10. AIDS - divlje čimpanze iz Kameruna
Povijest AIDS je duga i poznati su brojni pokušaju kako bi se utvrdilo njegovo podrijetlo. No najvažnije je bilo praćenje 'nultog pacijenta' Gaetana Dugasa, iako se virus pojavio puno ranije. Istina je da početkom 20. stoljeća neki lovac u Kamerunu vjerojatno ubio čimpanzu koja je bila nosioc virusa. Lovac je raskomadao životinju i tijekom tog čina se vjerojatno ili porezao ili je već imao otvorenu ranu kroz koju je 'pokupio' bolest.
9. Ebola - afrički voćni šišmiši
U početku je bilo nepoznato kako se dvogodišnji Emile Ouamouno prvi zarazio u najsvježijoj epidemiji eboloe, no izgleda da je došao u kontakt sa zaraženim šišmišima dok se igrao na velikom, šupljem drvu u Meliandou selu. Drvo, koje je nekoć izgorjelo, bilo je stanište tisuća šišmiša, a Ouamouno se zarazio vjerojatno ili u dodiru sa šišmišima ili njihovim izmetom u duplji drveta.
8. Afrička bolest spavanja - ce-ce muhe
Bilo je već više epidemija ove bolesti, a pogotovo se povećavao broj otkad je zabranjena upotreba DDT insekticida 1970.-ih godina. Ce-ce muha odgovorna je za širenje ove bolesti koja, između ostalog, uzrokuje osip, vrućicu, ekstremni umor i oticanje. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se godišnje zarazi 30.000 ljudi, a navedeni simptomi s vremenom uzrokuju komu i smrt.
7. SARS - kineski šišmiši
Isprva se vjerovalo da respiratornu bolest SARS prenose azijske divlje civet mačke, no istraživanje iz 2103. godine dokazalo je da su pravi nosioci kineski šišmiši. Iako su prvotno postojale teze da je potreban neki tranzitni pomagač (životinja) da bi se bolest proširila, dokazano je da ovi šišmiši mogu direktno prenijeti bolest ljudima.
6. Hendra - australski šišmiši
Pandemija hendre pojavila je u Australiji 1994. godine i ako je bolest bila smrtonosna za ljude, još je veći utjecaj imala na populaciju konja. Vic Rail, poznati australski trener konja, obolio je zajedno s 14 svojih konja i svi su izgubili živote u roku nekoliko dana. Otada je zabilježeno samo još sedam slučajeva među ljudima, no vjeruje se da su za širenje krivi šišmiši poznatiji kao leteće lisice, a pretpostavlja se da se bolest širi s konja na ljude, a ne direktnim ljudskim kontaktom s najvećim šišmišem na svijetu, čiji raspon krila može biti i do 1,5 metra.
5. Mišja groznica - krpelji
Simptomi ove bolesti slični su eboli i marburgu, a smrtnost je do 40 posto. Prvi put se bolest pojavila 1944. godine, te je zahvatila vojnike i seljake na Krimu. Iako se infekcija može širiti nakon kontakta sa zaraženom stokom, ona se širi prvenstveno putem krpelja, te još ne postoji cjepivo koje bi vas moglo zaštititi od nje. Posljednja epidemija je bila 2013. godine u Ugandi.
4. Bolivijska hemoragijska groznica (Machupo) - bolivijski poljski miševi
Ovaj se virus smatra sestrinskim onome ebole, s tim da je prvi slučaj zabilježen u Boliviji 1959. godine. Uslijedile su epidemije 1971. i 1994. godine, a smrtnost je u svim situacijama bila 30 posto. Pretpostavlja se daje indirektan uzročnik ovih bolesti bila široka uporaba DDT insekticida (kojim se sprječavala malarija), jer su zbog njega umirale mačke, pa su se razmnožili poljski miševi. Raširena je teza da se virus najbrže širi kad se osuši mišji urin, te se podigne u zrak (recimo tijekom metenja), pa ga ljudi u blizini udahnu.
3. Marburg - afrički voćni šišmiši
Simptomi marburga slični su onima ebole, uključujući jaku i potencijalno smrtonosnu hemoragijsku groznicu. Iako neki smatraju da su prenosioci bolesti majmuni, vjeruje se da su prirodni domaćini bolesti isti šišmiši odgovorni i za širenje ebole. Ljudi se lako mogu zaraziti dok rukuju šišmišima tijekom pripreme hrane, budući da se oni smatraju pravom delikatesom u području gdje se najčešće javlja marburg.
2. Lassa groznica - štakori
Kao i većina drugih virusa s popisa, i lassa groznica se javlja u zapadnoj Africi, gdje je prvi put i otkrivena 1969. godine, nakon što su dvije misionarke - časne sestre, umrle nakon što su zaražene u Nigeriji. Štakori šire bolest na istu način kao i poljski miševi Machupo. Lassa groznica se učestalo javlja, te godišnje tijekom epidemije oboli oko pola milijuna osoba, od čega ih 20.000 umre.
1. MERS - egipatski šišmiš
Riječ je o relativno novoj bolesti koja je lokalizirana najviše u području arapskog poluotoka. Iako se tek očekuje prava epidemija, postoje bojazni da bi se ova bolest mogla proširiti brzo i na sličan način kao SARS. Iako se još mora odrediti jesu li zaista šišmiši odgovorni za širenje zaraze, znanstvenici ne vjeruju da se virus širi direktnim kontaktom sa šišmišima, nego uz pomoć posrednika, koji bi, prema prvim saznanjima, mogli biti različite vrste životinja - od deva do ovaca i mačaka.
