentima s teškom trombocitopenijom da koliko god mogu izbjegavaju 'ozljede' te rizične situacije koje bi mogle dovesti do ozljeda."
Najnoviji istraživački trendovi u liječenju trombocitopenije
"Najvažniji trend i napredak u liječenju trombocitopenije je otkriće agonista trombopoetinskih receptora koji su indicirani u liječenju bolesnika s ITP-om refraktornim na prvu liniju liječenja ili s relapsom bolesti nakon prve linije liječenja. U Hrvatskoj su danas dostupna tri agonista trombopoetinskih receptora – peroralni eltrombopag i avatrombopag te supkutani romiplostim", rekao je hematolog.
"Rezultati kliničkih studija i dugoročnih praćenja iz svakodnevne kliničke prakse ukazuju na visoku učinkovitost i dobar sigurnosni profil ovih lijekova", zaključio je Barišić.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvati pretjerano ne mare za zdravlje. Sada neki mogu na besplatan preventivni pregled
