Tjeskoba je "zarazna", pokazalo je novo istraživanje, i roditelji ju prenose na svoju djecu. Ne samo da su genski predodreženi da jednako reagiraju na stres, nego djeca ujedno od roditelja preuzimaju i uzorke ponašanja. Obitelji u kojima jedan od roditelja pati od anksioznosti istraživači su podijelili u tri skupine.
Jedna skupina je odlazila na obiteljsku terapiju, druga je dobila pisane upute, a treća ništa.
Nakon samo jedne godine, 31 posto djece u kontrolnoj (trećoj) skupini koja nije primila nikakve upute razvilo je simptome anksioznosti, u drugoj 21 posto, a u skupini koja je odlazila na terapije, simptome su primijetili samo kod devet posto djece.
Vježba provjere stvarnosti
"Studija jasno pokazuje ranjivost djece anksioznih roditelja. Ako možemo prepoznati djecu koja su u opasnosti, moramo nešto napraviti" odlučna je psihijatrica dr. Golda Ginsburg. Ističe kako su djecu na terapijama naučili prepoznavati tjeskobne misli te ih naučili kako ih riješiti. Jednostavna vježba zove se "provjera stvarnosti".
Ako se dijete plapu mačke i stretne ju na cesti, dijete prvo mora prepoznati misao zbog koje se osjeća tjeskobno "Ta mačka će me ozlijediti", a potom je racionalno analizirati: "Ne ta mačka ne izgleda ljutito. Ne pokazuje zube i ne sikće. Samo sjedi tamo. Sve je u redu, mogu proći i mačka mi neće ništa".
Obitelji su na terapije odlazile osam puta po sat vremena, no dr. Ginsburg kaže kako to nije dovoljno, a jop važnijm smatra promijenti pogled na psihičko zdravlje i destigmatizirati probleme.
"Moramo uvesti redovita savjetovanja. Kao što je dobro svake godine otići na sistematski, ili svakih šest mjeseci zubaru, ni kod psihičkog zdravlja ne treba čekati da se nešto 'pokvari'" , pojašnjava dr. Ginsburg.
Spring.org.uk/Magazin.hr
